Nesumnjivo je da je uprkos svoj destruktivnosti i svim ratovima koji su vođeni, ništa nije obilježilo istoriju čovječanstva i nije odnijelo više života od bakterija, virusa i nekih od njihovih prenosilaca poput vaški i komaraca. Samim tim, svi napori ljudskog roda usmjereni ka borbi i smanjenju uticaja ovih pošasti zauzimaju posebno mjesto u istoriji civilizacije.
Apsolutno je nemoguće pretjerati kada se pokuša iskazati značaj koji su vakcine imale na istoriju ljudskog roda u posljednjih stotinu godina. Naime, nijedna jedina pojedinačna medicinska mjera i aktivnost kroz ljudsku istoriju, nije spriječila više oboljevanja i patnje ljudskog roda od vakcina. Možda je značajniji efekat po ljudsko zdravlje, dobrobit i blagostanje ljudskog roda imala čista i bezbjedna voda za piće, ali ako se uzme u obzir da to nije isključivo medicinska mjera (iako i sama proistekla iz medicinskog proučavanja i razumijevanja opasnosti koju nosi upotreba higijenski neispravne vode), vakcine ostaju najviše pozicionirane na ljestvici najkorisnijih izuma medicine do sada. Nakon njih dolaze antibiotik, pa insekticidi. Procjenjuje se da i dan-danas vakcine spasavaju oko tri miliona dječijih života godišnje širom svijeta.
Dok se društva u razvoju bore i ulažu nadčovječanske napore da svojoj djeci obezbijede vakcine, u isto vrijeme moderna društva kao da su zaboravila njihov značaj i kao da su se povukla pred naletom kakofonije, iskrivljenih i netačnih informacija koje im se serviraju. U modernim društvima znanje i stavovi trpe od pred najezdom laičkih, mišljenja dok je mjerodavnost nauke u procesu donošenja odgovornih odluka značajno skrajnuta zbog nerazumijevanja njenih osnovnih postulata. Nažalost, mišljenja protivnika vakcinacija, a ne znanje bazirano na naučnim dokazima, doveli su mnoge države i društva na korak od ponovne pojave velikih epidemija koje su decenijama unazad sprečavane upravo vakcinama.
Protivnici vakcinacija su vrlo vješto uspjeli upotrebiti osobinu ljudskog roda koja je u psihologiji označena kao “heuristika dostupnosti”. U suštini, radi se o činjenici da ljudi događaje i rizike procjenjuju na osnovu toga koliko ih se lako i brzo prisjećaju što uglavnom zavisi od jačine emocija koju neki događaj izaziva, od iskustva i ličnih dodirnih tačaka sa tim događajem a zatim i koliko je događaj upečatljiv odnosno koliko zaokuplja pažnju.
Kad se desi epidemija, sjetimo se vakcinacije
Vakcinacije su učinile da se skoro zbrišu bolesti koje su vjekovima morile čovječanstvo. Pojedine zarazne bolesti se kod nas, upravo zahvaljujući vakcinaciji, nisu pojavljivale već decenijama. Međutim, veliki uspjeh programa vakcinacije učinio je da opasnosti od nevakcinisanja, odnosno situacije kada je neko obolio od bolesti za čije suzbijanje se koriste vakcine, većini ljudi mnogo teže i sporije padaju na um. Mnogi mladi roditelji ne znaju kako izgledaju zastrašujuće posljedice pojedinih zaraznih bolesti jer generacijama nismo imali priliku da osjetimo njihove posljedice na sopstvenoj koži. Samim tim, nema ni snažnih emocija koje se vezuju za neku bolest koja se drži pod kontrolom zahvaljujući vakcinama, kao ni duboko urezanih sjećanja na opasnosti koje te bolesti nose sa sobom. Psihologija nam govori da zbog ovih činjenica roditelji potcjenjuju mogućnost da baš njihovo dijete oboli od bolesti kao što su npr. male boginje ukoliko se ne vakciniše. Takođe, roditelji će da potcijene i opasnost od pojave epidemije koja već dugo vremena nije bila predmet zabrinutosti i uznemirenosti u društvu.
Jedno je sigurno - kada se desi epidemija, kao ova što je zadesila čitav svijet, doći će do povećanja interesovanja za vakcine jer će sjećanje na bolest i njene posljedice biti svježe i živo.
Nauka ne krije opasne planove
U isto vrijeme i mnogi protivnici vakcinacija koriste iste psihološke osobine populacije i oni se služe heruistikom dostupnosti ciljajući na emocije građana. Oni pokušavaju ostaviti snažan utisak i formirati uvjerenje da nauka krije opake planove, ili da su samoproklamovani naučnici nekako došli do saznanja koja zvaničnoj medicinskoj nauci iz nekog razloga nisu poznata. Protivnici civilizacijske tekovine kao što su vakcine uporno pokušavaju da stvore utisak da svuda oko nas, svakog dana, vakcine izazivaju ozbiljne neželjene događaje, ali da to iz nekog razloga (najčešće zbog tzv. svjetskih zavjera) ne dospijeva u javnost. Zbog takvog djelovanja antivakcinalista u regionu među pojedincima i manjim grupama roditelja stiče se osjećaj da vakcine dovode do nesrećnih ishoda a beskrajnim ponavljanjem u medijima i preko društvenih mreža problem nepravilno percipiramo kao veoma rasprostranjen i opasan.
Može doći do neželjenih reakcija, ali su uglavnom blage
Zaista, nakon vakcinacija isto kao i nakon svake upotrebe bilo kog lijeka može doći do neželjene reakcije ali je njihova priroda najčešće blaga, a učestalost ozbiljnijih reakcija toliko niska da korist od vakcinacija višestruko prevazilazi potencijalne rizike. Teška alergijska reakcija na vakcine kao najteži vid neželjene reakcije dešava se u prosjeku jednom na više od miliona vakcinisanih osoba što je nekoliko desetina do stotina puta rjeđe od teških alergija poslije upotrebe nekih antibiotika, poput npr. penicilina.
Dakle, što je program vakcinacije uspešniji, to su zarazne bolesti rjeđe i teže nam padaju na um primjeri opasnosti koje sa sobom nosi odbijanje vakcinacije. Gotovo da ne postoji sjećanje o teškim komplikacijama zaraznih bolesti. Istovremeno, izmišljene opasnosti od vakcinacije postaju sve vidljivije konstantnim iznošenjem u javnost netačnih i uznemirujućih tvrdnji. Ovakva umiješana kombinacija predstavlja recept čije konzumiranje od strane nedovoljno i neadekvatno informisanih roditelja i pacijenata može dovesti do potencijalne katastrofe.
Zaboravljanje nas svakim danom sve više približava stvaranju uslova za dalje održavanje epidemija zaraznih bolesti koje će rizike od nevakcinisanja učiniti još vidljivijim i nažalost – tek tada ćemo jasno shvatiti sve koristi uobičajenih programa vakcinacije i visokog obuhvata uobičajenim vakcinama koje su uglavnom namijenjene djeci. Zanemarivanje realnosti, iskrivljena percepcija o rizicima i neznanje mogu se platiti i ljudskim životima. Ako mi kao društvo nismo sposobni i dovoljno zreli da učimo na sopstvenoj istoriji, ali i greškama i iskustvima drugih, ostaje nam da se zapitamo kakva nas budućnost čeka? Slušajući protivnike vakcinacija izgleda kao da ništa ne raduje pedijatra nego kad vidi bolesno dijete a svi znamo koliko je to daleko od istine.
Neodgovorno je i opasno zaboravljati značaj vakcina
Neodgovorno je, i u situaciji kada nam prijeti obolijevanje od davno zaboravljenih zaraznih bolesti, krajnje je opasno zaboraviti značaj vakcina. Nesumnjivo je u interesu cjelokupnog društva da ponovo udružimo snage i energiju za dobrobit svih nas i naše bolje i zdravije budućnosti a ne da ih rasipamo na bespredmetne rasprave dokazujući nešto što je nauka dokazala i praksa potvrdila a to je da je korist od vakcinacije ogromna.
Takođe, treba znati da nam iskustva iz pojedinih razvijenih zemalja, pokazuju da u bliskoj budućnosti i mi možemo imati u upotrebi vakcine koje će sprečavati ne samo česte i/ili opasne zarazne bolesti (među kojima ima sve više i onih na čije uzročnike postojeći antibiotici gotovo da ne djeljuju zbog pojave otpornosti) već sprečavajući infekcije sprečavaju i nastanak pojedinih hroničnih bolesti poput raka (malignih neoplazmi). Istovremeno, principi vakcinacije (imunizacije) se već prilično uspješno počinju koristiti ne samo za potrebe prevencije (sprečavanja) zaraznih i drugih bolesti, već i u sklopu liječenja pojedinih teških bolesti (ne samo raka već i drugih hroničnih bolesti) što otvara potpuno nove perspektive u oblasti zaštite ljudskog zdravlja i unapređenja kvaliteta života.
Autor je pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje
Bonus video:
