Poređenje u vezi obično ima lošu reputaciju: lako može da probudi nesigurnost, takmičenje ili osjećaj da nijesmo dovoljno dobri. Ipak, novo istraživanje pokazuje da samo poređenje nije automatski problem. Presudno je šta upoređujemo, zašto to radimo i da li rezultat koristimo za zajedničko donošenje odluka ili za umanjivanje sopstvene vrijednosti.
U istraživanju koje je obuhvatilo više od 1.100 odraslih osoba u romantičnim vezama, naučnici su razlikovali poređenja sposobnosti od poređenja mišljenja, piše Greater Good magazine. Prvo se javlja kada procjenjujemo ko je bolji roditelj, kuvar, organizator ili sagovornik. Takva poređenja bila su češća kod mlađih ispitanika, osoba sa nižim samopoštovanjem i onih u kraćim ili manje zadovoljavajućim vezama.
Druga vrsta poređenja može da bude znatno konstruktivnija. Kada se pitamo kako bi partner procijenio veliku kupovinu, odluku o djeci ili neku porodičnu obavezu, njegovo ili njeno mišljenje koristimo kao dodatnu perspektivu. Istraživači su ovakva poređenja češće zabilježili u dužim i zadovoljavajućim vezama, gdje partner već ima status osobe čijem se sudu vjeruje.
Problem počinje kada poređenje postane stalna tabela rezultata: ko više zarađuje, ko više radi po kući, ko je društveniji ili poželjniji. Korisnije pitanje nije "ko je bolji", nego "šta možemo naučiti jedno od drugog i kako da pravednije rasporedimo odgovornost". Partnerova snaga tada nije dokaz naše slabosti, već resurs koji može da pomogne zajedničkom životu.
Dobar test je emocija koja ostaje poslije poređenja. Ako osjećate stid, ljutnju ili potrebu da partnera umanjite, vrijedi stati i imenovati šta vas je pogodilo. Ako poređenje donosi jasniju podjelu zadataka, bolje razumijevanje različitih iskustava ili želju za učenjem, ono može da bude korisno. Cilj nije da se dvoje ljudi izjednače u svemu, već da razlike ne pretvore u hijerarhiju vrijednosti.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
