U veoma popularnim knjigama o vaspitanju djece australijski transakcioni analitičar Stiv Bidalf zastupa tezu da je svakom djetetu potrebno pružiti dvije vrste ljubavi: "meku ljubav” i "čvrstu ljubav”
Meka ljubav obuhvata ona ponašanja koja smatramo uobičajenim izražavanjem ljubavi: maženjem, poljupcem, pohvalom, nagradom u vidu nekog poklona ili prijatne aktivnosti, posvećivanjem svog vremena djetetu. Sve ove znake dijete jasno prepoznaje kao znake da je voljeno – da je važno svom roditelju. Na taj način razvija sliku o sebi kao o osobi koja ima vrijednost.
Pokazujući meku ljubav djetetu pomažemo mu da izgradi ljubav prema sebi. Pokazujući mu poštovanje pomažemo mu da izgradi samopoštovanje. Vjerujući u njegove sposobnosti i naglas ih priznajući pomažemo mu da razvije samopouzdanje.
Ali, za razliku od meke ljubavi, djetetu je potrebna i čvrsta ljubav. Ova vrsta roditeljske ljubavi se izražava, na primjer, kao zahtjev roditelja da dijete mora da radi nešto što mu se ne radi: da opere ruke, pospremi igračke, nauči lekciju.
A kada dijete želi da radi nešto za šta roditelj smatra da je loše, rizično ili štetno, on pokazuje čvrstu ljubav tako što ne dozvoljava djetetu da to radi i što istrajava u tome. Djeci su potrebne granice, ali nema granice bez graničara.
Roditelj pokazuje čvrstu ljubav i kada kažnjava dete kada zasluži, da ne ponovi loše ponašanje.
Ali, djeca čvrstu ljubav ne prepoznaju kao ljubav. Bar ne u početku. Mnogo godina kasnije mogu biti zahvalna roditeljima što su im pokazivali i čvrstu ljubav. Isto tako, neka djeca, na čuđenje svojih roditelja, upravo im mnogo godina kasnije zamjeraju što ih nisu voljeli na način čvrste ljubavi.
Dječja logika je primitivna i dijete misli da sve ono što je neprijatno je i štetno, a da je sve ono što je prijatno i dobro. I zato sve neprijatnosti na kojima insistira roditelj koji voli na čvrst način dijete doživljava kao gnjavažu i maltretiranje. I zato je važno da roditelje podsjetimo da je upravo ta "gnjavaža” veoma važna za budućnost i sreću njihovog djeteta, da je i to ljubav – čvrsta ljubav.
Za pravilan razvoj djeci je potrebno da primaju obe ljubavi, u potrebnoj proporciji. Ako dijete dobija samo meku ljubav, postaje razmaženo ili prezaštićeno i nesposobno za samostalni život. A ako dijete dobija pretežno čvrstu ljubav, nije sigurno da je voljeno i trudi se da zasluži ljubav pa postaje pretjerano poslušno.
I zato treba podsjetiti roditelje na važnost čvrste ljubavi. Ljubav i disciplina su sve što je djetetu potrebno.
Bonus video:
