Nekim ljudima, uglavnom onima koji su od najranijeg djetinjstva bili izloženi boli, život je borba. Prije nego se oporave od jednog šoka, dogodi im se nova nevolja, pa iako ih stalne nevolje iscrpljuju, polako se na njih navikavaju, te ih one vemenom sve manje iznenađuju.
Ovakva ih realnost prati sve dok njihov sistem to može da podnese, te dok se u njima ne akumulira kritična masa nezadovoljstva, ali i želje za promjenom. Kod takvih je ljudi potreba da nešto u životu promijene očigledna, te zbog toga veliki broj njih, prije ili kasnije, ipak uđe u taj proces.
Ako pri tome imaju dovoljno znanja i energije, ako su u promjeni dovoljno istrajni i hrabri, takvi ljudi imaju velike šanse da svoj život promijene iz temelja.
Međutim, puno je veći broj onih koji kao djeca nisu bili izloženi značajnijim traumama, čije je djetinjstvo bilo više-manje mirno, te koji i u odrasloj dobi žive više-manje stabilnim životom.
Kod takvih ljudi rijetko se spontano javlja potreba da bilo što na sebi ili u svom životu mijenjaju.
Oni često žive u uvjerenju da se lomovi, bol i patnja događaju drugima, da su oni od toga pošteđeni, a katkada na tuđoj boli hrane i vlastiti ego.
No, činjenica je da ni oni nemaju nikakvog uticaja na svoj život, jer niko od nas zapravo ne zna šta skriva u svojoj podsvijesti, koje smo sve bolne i traumatične situacije potisnuli u nesvjesni segment i kada i u kakvom obliku naše potisnute emocije mogu da se aktiviraju.
Što su ljudi manje svjesni svojih trauma, što su ih dublje potisnuli, to one, ako se aktiviraju, imaju razorniji uticaj na njihov život. Ako se iz takve pozicije dogode lomovi – oni djeluju poput groma iz vedra neba, ostavljaju ljude zamrznutima, nesposobnima da razumiju zašto se nešto dogodilo - a upravo je nerazumijevanje uzroka takvog loma ono što blokira konstruktivnu promjenu i onemogućava iscjeljenje, pa ljudi koji u životu prođu kroz takav iznenadni šok rijetko se od njega u potpunosti oporave.
Međutim, i usponi i padovi, trenuci sreće i izazova, stabilnosti i turbulencija, sastavni su dio života, i takvo što je u potpunosti nemoguće izbjeći, iako svaki čovjek mijenjanjem samoga sebe i svoje percepcije, podizanjem svoje svjesnosti i razumijevanja, prihvatanjem života u svim njegovim manifestacijama – i lijepim, i onim izazovnim, može bitno uticati na ono što će mu se u životu događati, a samim tim i na amplitude između životnih polariteta.
A svjestan život je srećan život. Kada smo svjesni, tada smo sve što nam se u životu događa - i lijepo i ružno, u stanju da doživimo kao igru života, dinamični ples koji se jedino kao takav i može plesati, jer i jedno i drugo je život i u sebi nosi svrhu i smisao.
www.hortusmentis.com
Bonus video:
