Ne samo da vole svoj posao, oni žive za njega.
Medicina radoholičare definiše kao osobe zavisne od posla koje pate od opsesivno-kompulsivnog poremećaja.
Takve osobe poslu podređuju porodične i lične veze, slobodno vrijeme i zdravlje.
Stručnjaci smatraju da radoholičari time nadoknađuju neuspjehe na nekom drugom području života ili koriste posao za bijeg od privatnih problema.
Japanci fenomen radoholičara nazivaju “karoši” i itekako im je poznat: smatraju ga ozbiljnim društvenim problemom koji može da dovede do prerane smrti.
Na sličan način radoholičari se tretiraju i u SAD-u gdje uz sve druge grupe za liječenje zavisnika postoje i one za osobe koje su zavisne od posla.
Treba napomenuti kako radoholičare ne treba zamijeniti s osobama koje su samo predane poslu, jer ovi drugi znaju da povuku granicu.
Kako prepoznati radoholičara?
To je osoba koja nosi posao kući, u njemu uživa više nego u ičem drugom, stalno sluša prigovore porodice i prijatelja kako im ne posvećuje dovoljno vremena, vjeruje da će je okolina smatrati neuspješnom ako bude radila manje, često radi vikendima i praznicima.
Uz to, radoholičari su nerijetko perfekcionisti i osobe opsjednute kontrolisanjem stvari oko sebe.
U poslu nisu skloni timskom radu.
Zavisnost od posla podjednako pogađa žene i muškarce, nezavisno od zanimanja.
Radoholičar može biti menadžer internacionalne kompanije, ali i domaćica koja ima potrebu da neprestano čisti i sprema.
Zavisnicima od posla pritom nije bitna novčana nagrada ili druge beneficije, oni se tako ponašaju zbog unutrašnje potrebe.
Radoholičare često prati osjećaj da su uspješniji od drugih i da će posao stati bez njih.
To što je neko radoholičar ne znači da je Supermen ili da je bolji od drugih u poslu.
Uspješni ljudi znaju kako da posao obave što efikasnije, a ne sa što više radnih sati i znaju kako da podije posao s kolegama.
Radoholičari nisu produktivniji, jer se često bave detaljima i izgube iz vida širu sliku, a djeluju loše i na kolege i radnu atmosferu jer pored njih ostali izgledaju kao neradnici.
Stalno umorni i iscrpljeni poslom, uprkos silnom trudu kojeg ulažu, pada im produktivnost i češće griješe.
Tada postaju nezadovoljni i još više se posvećuju poslu čime se zatvara začarani krug.
Tehnologija i moderan način života gdje je sve pretvoreno u jedno veliko takmičenje dodatno je pogoršalo zavisnost od posla.
Ako treba, dostupni smo 24 sata dnevno, odgovaramo na pozive, pregledamo e-mailove, pišemo izvještaje, pripremamo prezentacije…
Iako naizgled nije opasna, zavisnost od posla itekako može da ima negativne posljedice.
Niko ne može kvalitetno da radi bez odmora i punjenja baterija.
Tako su zavisnici od posla skloniji prehladama, pate od hroničnog umora, neispavanosti, nedostatka koncentracije i anksioznosti.
Njihov način života lako može dovesti do razvoja različitih bolesti od srčanih i kožnih bolesti, do čira na želucu i astme.
Stres koji se gomila mjesecima pa i godinama kad-tad će ostaviti posljedice na zdravlje.
Nesporno je da su zahtjevi koji se postavljaju pred pojedinca sve veći, ali isto tako treba pronaći ravnotežu u životu i bez griže savjesti odvojiti vrijeme za sebe: odmarati, uživati u stvarima koje volimo ili, ponekad, jednostavno ne raditi ništa.
Ako je zavisnost od posla uzela maha, treba potražiti stručnu pomoć jer - radimo da bi živjeli a ne obratno.
Galerija
Bonus video:
