“Učenik sedmog razreda izudarao nastavnicu”, “U ulcinjskoj školi zapalili 15 dnevnika”, “Pijani dječak (11) završio u bolnici”, “Grupa gimnazijalaca teško pretukla vršnjaka” - samo su neki od novinskih naslova koji su se mogli pročitati u medijima proteklih mjeseci.
Maloljetnička delikvencija i prestupništvo postaju tako sve češći u našoj svakodnevici, a pitanje koje se nameće je da li je i koliko i to jedan od pokazatelja da je crnogorska porodica danas u ozbiljnoj krizi?
Svi sagovornici “Vijesti” saglasni su da se, danas evidentna kriza u gotovo svim segmentima svakodnevice, reflektovala i na porodicu.
Međutim, napominju oni, savremeni trend ubrzanog načina života, čini da je to zapravo obilježje i drugih razvijenijih zemalja.
Tranzijski tokovi negativno uticali na porodicu
Sociolog prof. dr Srđan Vukadinović za “Vijesti” kaže da savremeni trendovi ubrzanog života i tranzicijski tokovi koji naglasak stavljaju isključivo na broju i kvantitetu, utiču veoma nepovoljno na porodicu.
- Porodica je prvi oblik socijalizacije. Navike i uvažavanja kakva se ponesu iz porodice, samo se nadograđuju kroz kasnije školovanje i djelovanje. Roditelji, u trci za obezbjeđivanjem kvaliteta života nemaju vremena da se posvete svojoj djeci. Umjesto razgovora sa ocem ili majkom, dijete je prepušteno mašini i virtuelizaciji cjelokupnih društvenih odnosa – kaže Vukadinović.
Prema njegovim riječima, preko različitih društvenih mreža usamljeno, a dijelom i otuđeno, dijete traži mogućnost svoje dalje socijalizacije.
- A tamo, u tim prostorima, se susrijeću sve one negativnosti koje su nusprodukti modernog doba, pa i maloljetničko prestupništvo, narkomanija i drugo - kaže Vukadinović.
Naglašava kako su se ranije iz porodice baštinile vrijednosti i uklapale u vrijednosni sistem. Roditelji su bili ti koji su usađivali djeci odnos prema vrijednostima kao što su red, rad, uvažavanje, različitosti i slično.
Napominje da danas djecu sistemu vrijednosti, umjesto roditelja, koji su se “očito prepustili letargiji konzumerističkog društva, uče - različite virtuelizacije”- Uče ih tome što su vrijednosti, zbog čega i imamo jedan dugi period, gotovo dvadesetak godina, određenog praznog prostora sistema (ne)vrednota, u koji ulazi sve i svašta - kaže Vukadinović.
Ističe da upravo kvalitet ili nekvalitet života i njegovo zadovoljenje ili nezadovoljenje po svim strukturnim segmentima dovode do otuđenosti i u samoj porodici.
- A kada dođe do otuđenosti unutar osnovne ćelije društva, veoma brzo dolazi i do one posljednje faze - otuđenosti pojedinca od samoga sebe. Tada je već moguće gospodariti takvim pojedincima iz određenih tehnoloških centara, što je i namjera modernizacijskih procesa globalizacije - smatra Vukadinović.
Nije sramota tražiti pomoć od psihologa
Majka adolescenta koja se izborila sa nezgodnom prirodom svog djeteta i koja je željela da ostane anonimna, kaže za „Vijesti“ kako su u tim najtežim trenucima njoj i njenoj porodici pomogli savjeti stručnih lica, psihologa i pedagoga u školi.
Ona kaže da je na ponašanje njenog djeteta prvenstveno uticalo društvo koje je imao u određenom periodu, a koje nije bilo za njega.
- Smatram takođe da je i prisustvo nasilja u našem društvu bio faktor koji je uticao na moje dijete - navodi ona.
Kaže da njeno dijete sada traži drugove vršnjake, a da se ranije družio sa malo starijima od sebe.
- Danas mnogo više razumije i shvata neke stvari. Smatram da dijete može da pogriješi i nije grijeh da pogriješi, griješe i odrasli. Roditelji su ti koji treba da vode brigu o djetetu i da ga razgovorom o lošem društvu usmjeravaju na pravi put - kaže ona.
Ističe kako nije sramota tražiti pomoć od psihologa.
- To treba da postane uobičajena stvar. Ljudi treba da naprave taj korak i da ih nije briga hoće li ih neko vidjeti sa djetetom kod nekog stručnog lica. Uspjeh je pomoći djetetu - smatra ona.
Trougao: roditelj, dijete, školske pedagoške službe
Komentarišući da li su i koliko roditelji spremni na saradnju sa psihološko-pedagoškom službom, ako se pojavi problem kod djeteta, psiholog u OŠ “Luka Simonović” Ranka Božović kaže da se mogu razlikovati dvije grupe roditelja.
- Roditelji koji žele i spremni su da saslušaju školskog psihologa, da razumiju i uvaže preporuke u vezi sa načinom komuniciranja unutar porodice sa djetetom koje je u problemu. U takvim slučajevima postižemo vidljive rezultate. Dijete je spremno da sarađuje. Pravimo dobar trougao – roditelj, dijete, stručni saradnik. Naravno, neizostavan je tu i nastavnik - kaže Božović.
Druga kategorija su, kaže ona, roditelji koji nijesu kooperativni, ili ne žele ili nijesu u stanju da prepoznaju uzrok problema.
- Oni nalaze izgovore. Sa njima ne uspostavljamo kvalitetnu saradnju. Problemi se rješavaju na kratko, jer djeca izbjegavaju da se suoče sa ličnom odgovornošću izbjegavajući saradnju – navodi Božović.
Kaže kako je više onih roditelja koji nemaju kapaciteta da preuzmu odgovornost i suoče se sa ličnim učešćem u posljedicama - ponašanje djeteta.
Prevencija: njegovati pozitivna osjećanja u porodici
Magistar kliničke psihologije Helena Rosandić smatra da je porodica u današnje vrijeme suočena sa brojnim teškoćama i problemima kako bi se održala i ispunila pretpostavljene funkcije i očekivane uloge.
- Promjene koje se odvijaju velikom brzinom u svim segmentima savremenog društva ostavljaju značajne posljedice na stanje, razvoj, ulogu i mjesto porodice u društvu - kaže Helena.
Smatra da dolazi do sve većeg raskoraka između klasične porodice i društva, te da to uzrokuje pojavu disfunkcionalnih porodica.
- Jasni znaci da neka porodica funkcioniše po disfunkcionalnim obrascima su: prisutan strah, kriticizam, zatvorena komunikacija, izražavanje ljutnje i negativnih emocija, ambivalentna osjećanja nisu prihvatljiva, članovi su oskudni u izražavanju pohvala ili nježnosti - kaže Rosandić.
Što se tiče preventivnih metoda, Rosandić ističe edukaciju porodice o bazičnim elementima adekvatnog funkcionisanja.
- Usmjeriti se na osnaživanje posvećenosti i podržavajućim odnosima članova jednih prema drugima; razvoju jasnih granica između subsistema i pojedinca; uvježbavanju komunikacionih vještina akcentujući jasnu, direktnu i spontanu komunikaciju. Važno je i njegovati pozitivna osjećanja među članovima porodice i tolerancija negativnih - kaže Rosandić.
Smatra da bi bili dobri projekti koji bi u Crnoj Gori omogućili povratak klasične porodice u izmijenjenom i prilagođenom prostoru.
- Babe, dede, djeca i unuci pod istim krovom sa dovoljno prostora za sve pojedinačno, ali i dovoljno blisko da mogu jedni drugima da budu od pomoći – zaključila je Rosandić.
Rezultati vidljivi kada se sarađuje
Odgovarajući na pitanje koliko škola danas ima vaspitnu ulogu, psiholog Ranka Božović kaže kako izgleda “da znanje postaje prioritet u školi i da se vaspitna komponenta gubi”.
- Moguće da nastavnici gube motivaciju zbog lošeg materijalnog statusa, preopterećenosti zahtjevima koji im se nameću izmjenama u obrazovanju i oni imaju sve manje prostora za bavljenje vaspitnim dijelom nastave - kaže ona.
Smatra da vaspitni pristup novim generacijama mora biti drugačiji i nov u odnosu na neke ranije metode.
-Pojedinim nastavnicima kao da nedostaje psihološkog senzibiliteta, koji ne uključuje knjiško znanje, za prepoznavanje dječjih potreba, razvojnih poteškoća, emocionalnih reakcija. Kada bi ova komponenta bila u dovoljnoj mjeri prisutna, mislim da bi odnos prema djeci bio adekvatan, a samim tim bi se velikim dijelom izbjegle negativne posljedice - kaže Božović.
Galerija
Bonus video:
