Vedar je, sunčan dan. Umjereno topao, prikladno dobu godine.
Zeleno je na semaforu za automobile, nema automobila. Zeleno je za pješake, nema pješaka.
Dugački bulevar duži je nego ikada. Ulicu je moguće preći bez gledanja lijevo-desno.
Scena kao iz holivudskih filmova kataklizme svijeta, grad duhova. Liči na snove najgore vrste-noćne more. Za sve je ‘’kriv’’ jedan praznik! Dugi noćni, poročni provodi onesposobili su ljude da uživaju u divnom jutru.
Prisjećam se Frojda: “Praznik je svečano, namjerno kršenje norme”. To su često dani kada je dopušteno biti poročan, bez sankcionisanja. Kao primjer pamtim mnoge svadbe kojima sam prisustvovao. Sve počinje kulturno, svečano, uštogljeno, sa puno naučenih manira i skrivenih pogleda…Kako svadba odmiče, dugmad na košuljama su sve otkopčanija, ambijent sve glasniji, pun poroka, ne gospodstvenih postupaka, prolivenih čaša, izgužvanih stoljnjaka, prevara, preljuba, ljubomora… Što je praznik važniji, dugotrajniji – praćen slobodnim danima, porok je veći, jer je prilika za rehabilitaciju duža. Kako ti provodiš praznike?
A. Ja volim ljude. Volim provoditi vrijeme sa njima, zabavljati se, sarađivati, odmarati skupa, zajednički obavljati avanturna i hrabra istraživanja… Pokušavam od svakog dana napraviti ‘’praznik’’ i razlog za slavlje i svečanost. Volim pozvati i primiti u goste, kao i biti pozvan i primljen gost. To nastojim dijeliti sa drugima i nagovoriti ih na slično.
B. Da, šteta je samo nekoliko puta u godini imati razlog za slavlje. Bilo bi divno kada bi situacija bila obrnuta, tj. kada bismo samo nekoliko puta godišnje imali razlog za mogući umor, a sve vrijeme bili poletni, puni vitalnosti, zdravlja, radno kreativni, efikasno djelotvorni, ispunjeni, inspirisani, inspirativni…
A. A zašto bismo manje od toga? Biti zdrav znači biti i kreativan istovremeno. Biti kreativan znači biti i zdrav. Biti zdrav, kreativan znači biti u sjajnom raspoloženju i uživati u detaljima, malo činiti velikim i boljim, imati svakodnevni praznik.
B. Svakodnevni praznik! Zvuči sjajno. Umjesto godišnjeg odmora, ljudi bi u najgorem slučaju mjesec dana imali “godišnji umor”. Tome se niko ne bi radovao, takve ljude bi svi sažaljevali. Prečesto sam gledao umorne ljude nakon godišnjih odmora, a ne samo praznika. Umor nakon odmora?! Odmor nakon provoda?! Priznajem skromno, da to uopšte ne razumijem.
A. Odmor treba da nas osvježi, učini boljim ljudima, koji ne propuštaju nijedan dan, a naročito ne ovakav kakav je danas.
Vodite računa o sebi. Srećno.
Bonus video:
