A: Prijateljica me nazvala iz Australije. Nedavno je posjetila stari rudnik zlata.
Danas je to turistička atrakcija. Ko želi može da se okuša u potrazi za zlatom.
U gomilama šljake, moguće je pronaći pokoju sićušnu česticu zlata.
Lako je odstraniti običnom kretnjom grubo kamenje, pa i ono sitnije.
No, kad u talogu opstaje sve manje i sitnije zemlje, nastaju velike poteškoće.
Ako je čovjek u grču očekivanja, ne može imati sve laganije kretnje i suptilan osjećaj za rad.
Nije u stanju da krajnje delikatno ispira ostatak finih čestica mulja tanušnim mlazom vode.
Onda je dodala: “Kada sam odustala da pošto poto nađem zlato, počela sam da se igram i uživam. Nedugo zatim sam opazila iskrenje zlatnih čestica. Strpljivo i pažljivo sam istrajavala da bih nekako uspjela da ih oslobodim i ne izgubim. I uspjela sam i osjećala sam se kao u meditaciji!”
“Draga moja, ti i jesi bila u meditaciji. Baš kao što to budu i alpinisti dok se veru uz vtoglave litice. Baš taj osjećaj meditativnosti ih stalno iznova zove u nove opasne avanture”.
Sjetio sam se da sam u literaturi borilačkih vještina pročitao i rečenicu: “Raj je u sjenci mačeva”. Kudikamo vrjednije zlato leži u svakom čovjeku i čeka da bude otkriveno.
Ali, malo ko mari.
Većina ne vjeruje, ne zna i ne pokušava. Čak ometa i onemogućava potrage.
Ako se poneko i odvaži i pokuša, čini to površno, nestrpljivo, grubo...
Ubrzo konstatuje da nema ničega i odustaje.
B: Zaista su mi naši razgovori vrjedniji od zlata. Jedna od asocijacija koje su mi se pojavile dok sam te slušao je vezana za čuvene kraljevske i faraonske grobnice pune zlata. Zlato nije baš lagano kada ga je u kilogramima.
Njihovo ’’putovanje’’ je stoga moralo biti veoma “teško”, ako su takav tovar ponijeli sa sobom.
Radije bih ponio nešto od aluminijuma ili titanijuma.
Kada su stigli da se predomisle (s obzirom na to da je sav taj nakit ostao u grobnicama) i kako su se osjećali kada su shvatili da ga ne mogu ponjeti?!
Očigledno,”carini” je nešto drugo bilo važnije.
Prisjećam se iskustva užasne zubobolje, kao i trenutaka ekstatičke ispunjenosti, radosti, ljubavi...
Ne pamtim da mi je tada, takvom, padalo na um ikakvo zlato.
Čini mi se da je zlato jedinica vrijednosti onima koji su negdje između ovih rubnih stanja o kojima govorim.
Prihvatam. Biće da faraoni/kraljevi nisu bili onakvi kakvim su se predstavljali ili mi je ona zubobolja ili možda spokojna ljubav potpuno pomutila um.
Ne bih je mijenjao za život kraljeva.
Hvala. Vodimo računa o zlatu u sebi. Sretno.
Autori su osnivači NVO "Zlatni čovjek"
(www.zlatnicovjek.com)
Bonus video:
