Gledaoci najčešće za tebe kažu da si iskrena, profesionalna, lijepo jednostavna, simpatična... U čemu je tajna takvog mišljenja onih koji te gledaju?
Ja sam samo iskrena i srećna žena, često znam i da dok vodim emisiju kažem ono što osjećam u tom trenutku, a to ponekad i nije dobro. Trudim se da budem vedra i nasmijana. Niko ne želi vidjeti namrgođene isprogramirane robote na ranu zoru. Vodila sam jutarnji i kada mi je bilo najteže u životu. Toliko dugo radim pred kamerama da tačno znam kako kako da sačuvam svoje brige, tako da i osmjeh ta tri sata dođe sam. Da ne hvalim sebe, znam ja biti i neprijatna prema onima koji to zaslužuju.
Kako si uopšte zavoljela novinarstvo?
Negdje sam ranije to rekla, ja sam o novinarstvu sanjala već od petog razreda osnovne škole, i ta želja mi se ostvarila na prvoj godini fakuleta. Ja volim svoj posao, volim žive emisije - osim sto moram biti pripremljena, snalažljivost i prilagođavanje trenutku su nezaobilazni. Ja sam u jutarnjem programu dugo, deset godina, često me pitaju kako izdržavam, da li mi je dosadilo. Iako ponekad u trenucima umora sebi kažem: “E dosta je bilo”, to bude kratkog daha. U jutarnjem programu ne može da nestane izazova i teme su svaki dan nove, to je veoma dinamičan posao koji ne može da preraste u rutinu. Trudim se da zajedno sa svojim koleginicima iz jutarnje redakcije, na koje sam mnogo ponosna, opravdam povjerenje naših gledalaca.
Koje su to sitne, jednostavne svakodnevne radosti koje ti ispunjavaju život?
To su trenuci provedeni sa mojim momcima, Andrijom i Dejanom, naša popodneva, večeri i vikendi. Svjesna sam koliko brzo vrijeme prolazi i ne želim da propustim nijedan trenutak i nijedan zagrljaj u kome ću im reći da ih volim. Naravno, tu su i naša druženja sa porodicom, prijateljima, kumovima i kolegama.
Kojim se motom, izrekom, uvjerenjem vodiš u životu?
Ljubav će promijeniti svijet!
Šta pomisliš kada se sjetiš nekih teških trenutaka ili razdoblja? Koliko učiš iz svega toga?
Sve je možda trebalo tako da se desi, za sve postoji razlog, učim mnogo, ali se i zaboravim pa se iznerviram zbog nevaspitanih i nebitnih ljudi.
Mama si jednog slatkog dječaka. Koje vrijednosti se trudiš da mu usadiš?
Suprug i ja se trudimo da on izraste u dobrog čovjeka prije svega. Iako će Andrija uskoro napuniti 6 godina i još je mali, trudimo se da mu usadimo vrijednosti kao što su poštenje i pravičnost i da se ipak radom i talentom može doći do cilja.
Kako bi opisala današnju djecu? Koliko se razlikuju od nas nekada?
Opisati razliku između današnjeg djeteta i djece kakva smo mi bili je po meni dio jedne šire priče. Vrijeme u kom odrastaju, mogućnosti koje im se pružaju i stilovi vaspitanja koje današnji roditelji gaje su ti koji prave razliku u odnosu na naše djetinjstvo. Možda su današnja djeca razmaženija, no vrijeme će pokazati čiji stil vaspitavanja je bio bolji.
Koji su, po tebi, najveći strahovi jedne mame?
Uh, nemamo vremena sad za sve moje strahove...
Koju želju najčešće pomisliš u nekim posebnim prilikama?
Uivjek imam istu želju. Samo zdravlja..
Šta ti uvijek izmami osmjeh?
Sreća mog sina, njegov osmjeh, njegov uspjeh, nedavno smo se upisali u školu, moju sreću i uzbuđenje koje sam osjetila tog dana vam ne mogu opisati.
U čemu je za tebe tajna sreće?
Moja porodica, taj mir i spokoj kada se poslije napornog dana vratim kući i ljubav koju imam kad dođem, vjerujte to nije fraza. Srećnom me čini i podrška mog Dejana koji vjeruje u mene, imam sreću da imam dobrog i jakog muškarca pored sebe kojeg obožavam.
Šta za tebe, jednom riječju, predstavlja ljubav?
Porodica, naravno!
Bonus video:
