GRAD SVJETLOSTI

Stvari koje nijeste znali o Parizu

Piramida u Luvru, konstruisana 1989. izaziva bijes ne samo kod konzervativnih arhitekata, već i kod filmskih radnika.
0 komentar(a)
Ažurirano: 31.03.2011. 19:01h

Koja je vaša prva pomisao kada se pomene Pariz? Možda Sena, Luvr, romantika, Ajfelova kula... Predstavljamo detalje o Parizu koje možda nijeste znali ali koji ga čine isto tako posebnim.

Pažljivo sa kamerom u Luvru

Piramida u Luvru, konstruisana 1989. izaziva bijes ne samo kod konzervativnih arhitekata, već i kod filmskih radnika. Zašto? Bilo koji reditelj koji želi da snima dvorište Luvra za svoj film, mora da plati honarar i arhitekti Piramide I.M.Peju. Zbog toga se filmski setovi tako rado zadržavaju kod starih spomenika - oni su besplatni. Ako snimite modernu zgradu, to će biti udarac na budžet, piše b92.net.

Neka od najpoznatijih obilježja Pariza dizajnirali su Britanci

Filantrop Ričard Volas fontani je 70-ih godina 19. vijeka postavio oko stotinu fontani, da bi obezbijedio žednim stanovnicima ispravnu vodu za piće. U to vrijeme, većina Parižana je pila vodu iz Sene, koja je istovremeno bila i glavni odvod za kanalizaciju. Razumljivo, mnogi su više konzumirali jeftino vino.

Plašeći se za njihovo zdravlje i trezvenost, Volas je platio da se uvede vodovodna mreža sa ispravnom vodom. Četiri statue na svakoj od njegovih fontana predstavljaju jednostavnost, milosrđe, ljubaznost (dobrotu) i trezvenost (simplicité, charité, bonté and sobriété). Sve su identične jer je Volas želeo da ubedi Parižane da su dobrota i trezvenost ista stvar (nadajmo se).

Iza imena pariskih ulica često se kriju istorijske trivijalnosti

Ako pažljivo pogledate, a ne morate ni baš tako pažljivo, možete vidjeti dvije identične table sa imenima ulice na istom zidu, jednu iznad druge. Zašto? Jer su su pariske birokrate promijenile mišljenje o tome na kojoj visini treba da se postave table i radnici su samo nakačili dodatne table na drugoj visini.

Inače, možda ćete pronaći dva imena ulice, jedan na plavoj tabli, a drugi urezan u kamenu. Naziv na plavoj tabli je ispravan - mnogo imena je promijenjeno nakon revolucije, kada je sve sa prizvukom kraljevskog ili religioznog obielježja bilo odmah izbačeno iz mode. U mnogim slučajevima, pak, nijesu htjeli da se „gnjave" uklanjanjem starog kamenog znaka.

Čovjek koji je izmislio parisku visoku modu

A što je još čudnije bio je Englez - Čarls Vort, trgovac iz Linkolnšira koji je otvorio prodavnicu odJeće 1858. godine i započeo vladavinu „modnog terora" koji zovemo visokom modom. Umjesto da pravi odjeću po narudžbini kao što je bio običaj, on je dizajnirao haljine i govorio damama koje su voljele lijepu odjeću šta je to što bi trebalo da nose u predstojećoj sezoni. I za razliku od današnjih britanskih dizajnera u u Parizu, Vort je bio trijezan, a svoje političko mišljenje zadržavao je za sebe.

Bio je nevjerovatno uspješan, čak toliko, da su pariske modne škole zapravo odavale počast ovom emigrantu, bez tvrdnji da visoka moda potiče iz Francuske.

Oprezno sa pariskim konobarima

Stvarno su simpatični iako se ponašaju kao bijesan trener poslije nepravedno dosuđenog penala. Oni znaju svoj posao. Ukoliko vas pitaju „da li ste spremni da poručite?" a vi kažete „Oui" a potom oklijevate, onda ste očigledno idiot i zaslužujete da vas ignorišu narednih 15 minuta. A ukoliko vas je dvoje i usuđujete se da sjednete za stolom za četvoro, očigledno ne umijete da brojite.

Konobarev gnijev ili ravnodušnost su potpuno opravdani. Ali, ako se vratite iz Pariza bez izjave „bože, konobar je bio tako užasan", bili ste gadno nasamareni.

Pariz voli da se predstavlja kao grad sa dobro sačuvanim istorijskom nasljeđem, ali zapravo velika količina energije utrošena je za uništavanje arhitekture.

Jedan bulevar, na primjer, nosi ime svog kreatora barona Osmana (Haussmann) , čovjeka koji je razorio veliki dio srednjovekovnog Pariza 70-ih godina 19. vijeka i koji je bio toliko bezosjećajan da je srušio čak i mjesto svog rođenja. A još bizarnije je, što je način obnove osmislio Napoleon Treći nakon posjete Engleskoj. Priča se da je bio posebno impresioniran ljepotom Sautporta, grada na obali u blizini Mančestera.

Zaboravite Monmartr - na fotografiji iznad je danas jedno od najbitnijih mjesta u Parizu

Ne zbog gondola, već zbog mladih lokalnih hipika koji su otkrili široke gomile šljunka na Bazin de la Viletu u sjevernom dijelu grada. Dajte Francuzu malo pijeska i on će , ili pustiti svog psa da se igra, ili će se igrati loptom, ili oba. Čim im vremenski uslovi dozvole, Parižani se okupljaju u večernjim satima na ovom mjestu, naoružani bocama vina i piva i metalnim boletama da bi se igrali boćanja. A ukoliko nemate sopstvenu opremu, bar pored kanala iznajmljuje loptice i ležaljke.

Pariz voli da se predomišlja

Ektor Gimar je bio veoma "trendi" pariski arhitekta kada je dizajnirao ulaz u metro u stilu Art Nouveau početkom 20. vijeka. Da li je? Mnogi Parižani su mislili da je dizajn suviše morbidan i erotičan - jedan vrlo maštoviti kritičar je izjavio da duple lampe izgledaju kao jajovodi, a drugi je rekao da zelene ograde izgledaju kao stilizovane kosti. Dnevni list „Figaro" zahtijevao je da se Pariz otarasi „ovih iskrivljenih ograda, grbavih standardnih lampi koje upućuju na metro poput ogromnih žabljih očiju".

Skoro polovina od 141 Gimarovih ulaza na stanice je ili uništena ili premještena. Danas se Ektor smatra herojem kulture, a tokom života je bio žrtva pariskog promjenljivog ukusa.

Nikad ne naručujte kapućino

Prazne stolice na terasama i u baštama pariskih kafića nisu ništa neobično. Možda se lokalno stanovništvo kloni ovih kafića jer cijena šoljice kafe izgleda uključuje i let do kolumbijskih farmera gdje melju sopstvena zrna, ili zato što je poznato da konobari odugovlače pola sata prije nego što odluče da izađu i posluže vas. Ali ako se ipak zatekne napolju, a vi znate kako da naručite kafu na pravom pariskom francuskom, stvarno ćete gadno pogriješiti. Inače, kaže se „un express" za espreso, „un allonge" za amerikano, a „un creme" za kafu sa mlijekom (koju Parižani ne naručuju).

I nemojte naručivati kapućino. Prošli put kada je to neko uradio konobar je odgovorio: „Misliš da si u San Francisku?".

Luvr nije jedino mjesto gdje se možete diviti umjetnosti

Muzej Orsej, bivša željeznička stanica, posjeduje izuzetnu kolekciju impresionističkih slika. Međutim, tek nedavno su dobile priznanje velike umjetničke vrijednosti. Prethodni direktor muzeja je bio smijenjen 2002. nakon što je rekao da je impresionizam „precijenjen". Javnost (i novi direktor) se nijesu složili sa tim i na vrhuncu turističke sezone pogled na Monea može biti veoma osvježavajući. Svaka Moneova kolekcija na koju možete naići u Parizu je podjednako značajna.

I pored svega, kako da ne volite Pariz?