AKTUELNO MEĐU SOCIOLOZIMA

Kada je mama u radnom odnosu

Sve dok se djetetu osigura da se osjeća sretno i sigurno, majčino izbivanje iz kuće - zaposlenje s punim radnim vremenom ne predstavlja ozbiljan problem
58 pregleda 1 komentar(a)
majka, posao, Foto: Shutterstock
majka, posao, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 17.02.2017. 13:14h

Kako sociolozi sve duže proučavaju posljedice na djecu čije su majke u radnom odnosu, rezultati do kojih dolaze sasvim su različiti od već dugo prihvaćenih uvjerenja. Dugogodišnja vjerovanja čvrsto su zadržala majku uz djetetov krevetić zbog straha da će njihovo razdvajanje imati za posljedicu, kasnije u životu, emocionalne i psihološke traume djeteta.

Neki pedijatri smatraju da skoro ne postoji razlika između djece zaposlenih i nezaposlenih majki. Utvrdili su da obje grupe djece jednako lako uspostavljaju prijateljstvo medu sobom, na sličan način se međusobno svađaju, postižu podjednake uspjehe (ili neuspjehe) u školi, podjednako često dolaze u životne nezgode ili pokazuju uzorno ponašanje, podjednako su prilagodljivi i nezavisni ili čvrsto stisnuti uz maminu kecelju, podjednako vole i osjećaju roditeljsku ljubav ili odbijaju.

Jedan je institut proučavao emotivni, intelektualni i društveni razvoj dvije grupe djece. Jedne koja je veći dio dana boravila u dječjim vrtićima i druge koja se podizala kod kuće uz majku. Istraživači su našli da, pod uslovom da vrtići imaju dovoljan broj kvalifikovanog osoblja i da su dobro opremljeni, nema značajne razlike između te dvije grupe djece.

Sve dok se djetetu osigura da se osjeća sretno i sigurno, majčino izbivanje iz kuće - zaposlenje s punim radnim vremenom ne predstavlja ozbiljan problem – kaže grupa pedijatara sa sveučilišta Harvard.

Norveški psiholog Gruda Skard kaže: "Djeca se najbolje i najharmoničnije razvijaju kad je sama majka sretna i vesela. Žene koje su zadovoljne sa svojim radnim mjestom više su srdačne i odane svojoj djeci i manje je vjerovatno da će često biti neraspoložene, nego majke koje su razočarane sa svojim kućnim poslovima.“

Međutim, mamin stav nije jedini koji se mora uzeti u razmatranje. Niko se neće suprotstaviti činjenici da sreća i majke i djeteta, takođe zavisi iod oca.

Ono što suprug misli i osjeća o majčinom zaposlenju je presudno za emotivnu klimu unutar porodičnog doma.

Iako mnogi psihoanalitičari nastavljaju da ističu potrebu isključivog odnosa između majke i bebe, novija istraživanja su pokazala da su većina očeva danas vitalne figure u životima njihove djece. Jedna studija objavljena na harvardskom sveučilištu ukazala je da su jednogodišnja i dvogodišnja djeca isto toliko privržena očevima kao i svojim majkama.

ZAJEDNO S MAJKOM BAREM PRVE TRI GODINE

Antropolog Margaret Mead, koja je ispitala podizanje ivaspitanje djece u raznim društvima na našoj planeti, smatra besmislenim mišljenje da beba ne smije biti odvojena od svoje majke.

Eksperti za vaspitanje djece preporučuju roditeljima da pomognu djeci u prihvatanju zaposlene majke. Jedan od načina za to je da se planira posebno "vrijeme za dijete", kada će to dijete imati na raspolaganju neometano vrijeme za druženje s mamom. To vrijeme ne mora biti dugo, ali mora biti redovno. Djeci treba omogućiti da saznaju koliko mnogo oni znače vama, da oni vama znače mnogo više nego vaš posao u firmi.

Ova iznesena gledišta eksperata ipak me nisu u potpunosti razuvjerila. Kad god to materijalne i druge okolnosti u porodici dozvoljavaju, ja ipak dajem glas za to da majka ostane uz svoje čedo - čitav dan, svaki dan - barem do treće godine života djeteta. Smatram da je to period kada je majka djetetu napotrebnija. Srce mi se kida kad vidim u zimska, hladna, rana i mračna jutra kako majke svoju još snenu djecu nasilno otrgnu iz toplih krevetića, žurno nose u vrtiće i jaslice kako bi one na vrijeme stigle na posao. Nema tog eksperta koji me može uvjeriti da to nije neugodan stres za to malo i nježno biće u njezinim rukama.

Znam da mnoge porodice jednostavno ne bi mogle preživjeti kad oba roditelja ne bi radila, ali uvjeravam vas da isto tako ima puno žena koje bi, zbog materijalnog stanja u porodici, glatko mogle ostati kod kuće (barem prve tri godine u životu djeteta), a da se to na njihovom životnom standardu ne bi niti osjetilo.

Ali zato bi njihovo dijete imalo na raspolaganju topao i nježan majčin zagrljaj kad god osjeti potrebu i želju za njih kad god mu ponestane sigurnosti ili ga spopadne strah. Nema šta da brine, majka je tu, na dohvatu ruke.

Uostalom neka čitalac sam donese svoj zaključak o svemu tome, neka se sam odredi prema tom veoma važnom i delikatnom pitanju.

Preporučujemo za Vas