Vesna Božović iz Nikšića živi na relaciji Crna Gora, Njemačka, Indija. Završila je psihologiju i engleski jezik, a bavi se video produkcijom, muzikom i pisanjem.
Muzika sa bendom East Elysium je nešto što je čini jako srećnom, jer su muzika i pisanje uvijek bili njena "duboka ljubav”.
Prva je zapadnjakinja koja je ušla u hram u koji je dozvoljeno da uđu samo hindusi, već skoro 200 godina.
“Imala sam jedan neobičan san o tom hramu, u kom sam vidjela unutrašnjost: oltar i sve. To sam napisala njihovom menadžmentu. Vijećali su 10 dana, 200 porodica vodi taj hram i odlučili su da nam dozvole ulazak. Bilo je nadrealno kada sam odjednom usred dana ponovo vidjela slike iz svog sna” , priča Vesna.
Ove godine je imala 17 letova od Crne Gore do Indije i po Indiji i vidjela je neka veoma znamenita, a skrivena mjesta do kojih je, kako kaže, teško doći.
Navodi kako pokušava da svoj život organizuje između Crne Gore, Njemačke i Indije, tako da godišnje makar mjesec dana provede u Indiji, ali se zadnjih godina dešavalo da i po tri mjeseca bude tamo. “Obično preko zime kada se ovdje spuste temperature, valja otići u neko novo ljeto. U Indiji je mnogo festivala od oktobra do aprila tako da je u to vrijeme prelijepo biti tamo”, kaže Vesna.
Na pitanje otkud Indija u njenom životu, Vesna odgovara da su neke stvari jednostavno tu, kako kaže, kao da su usađene i kao da ih donosimo iz nekog ranijeg postojanja.
“U mom životu kao da je uvijek postojao istok, sunce, Azija. Taj duh dalekog drevnog istoka me je fascinirao”, navodi Vesna.
Posebno je oduševljena i Japanom, Kinom, Mesopotamijom, Sumerijom, Lemuriom, Egiptom.
“Onda nekako sa knjigom o indijskoj tradiciji, koju sam pročitala kada sam imala 15-tak godina, kao da se počeo odmotavati film”, kaže Vesna.
Priča da je odjednom osjetila nevjerovatnu povezanost sa Indijom i sve više osjećala da će je put života odvesti daleko od zemlje rođenja i da će to sigurno biti Indija.
“Bez ikakvih posebnih očekivanja željela sam samo da vidim Gangu, Jamunu, Himalaje, da osjetim neka posebna mjesta i hramove”, navodi Vesna.
“Bez ikakvih posebnih očekivanja željela sam samo da vidim Gangu, Jamunu, Himalaje, da osjetim neka posebna mjesta i hramove”
Kaže da joj se želja prilično rano i ostvarila, jer je sa 22 godine već bila na svom prvom putovanju za Indiju.
Priča da je to bilo predivno, nevjerovatno i oslobađajuće iskustvo.
“Pomišljala sam da svako treba da dođe u Indiju, u zemlju u kojoj je živjeti radovanje, u kojoj je život težak, ali i pored toga poseban i srećan”, priča Vesna.
Kaže da je znala da će tu mnogo učiti i naučiti, a kako navodi, zaista jeste.
Posebno pamti kako je veselo bilo osjetiti onu čudnu znatiželju kada je prvi put karta za Indiju bila u njenim rukama.
Navodi da je prvi utisak atmosfere i tempa života u Delhiju, a i u cijeloj Indiji, što je kasnije mogla vidjeti, bila neopisiva dinamika i strast življenja uz čudnu primjesu smirenosti i bezbrižnosti.
“Ubrzo sam shvatila da su dosada i osama ipak samo "privilegija" Zapada”, ističe Vesna.
Običaji slični našim
Na pitanje po čemu su Crna Gora i Indija različite, a po čemu slične, Vesna kaže da je Indija velika nacija sa drevnom duhovnom tradicijom, sa nevjerovatnim skokom u novo vrijeme razvoja i materijalnog bogaćenja, a Crna Gora se uvijek za svoju poziciju u svijetu morala teško boriti, obje ratničke zemlje koje su se odupirale raznoraznim osvajačima tokom mnogih vjekova postojanja.
Napominje da osim što su prostorno i klimatski potpuno različite, Indija i Crna Gora su različite i religijski, kulturološki, mentalitet je prilično neobičan i čudan za nekoga ko je ponikao na ovim prostorima.
"Čudno je to kada ste na drugom kraju svijeta, a kada vas nešto što vidite podsjeti na nešto tako vaše i tako drago”, priča Vesna
Međutim, Vesna kaže da je već u samom početku njenog boravka u Indiji primijetila da su im postulati morala, neki običaji kao na primjer, ljubaznost prema gostima, veliki značaj i vezanost za porodicu i porodične običaje, veoma slični našima, kao i muška nošnja u državi Gudjrat koja neodoljivo podsjeća na narodnu crnogorsku nošnju.
“Nevjerovatno, kada sam, na putu za Dvaraku, jedno od poznatijih arheoloških nalazišta Indije iz voza vidjela ljude kako rade na polju, nosili su nošnju vrlo sličnu onoj koju je moj pradjed nosio. Čudno je to kada ste na drugom kraju svijeta, a kada vas nešto što vidite podsjeti na nešto tako vaše i tako drago”, priča Vesna.
Galerija
Bonus video:
