Meso ne bi trebalo da ima jači miris (naravno, osim divljači). Ne kupujte meso čije su ivice suve, ako na površini primijetite djelove koji su gotovo izgubili boju, ili na njemu ima grubljih udubina.
To ukazuje na to da je meso staro, da je bilo dugo uskladišteno te da je dugo putovalo do odredišta, a takvo na neki način mora biti tretirano kako bi se održalo do dolaska u trgovinu.
Antibiotici i hemikalije mogu se i ubrizgati u meso kako bi mu se produžio rok trajanja, što se posebno primjenjuje kod živinskog. Ako primijetite smeđe mrlje ispod kože živine koju namjeravate da spremate, potopite meso u sirće kojem ste dodali soli i ostavite da stoji nekoliko sati.
Nakon toga dobro isperite vodom. Osušite ga i tek tada pripremite jelo. Tako ćete otkloniti antibiotike iz mesa. Naime, sirće meso čini mekšim pa štetne materije lakše izlaze iz njega.
Meso uvijek kupujte od provjerenog mesara koji vam može pomoći da izaberete što kvalitetniji komad. Nikada nemojte da uzimate meso od nepoznatog prodavača, osobito ako ga prodaje po nižoj cijeni.
Ako ne možete nabaviti ekološki komad mesa, izaberite i jedite ono koje nema vidljivih masnoća jer se toksini iz prehrane nakupljaju u masnom tkivu životinje.
Iizbjegavajte kobasice i razne vrste pita za koje niste sigurni kakvo je meso upotrijebljeno.
Ne bi trebalo da jedete više od tri mesna obroka nedjeljno, a idealno bi bilo da to bude jedan. Komad crvenog mesa za jedan obrok ne bi trebalo da bude veći od dlana.
Bonus video:
