Upravo sada, na svijetu oko 10 odsto pasa pati od mentalnih poremećaja. Isto važi i za ljude. I 50 odsto pasa sklono je duševnim bolestima makar jednom u životu. Opet, isto važi i za ljude. U određenom periodu njihovog života, psi mogu da osjećaju tjeskobu, depresiju i fobije, kao i mi. I, sve to može da utiče, ne samo na život psa, već i na život njegovog vlasnika, piše Time.
Ipak, postoje neke specifične bolesti koje se isključivo javljaju kod ljudi. Šizofernija je rijetka kod životinja, a psihopatologoija nikad ne, kaže Džoel Dehas, veterinarski stručnjak za ponašanje pasa i mačaka u Briselu, i autor knjige "Mora li moj ljubimac da ide kod psihijatra?.
Problemi koji se kod životinja javljanju su česti.
Lijepe šetnje postale noćna mora
Maus je ženka anadolijskog ovčara, teška 60 kilograma. Kako je rasla, tokom šetnji sa vlasnikom postajala sve agresivnija prema manjim mužjacima. Vremenom, lijepi opuštajući trenuci pretvorili su se u noćnu moru. Maus sada nosi brnjicu, a njen vlasnik je uvijek na oprezu i pazi da su drugi psi udaljeni od njih 10 metara.
"Neki vlasnici ne mogu da trpe takvo ponašanje i situaciju i odlučuju se za pomoć psihijatra za svog ljubimca", objašnjava Bruno Legrand, trener pasa sa sjevera Francuskei profesor na nacionalnom fakultetu veterine.
I kako to ide?
Veterinari moraju da "ispitaju" ljubimca uzimajući u obzir način na koji ih vide njihovi vlasnici.
"U većini slučajeva, životinje projektuju osjećanja svojih vlasnika. Na prvoj seansi, psihijatar provodi pet minuta sa psom i 50 minuta sa njegovim vlasnikom", kaže Dehas.
Tada, na primjer, veterinar će pitati Mousovog vlasnika o odnosu psa sa malim psima. Pristup prilično podsjeća na analizu koja se koristi sa djecom koja idu kod psihijatra.
U većini slučajeva, životinje projektuju osjećanja svojih vlasnika. Na prvoj seansi, psihijatar provodi pet minuta sa psom i 50 minuta sa njegovim vlasnikom
Psihijatar postavlja pitanja o tome da li je poremećaj genetski, da li postoji nešto što se desilo u životu psa što bi moglo da o bjasni agresivno ponašanje, da li Mouse želju za igrom malih pasa tumači možda kao njihov napad na nju? Da li je pas možda uzet prerano od majke kada je rođen?
Nakon jednog takvog ispitivanja, veterinar u određenim slučajevima može da prepiše ljekove. Ipak, njihov prioritet je podsticanje kućnih ljubimaca na drugačije ponašanje.
Veterinari će preporučiti drugačiji način života, nešto što će ispuniti i ljumibca i vlasnika.
"Psu se ne može govoriti kao čovjeku, ali se pokušava ići naprijed oslanjajući se na njihova različita životna iskustva", objašnjava Dehas.
Tako će Maus naučiti da gleda u svog vlasnika u oči kad god ga čuje da izgovara naredbu "Gledaj". Kao rezultat toga, vlasnik može da kontroliše pažnju svog psa, čak i na ulici.
"Životinje treba da se podvrgnu terapijama za promjenu ponašanja od jednog do šest mjeseci", kaže Legrand i dodaje da su rezultati još bolji kad je vlasnik svjestan problema, i kada on ili ona svakodnevno ulaže napor da pomogne ljubimcu.
Ipak, ako vlasnik ne zna ništa o rasi i karakteru svog psa, o njegovom ponašanju, to može da nosi ozbiljne posljedice.
"Ljudi jednostavno žele romantične slike izmišljenih pasa", kaže Legrand.
Ljubimci koji postanu agresivni ili prolaze kroz period kada je njihovoj psihi potrebna pomoć, ako ne prođu terapiju i ako za njihovo stanje vlasnik ne nađe razumijevanja, biće napuštene ili će završiti u nekom skloništu za životinje.
Bonus video:
