PRISUSTVO STRAHA JE ZAJEDNIČKO SVIMA

Mentalno zdravlje u doba korona-epidemije: Stres za roditelje i djecu

Izolacija u tom smislu, učenje kod kuće i roditeljsko nadziranje djece dok uče, i te kako može biti izvor stresa

43122 pregleda 21 reakcija 0 komentar(a)
Strah, neizvjesnost, nesigurnost, takođe okidač, Foto: Shutterstock
Strah, neizvjesnost, nesigurnost, takođe okidač, Foto: Shutterstock

Koliko je puta su ispričane priče o epidemiji, stanju u zemlji, te ujedno i važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, i mislim da nije dosta pa i ovog puta ćemo posvetiti nekoliko rečenica o situaciji koja nas pogađa sve i gdje zajedno proživljavamo slične ili iste emocije, postavljamo slična ili ista pitanja.

Kada se govori o zdravlju, najčešće se misli na tjelesno i na uspješno funkcionisanje svih procesa metabolizma. Čovjek je, međutim, složeno biće, i ne čini ga samo tijelo, već i duša koja je nevidljiva, ali koja prožima tijelo i čini ga jedinstvenim i neponovljivim bićem.

Sačuvati mentalno zdravlje u ovakvom vremenu od izuzetne je važnosti, isto tako kao i da se čuvamo i pazimo od virusne zaraze. Ono što se može primijetiti i da je u većini zajedničko svima, jeste prisustvo straha, i to strah od nepoznatog, neizvjesnost, nesigurnost, bojazan zbog bližnjih, neopuštenost i mijenjanje životnih navika. Sve to može voditi u disfunkcionalnost čovjeka kao bića.

Kao neko ko se bavi ljudima i razumije njihove osjećaje i misli, a ujedno razumije i šta druga stručna lica rade za naše građane, mogu reći samo riječi hvale i koliko sam srećna što smo se ujedinili u ovako izazovnom vremenu i zaista pokazali koliko se brzo i efikasno može intervenisati u krizi.

Rezultati pokazuju da ljudi u Crnoj Gori postaju otvoreni za psihološke metode i pristupe rada, da su motivisani da rade na sebi, da se interesuju za svoje mentalno zdravlje, da uče više o svojim mentalnim procesima, te na taj način vjerujem da ćemo se iz ovoga izvući jači i bolji.

Neminovno je da ovakva jedna situacija (za koju nismo pripremljeni) izaziva to da se razvijaju anksiozni i panični napadi kod nekih, i da spoljašnji okidači poput medija, interneta, i svih drugih informativnih puteva predstavljaju jedan od glavnih stresora.

Da bismo spriječili razvijanje ozbiljnih poremećaja kod ljudi, potrebno je ne samo pristupati savjetodavno, već i kroz primijenjenu psihologiju i psihoterapijski. Smatram da treba ograničiti gledanje bilo kakvih portala, čitanje bilo kakvih tekstova o ovoj situaciji, prestati upoređivati moguće teorije zavjere sa onim što se plasira u javnosti, te prestati baviti se svakodnevno temom koja nam se nameće.

Moram istaći da u ovom periodu trenutno su najviše pogođeni roditelji djece školskog uzrasta, jer uskoro počinje nova školska godina, te sa kupovinom knjiga slijedi i neizvjesnost da li će se školske aktivnosti odvijati u školskim klupama ili u okviru porodičnog doma.

To predstavlja izniman stres kako za same roditelje, tako i za djecu. Izolacija u tom smislu, učenje kod kuće i roditeljsko nadziranje djece dok uče, i te kako može biti izvor stresa, prvenstveno zbog promjene navika i mijenjanja životnog stila roditelja i djece.

Svaka promjena može da izazove stres, ali takođe svaka promjena predstavlja i izazov i ukazuje koliko ljudski duh moze biti prilagodljiv i prirodno spreman na promjene - a to uviđamo kada uporedimo (ne tako davnu prošlost) kada smo bili bez telefona i interneta, pa onda period kada je krenula nova era internet generacija, ili kad je aktivna nastava prevazišla tradicionalnu, te na taj način ako se i desi mogućnost da naša djeca nastave školovanje onlajn putem vremenom će postati jedna normalna stvar, na koju smo se prilagodili, te naučili da na novi način reagujemo i nalazimo načine do ciljeva.

Život se nastavlja, teče. Život i svi mi u njemu imamo svoj put. Kada brinemo o onome što je danas, kada se posvetimo obavezama danas, kada uživamo u trenucima koje stvaramo danas i kada njegujemo odnose sa ljudima s kojima želimo danas, onda nema potrebe da brinemo šta će se desiti sjutra.

Ovo djeluje, možda, malo čudno, s obzirom na to da ima ljudi koji će spomenuti lošu ekonomsku situaciju koja je pogodila veliki broj ljudi i da na taj način oni ne mogu razmišljati baš tako, jer moraju misliti o sjutra.

Ali, ako zastanemo na tren, i pomislimo zaista koje su naše snage i resursi koje imamo danas, shvatićemo da nije baš toliko crno koliko naš um zamračuje, i da je moguće pronaći način za sve što nam treba, gdje nam je cilj i želja, ako oslušnemo sebe i svoje biće.

Emocionalni naboji nagomilani u nama ne donose ništa dobro, kao i brige za neko tamo sjutra.

Radi svog blagostanja i zdravlja u tjelesnom i psihičkom smislu, čovjek treba da se okane opsjednutosti temom koja nam se nametnula u ovoj situaciji i da prestane da se trudi da utiče ili kontroliše nešto spolja.

“Prihvatite, a zatim djelujte. Što god da sadašnji trenutak sadrži, prihvatite ga kao da ste ga sami odabrali. Uvijek radite zajedno s njim, a ne protiv njega” (E. Tol).

(Autorka je diplomirani psiholog i procesor metode Dubokog PEAT-a)

Preporučujemo za Vas