Očuvanje kulture, tradicije, običaja i jezika jednog naroda u direktnoj je vezi s njegovim opstankom.
Današnje generacije srednje i starije dobi još se sjećaju priča svojih baka i djedova vezanih za razne običaje i način života kada su oni bili djeca, pamte i pokoju preslicu, pržun, gusle, ćilime i serdžade, okupljanja i razgovore, igre i junačke pjesme.
Ali, koliko današnji roditelji imaju vremena da priče koje su slušali u djetinjstvu prenesu svojoj djeci? Koliko djece danas ima priliku da se upozna s načinom života svojih pradjedova.
Dobar govorni model je kamen temeljac govorne kulture, a model su roditelji, zatim vaspitači i učitelji. Međutim, na školskom uzrastu djeca imaju svoje idole, usvajaju govor sredine a posebno govor vršnjaka.
Danas djeca veći dio svog slobodnog vremena provode pred, za njihov uzrast, nimalo primjerenim TV programom ili kompjuterskim igricama, nemajući skoro nikakvog uvida o tome kako su živjeli njihovi preci, kako su se oni igrali, učili.
Ono što je najopasnije jeste da današnja djeca, uopšteno, pokazuju malo interesovanja za ove teme. Dozvolili smo da divne legende i priče naših naroda potisnu razni Hari Poteri, Nodiji, Teletabisi …
S druge strane, poželjno bi bilo zapitati se koliko vodimo računa o kulturi govora.
Djeca uče imitirajući i tako usvajaju govor sredine.
Dobar govorni model je kamen temeljac govorne kulture, a model su roditelji, zatim vaspitači i učitelji. Međutim, na školskom uzrastu djeca imaju svoje idole, usvajaju govor sredine a posebno govor vršnjaka.
Vremenom, želja za poistovjećivanjem dovede do toga da prevagne ulični žargon u odnosu na učtivu frazu.
Današnji mediji, tačnije programski sadržaji koji se nude na nekim televizijama, samo idu u prilog ovoj pojavi.
Odsustvo bogatstva rječnika, učtivih fraza, elokventnosti i sposobnosti jasnog prenošenja verbalne poruke s jedne strane i prisustvo velikog broja tuđica (najviše engl.), ulični žargon, neadekvatne neverbalne poruke, sve više postaju odlika savremene komunikacije među djecom i mladima.
Sociogena patologija verbalne komunikacije kod djece uzima sve više maha.
Uzroke nalazimo u nedostatku stimulacije, neodgovarajućoj stimulaciji kao i neadekvatnom nagrađivanju djeteta za govor.
Zato je opravdano još na ranom uzrastu početi sa stimulacijom govora.
Znale su to i naše bake, pa otuda i obilje cupkalica, gegalica, tašunaljki, hopsalica, koračnica… kojima su stimulisale svoje najmlađe.
Prizovite u sjećanje pjesmice iz vašeg djetinjstva, svuda u svijetu se one prenose s koljena na koljeno i imaju korijen u tradiciji.
Na nešto starijem uzrastu je važan izbor priča koje nudimo mališanima, ali ne samo pred spavanje. Možete i sami da izmislite priču sa određenom poukom.
Samo, pazite da je zapamtite, jer će vaše dijete sigurno tražiti da je ponovite doslovce kao prvi put. Kada dijete krene u školu, skoro da ste obavili veliki dio posla.
Mada, ni ovdje se vaspitanje govora ne završava, niti ga možete prepustiti školi.
Govor se uči, a čovjek se uči dok je živ.
Zato ne dozvolite da vaše dijete ovom vještinom ovladava bez vaše kontrole.
Trud će vam se višestruko vratiti.
Bonus video:
