Kulturu jednog naroda najbolje ćete upoznati ako odete na tržnicu. Njegove vrijednosti spoznaćete po reklamama, a dominantno stanje svijesti po sadržajima koji se plasiraju kroz medije.
Uravnoteženost i sklad su stanja kojima svi težimo i ako smo na primjer izloženi nasilju, prvo ćemo reagovati sa zgražanjem, ali nakon nekog vremena ćemo se navići i postaće nam posve normalno i prihvatljivo.
Slično je i sa sadržajima koji nam se plasiraju kroz medije. Nismo ni svjesni kojoj smo količini negativnih sadržaja izloženi. Svaki dan se izvještava o novim poskupljenjima, otkazima, neplaćanjima, katastrofama koje nas na jesen očekuju.
Sve to kod ljudi stvara osjećaj nervoze, bespomoćnosti i besperspektivnosti. Mediji bitno utiču na širenje straha za egzistenciju, a taj strah nas navodi na iracionalne, pogrešne poteze kojima dodatno ugrožavamo svoju poziciju, ili nas parališu, pa ne činimo ništa.
Jer, koji bi se razuman investitor u ovakvim uslovima upustio u investicije, zaposlio radnike, povećao plate ili koji bi se nezaposleni pojedinac usudio da otvori preduzeće, ako će za nekoliko mjeseci ionako morati da ga zatvori uz dodatne troškove?!
Svi čekaju da vide što će se dogoditi sljedeće, hoće li za šest mjeseci ili godinu stvari biti bolje, hoće li se nešto pokrenuti, hoće li neko početi da plaća i hoće li se odnekud javiti rješenje.
No, ako svi čekaju i ne čine ništa odakle će se stvari pokrenuti!? I kako se bilo šta drugačije od onoga što se događa i onoga što najavljuju mediji može dogoditi, osim ako ne padne s neba?!
Osim toga, ako nas cijelo vrijeme bombarduju s negativnim sadržajima i usmjeravaju na jednu jedinu surovu realnost, u našem umu će se dogoditi fenomen perceptivne distorzije.
Iako postoji neograničeni broj drugačijih realnosti, koje uz aktiviranje vlastitih potencijala i pomak pažnje mogu postati i naše, uz ovakav mentalni dril i fiksaciju na negativne sadržaje, naša percepcija će se suziti i nećemo biti u stanju da vidimo ništa van onoga što nam je servirano.
Čak i kada nam ovako neko i ponudi rješenje, ono će pored nas proći neprimijećeno ili ćemo ga s nepovjerenjem, podsmijehom ili cinizmom odbaciti.
Pa kao što su mediji, fokusom na negativne sadržaje proširili paniku, a strah učinili dominantnim stanjem svijesti i pozicijom iz koje donosimo (ili ne donosimo) odluke, oni bi, promjenom svog fokusa mogli da pomognu i da se ovo stanje smiri, tako da više pažnje poklanjaju pozitivnim primjerima (kojih ipak ima), da više raspravljaju o rješenjima i da bez obzira na sve počnu da šire optimizam, jer će onda i ljudi početi drugačije da razmišljaju, a možda će i vidjeti rješenja gdje ih prije nisu vidjeli.
No, ne čekajući da se to dogodi, svako bi ipak trebalo prvo da krene od sebe, da osvijesti svoja dominantna uvjerenja i misli i njih da mijenja, te usmjerava fokus na konstruktivnu realnost.
Jer, energija odlazi na ono na šta usmjeravamo pažnju, a to u krajnjem i čini našu realnost.
www.hortusmentis.com
Bonus video:
