Povjerenje nije nešto što se javlja samo od sebe, ono se gradi tokom vremena kroz iskrene razgovore, međusobnu podršku i razumijevanje, brigu o drugome.
Kada govorimo o djeci koja često mijenjaju hraniteljske porodice, moramo biti svjesni da se bavimo jednim vrlo osjetljivim dijelom populacije.
Zamislimo samo kako bismo se osjećali da izgubimo naš dom, roditelje, braću i sestre, prijatelje, školu, kućnog ljubimca, igračke pa čak i svoj krevet…Sada zamislimo da to gubimo nekoliko puta u životu…
Mnoga djeca koja su smještena u hraniteljskim porodicama imaju takva iskustva. Ti gubici koje djeca doživljavaju nazivaju se traumatskim događajima.
Možda im je rečeno od strane odrasle osobe kojoj vjeruju da je to “zadnje preseljenje” ili da “će se sada vratiti u svoj dom i tamo i ostati”, ali takva obećanja su često neispunjena zbog mnogo različitih razloga.
To su djeca čiji životi su preokrenuti, djeca koja su iskusila traumu zlostavljanja ili zanemarivanja, praćenu traumom preseljenja iz svoga doma.
Uspostavljanje odnosa je problem
Postoje mnogi razlozi zašto udomljena djeca imaju poteškoće u uspostavljanju pozitivnih odnosa s drugima. Neki od razloga su:
• Traumatska iskustva - predstavljaju značajan faktor koji utiče na dječji osjećaj povjerenja u ljude, odnose, situacije i u njih same. Traumatskim događajem nazivamo svaki težak i ugrožavajući događaj koji najčešće dolazi iznenadno i neočekivano i na ljude djeluje vrlo uznemirujuće i stresno. • Gubitak i nedovršeno tugovanje - djeca koja su izdvojena iz po rodicedoživjela su značajne gubitke i separacije od svojih domova, porodice, škole, prijatelja, rodbine, svega što im je bilo poznato i gdje su se osjećali sigurno. Djeca u hraniteljskim porodicama često doživljavaju mnogobrojne selidbe i jednostavno nemaju vremena za tugovanje i preradu gubitka jedne porodice prije nego se presele u novu. Ali i kada imaju vremena, djeca vrlo često ne znaju i/ili nemaju priliku prepoznati i imenovati navedene osjećaje. • Gubitak kontrole - neka djeca mogu imati osjećaj da gube kontrolu nad događajima u svom životu. Nekolicina odraslih koje ne znaju odlučuje gdje će živjeti, kada će se preseliti, u koju školu će ići, s kim će živjeti, a da ih niko i ne pita šta žele. Navedeno nerijetko dovodi do manjka povjerenja u odrasle ljude. • Manjak strukture - jedan od razloga njihovog nepovjerenja je i nekonzistentnost u razvijanju zdravih odnosa s odraslima te nesigurnost kako bi zdrav, pozitivan i podržavajući odnos trebalo da izgleda. • Strah je najveći faktor koji utiče na njihovo nepovjerenje- strah od novog i nepoznatog. Šta ako im počnem vjerovati? Šta ako ne? Šta će se dogoditi? Da li ću morati ići na drugo mjesto? Što ako me odbiju? • Podijeljena lojalnost i osjećaj da moraju birati između hraniteljske i biološke porodice. Gradeći odnose sa udomiteljima, djeca se mogu osjećati da nisu lojalni ili da su iznevjerili svoje biološke roditelje. Mogu osjećati da ih biološki roditelji možda ne žele kao udomitelji i obrnuto. Čežnja za životom s biološkim roditeljima je vrlo jaka- neviđanje s njima je kao da nedostaje djelić njih. Udomljena djeca često žele ići u svoj dom i biti sa svojim roditeljima i rodbinom.
Zbližavajući se sa svojim udomiteljima mogu imati osjećaj da nikada neće otići kući.
• Manjak samopouzdanja - neka djeca imaju nisko samopouzdanje i mogu osjećati kao da ne zaslužuju ljubav, poštovanje i porodicu koja brine za njih. Mogu se osjećati drugačije od vršnjaka jer su smješteni u hraniteljske porodice.
Ponekad internaliziraju negativno uvjerenje o sebi da su loši te da imaju loše roditelje.
Kako udomitelji mogu pomoći djetetu da izgradi pozitivne odnose i razvije povjerenje u ljude?
• Prihvatanje djece onakvima kakvi jesu, prihvatanje njihove biološke porodice. Dajte im do znanja da ih cijenite kao osobu u vašoj porodici i da ih doživljavate kao da su dio vaše porodice. • Stabilnost i konzistentnost - sigurno i stabilno okruženje pokazaće djeci šta mogu da očekuju. • Budite pozitivan model - pokažite im na vlastitom primjeru kako bi trebalo da izgleda zdrav odnos pun povjerenja • Budite dostupni - uključujući djecu u razgovore o njihovim emocijama i očekivanjima, možete im pomoći da se osjećaju ugodno i da mogu s vama razgovarati o osjećajima bez straha od osuđivanja i odbijanja. Poklanjajući im svoje vrijeme i pažnju pokazujte im da ste tu za njih • Lični prostor - davanjem slobodnog prostora djeci i ne insistirajući na uspostavljanju odnosa pokazujete im da ste spremni pustiti da se vaš odnos razvija na način na koji to dijete želi. Na taj način dijete može dobiti osjećaj da ima kontrolu na svojim životom i da počne vjerovati u sebe. • Edukacija - ulažite u svoje znanje i vještine nošenja s mogućim poteškoćama u dječjem ponašanju, podijelite svoja iskustva s ostalim udomiteljima, stručnjacima • Strpljenje - djeca će vrlo vjerovatno testirati vaše strpljenje i vjerovatno će imati potrebu da spriječe preseljenje. To je snažan odbrambeni mehanizam, ali vaše strpljenje može pomoći u rušenju te barijere.
Bonus video:
