Djeca uče od trenutka svog rođenja. Razvoj mozga i učenje su procesi koji se odvijaju cijelog života. Roditelji bi trebalo da znaju da je čitanje djeci izvrstan oblik učenja jer istovremeno podstiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta.
Djeca koja su tokom prvih godina života izložena slušanju mnogo riječi i koja su aktivno uključena u komunikaciju imaju u osnovnoj školi bolje rezultate na testovima znanja i vještina nego djeca koja nisu bila tako bogato izložena jeziku. Mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim podsticajima je znatno razvijeniji od mozga takođe zdravog djeteta, ali zanemarenog od okoline.
Osjećaj povezanosti
Knjige sa slikama namijenjene maloj djeci privlače pažnju djeteta i potrebno ih je postupno uvoditi u djetetov život. Čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori, čitanjem i prelistavanjem slikovnica s djetetom u naručju izgrađujete poseban odnos bliskosti i povezanosti. O tome kakav će biti prvi susret sa slikovnicom i koliko će slikovnica biti prisutna u djetetovom najranijem dobu zavisiće i njegov kasniji odnos prema knjizi i školi.
Čitati slikovnice ili pričati priče
Slušanje roditeljskog glasa prvi je korak učenja čitanja. Zato je važno da tačno naglašavate riječi dok čitate jer, dok vas sluša, dijete sluša jezik kojim govorite. Time mu pomažete da pretoči svoje misli u riječi i istovremeno nauči osnovna pravila korišćenja jezika.
Pričanje priča obično je življe od čitanja i propraćeno je većim promjenama intonacije glasa, naglašenijim gestovima i lakšim iskazivanjem osjećanja. I čitanje priče iz slikovnica i knjiga ima svojih prednosti, jer se dijete lakš e koncentriše listajući slikovnicu, lakše povezuje sliku s tekstom, a to mu pomaže i u razumijevanju sadržaja. Zato, i čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primeniti oboje s naglaskom na ono što dijete više voli i u čemu aktivnije učestvuje.
Naviku čitanja treba razvijati i njegovati
Roditelj koji čita svom djetetu ne podstiče samo osjećanje uzajamnosti i bliskosti nego i uči dijete razumijevanju svojih i tuđih osjećanja, shvatanju i prihvatanju socijalnih načela i odnosa, podstiče razvoj govora, zapažanja, pamćenja i zaključivanja. Redovno čitanje priča pretvara dijete u dobrog govornika maternjeg jezika - dijete čuje iste riječi, rečenice i fraze, uči da koristi riječi na pravilan način i u pravilnom kontekstu a to utiče na usvajanje pravila jezika, piše Ordinacija.
Čitanje pokreće dijete na razmišljanje, razvija maštu, kreativnost i kritičko razmišljanje te obogaćuje njegov rječnik. I, što je najvažnije, dijete se priprema za samostalno čitanje.
Bonus video:
