Strah od napuštanja ili problemi s vezivanjem mogu proizići iz osjećaja gubitka proživljenog u dječjem uzrastu - na primjer zbog razvoda ili smrti roditelja, ali i iz maltretiranja ili emocionalnog zanemarivanja. Longitudinalne studije dokazale su da djetetova nesposobnost za održavanje zdravih odnosa može biti značajno oslabljena zbog nesigurne vezanosti za primarnog staraoca tokom njegovog ranog razvoja, piše Big Think.
Ako su to uobičajeni problemi u vezi koji mogu biti ukorijenjeni u iskustvima iz djetinjstva, mi kao odrasli možemo prekinuti ciklus.
1. Strah od napuštanja
Snažna iskustva mogu promijeniti funkcionisanje mozga odrasle osobe, ali kod djece, traumatični događaji mogu promijeniti čitav okvir njihovog mozga - kaže dr. Bruce Perry, stariji saradnik Akademije za dječje traume. Razvoj mozga, zapravo je proces stvaranja, jačanja i odbacivanja veza među neuronima s kojima smo rođeni. Te veze se nazivaju sinapse i one organizuju mozak formirajući neuronske puteve koji povezuju različite djelove mozga koji upravljaju svim onim što radimo.
Rast svake regije mozga uveliko zavisi od primanja stimulacije za to područje - mislite o tome kao o mišiću koji treba vježbati kako bi bio snažan i korisan. Ako ostavite ovaj 'mišić' bez nadzora, ne dajući mu pokrete i snagu, na kraju će ga dovesti do atrofije, što će imati posljedice na pravilno funkcionisanje cijelog vašeg tijela.
Tako djeluje napuštanje, a i maltretiranje. Da biste riješili to pitanje u svojoj vezi, radite na vježbanju tog 'mišića vezanosti', dopuštajući sebi da postanete ranjiviji i otvoreniji sa svojim partnerom.
2. Problemi s vezivanjem
Studija Winstona i Chicota iz 2016. godine nudi dokaz za teoriju da roditeljska nedosljednost i nedostatak ljubavi mogu dovesti do dugoročnih problema s mentalnim zdravljem, kao i do smanjenja ukupnog potencijala i sreće kasnije u životu. Ljudski mozak se sastoji od preko 100 milijardi moždanih ćelija - to je izuzetno složen sistem. I još - do treće godine dječji mozak dostiže više od 90 odsto svoje odrasle veličine.
Iskustva koja beba ima u prve tri godine života postavljaju temelj kako će im mozak biti 'posložen' u odraslom dobu. Iako su promjene moguće, odnos koji dijete ima s roditeljima ili starateljima u najranijem uzrastu izuzetno je važan. Studije dokazuju da djetetova nesposobnost uspostavljanja i održavanja zdravih odnosa tokom života može biti značajno oslabljena ako se nesigurno veže za roditelja tokom ranih razvojnih godina.
Da biste riješili ovaj uobičajeni problem odnosa, razmislite o tome kako vidite privrženost, predanost i odanost u vezama - postoji dobra šansa da ste već vrlo predani svom partneru, ali jednostavno se bojite 'etiketa'.
3. 'Uzimanje previše prava za sebe'
Definisano kao nerealno, nesmetano ili neprimjereno očekivanje povoljnih životnih uslova i tretmana od strane drugih, može takođe biti odraz iskustva iz djetinjstva. Popraviti ovaj problem u vezi može biti prilično teško, jer je 'pravo' po sebi sebičan kvalitet. Dva su osnovna razloga zbog kojih ljudi traže 'prevelika prava za sebe' u odnosima - ili je to nadoknađivanje za ono što nijesu imali u djetinjstvu, ili uobičajeno očekivanje jer su navikli da uvijek dobiju šta žele.
4. Osjećaj manje vrijednosti
Postoje četiri različite vrste roditeljskih stilova koji mogu dovesti do toga da se dijete osjeća bezvrijedno. Prvi su autoritarni roditelji koji žele da njihova djeca slijede pravila, ali imaju vrlo malo vremena ili sklonosti da osluškuju djetetove osjećaje ili potrebe. Drugi su permisivni roditelji, koji imaju vrlo ležeran stav o odgajanju djece, ali mogu biti previše opušteni što djeci može dopustiti da rade ono što žele i 'sami se brinu za sebe'. To može dovesti do toga da se djeca osjećaju kao da 'nijesu dostojna vremena roditelja', a u budućnosti će se možda osjećati nedostojnim i vremena svog romantičnog partnera.
Narcisoidni roditelji osjećaju da se svijet, pa i njihova djeca, vrte oko njih, postavljajući sopstvene potrebe i želje iznad potreba svoje djece. Odrasli koje su odgajali narcisoidni roditelji mogu dopuštati partneru da svojim potrebama zasjeni njihove, osjećajući se kao da nijesu dostojni da imaju svoje potrebe. Roditelji perfekcionisti uvijek vjeruju kako njihova djeca mogu biti bolja, što može dovesti do toga da njihovo dijete vjeruje da je 'neadekvatno' čak i nakon što postigne nešto dobro. Odrasli koji su odgajali perfekcionistički roditelji takođe mogu vjerovati da nikad nisu 'dovoljni' za svoje partnere, postavljajući se na niži nivo, što dovodi do neravnoteže u vezi. Bavljenje tim problemima često uključuje terapiju, programe samopomoći i puno vremena za liječenje i dotjerivanje mozga, odnosno načina na koji vidite sebe.
Bonus video:
