Crna Gora ove godine imala je predstavnika na Top Mr Univers Borisa Marovića, koji je na izboru, koji je krajem prošle nedjelje održan u Turskoj, osvojio je dvije lente od kojih i onu najznačajniju - Best Face of The World.
Borisovim uspjehom najprije se pohvalio njegov stariji brat, crnogorski pjevač Bojan Marović koji je sa ponosom ovu vijest podijelio na društvenim mrežama.
”Jako sam ponosan i srećan. Njegov rad i trud se isplatio. Crna Gora prvi put na ovakvom takmičenju uzima nagradu. Hvala svima koji su bili uz nas”, napisao je stariji Marović između ostalog, dok njegov mlađi brat otkriva kako je došlo do toga da Crnu Goru predstavlja na ovom takmičenju:
”Organizacija Diva Tourism Montenegro je primijetila moj rad i trud na revijama u sklopu crnogorske i srpske Nedjelje mode. Konkurencija je bila jaka, ali su se oni odlučili da ipak ja na ovogodišnjem izboru predstavljam Crnu Goru. Napomenuo bih da naša zemlja ima izuzetne modele. Osjećam teret ove laskave titule jer znate, nosim veliku odgovornost i teret predstavljajući našu zemlju, i što sam pored toliko lijepih ljudi izabran baš ja”, ispričao je u razgovoru za Magazin mlađi Marović.
Kao što je i sam naglasio, kad je manekenstvo u pitanju iskustvo je stekao na revijama koje su organizovane u sklopu Fashion Weeka u Crnoj Gori i Srbiji, radio je i samostalne revije dizajnera, učestvovao u reklamnim kampanjama, a siguran je da će mu ove titule donijeti i više posla u inostranstvu.
”Od kako sam se vratio iz Turske, telefon mi je doživio pad kvaliteta baterije, jer ga non-stop punim koliko odgovaram na poruke sa svih strana svijeta”, kroz smijeh priznaje Boris, te otkriva da za sada ima podnude da se bavi modelingom i manekenstvom u Kini, Indiji, Filipinima, Meksiku.
”Zovu me, što za kampanje, što za revije i takmičenja, tako da mogu slobodno da kažem da mi je ova titula pomogla kad je posao u pitanju”, iskren je on.
Ne krije da posao modnoj industriji, nosi i brojne predrasude, te otkriva kakva su njegova iskustva po tom pitanju i kako je okolina prihvatila njegovu karijeru modela:
”Svaki posao, ako gledamo na predrasude, nosi taj epitet. No, naučio sam da se ne osvrćem na te stvari, jer smatram da svakom čovjeku prija doza izazova. S obzirom na činjenicu da se mnogi manekeni za ovaj posao opredjeljuju od malih nogu, a ja sam u manekenstvo uplovio nedavno, te smatram da sam se dosta dobro snašao”.
Svjetske modne agencije, kad su u pitanju modeli sa prostora Balkana, mnogo su zainteresovanije za pripadnice ljepšeg pola. Zato se mnoge naše manekenke mogu pohvaliti iskustvom koje su stekle na svjetskim pistama radeći revije u Italiji, Kini, Tajlandu, Turskoj.... Na pitanje kakva je situacija kad su u pitanju muškarci, ima li posla i za njih, Boris odgovara:
”Naravno da ima. Danas se traži dosta muških modela, a neki čak dobijaju priliku da, pored reklamnih kampanja, glume u serijama i filmovima takođe”.
Kad je u pitanju domaća modna scena, mnogo su rjeđe reklame, kampanje, ali i revije za jači pol, pa sagovornik Magazina priznaje da to ujedno znači da muški manekeni teško mogu da žive od ovog posla u Crnoj Gori.
”Ne znam tačno koji je razlog što nas manje zovu. Vjerovatno i samo tržište trenutno tako diktira. Iskreno se nadam da će se to u budućem periodu promijeniti, te da će biti više posla i za nas”, nada se on.
Mnoge manekenke kroz intervjue objasnile su da modeling nije toliko glamurozan kao što izgleda s obzirom na to da pripreme za kampanje, revije traju dugo, a i da često nose modele koji nijesu baš najudobniji. Sa takvim “problemima” Marović lako izlazi na kraj, te tvrdi da mu je od svega ipak najteže da odoli hrani.
”’Ja sam gladan’, je čini mi se rečenica koju od kako se bavim manekenstvom najčešće izgovaram (smijeh). Šalu na stranu imate slike baletanki koje nosi jedna balerina, jako lijepo izgledaju. Međutim to je ono “s polja”, ono što mi vidimo i sve nam to lijepo i glamurozno izgleda. Ali, kad se te baletanke skinu, vidjeli biste stopala balerine puna flastera, žuljeva, možda i krvi... Svaki posao, pa i manekenstvo je na svoj način zahtjevan. Ako nijeste psihički spremni i nemate karakter da odolite raznim iskušenjima na tom putu uspjeha, a kod mene su ona uglavnom vezana za hranu, onda ne možete da se nosite sa svim situacijama u koje će vas dovesti posao manekena”, savjetuje Marović.
Za ženske manekene tačno se zna koje su idealne mjere, a slično je kaže Boris i kod muškaraca, mada ima malih odstupanja.
”Mislim da su propozicije takve da muškarac da bi se bavio manekenstvom mora da bude visok 185cm+, dok što se tiče građe to je relatvna stvar. Poželjno bi bilo da bude muškarac u tip top formi, ali možda ipak neki dizajner za svoju kolekciju nekim manekenima progleda kroz prste, te utvrdi da to nije neophodno”, objašnjava Marović koji svoju ljubav prema modi iskazuje i kroz svkodnevne kombinacije, jer kako kaže, voli da prati trendove.
”Inače sam od onih osoba kojima je greota ne uzet novac kad uđu u butik (smijeh). Volim modu, pratim je, ali bih svoj modni stil opisao kao ‘urban’. Volim i odijela, pogotovo taj klasik modele jer mi ona najbolje stoje”, priznaje Marović koji je do nedavno bio uspješan fudbaler, međutim povreda koju je zadobio rezultirala je time da kopačke mora “okačiti” te odustati od najbitnije sporedne stvari na svijetu. No, i danas je fizički aktivan, te mu, tvrdi, akcije ni na terenu ne fali.
”Iako sam skoro dvije decenije bio u fudbalu, desila se situacija da sam morao da odustanem, međutim, nijesam razočaran što nijesam uspio. Ionako mi nikad nije bila želja da budem najbolji igrač na svijetu iako sam sanjao o tome da doživim velike stadione, da budem uz najbolje igrače svijeta, da vidim kako oni žive fudbal, kako oni pripremaju sebe, kako oni komuniciraju sa svojom djecom,… Jednog dana ću svom djetetu prenijeti iskustva koja sam stekao i ono najbolje iz fudbala. Ostao sam aktivan, igram kao rekreativac u FK Karioke. Ipak je to bio moj poziv 17 godina. Srce je naviklo na ubrzan rad, noge su navikle da jure”, ispričao je Boris koji je pokazao još jedan talenat. Naime, već neko vrijeme je prateći muzičar i svira u brojnim bendovima. O tome koliko mu muzika znači kaže:
”Muzika je oduvijek bila sastavni dio mog života. Svaki razgovor koji vodite je neka vrsta ritma. Odlučio sam da moj doprinos muzici bude kroz ritam sekciju. Svima koji me bolje znaju, ovaj moj muzički angažman je logičan slijed, s obzirom na to da sam završio nižu Muzičku školu “Vasa Pavic”, odsjek violončelo. Poslije sam malo svirao bas gitaru, a danas sviram kahon i polako se prebacujem na bubnjeve”, priča on, te objavšnjava zašto je od svih instrumenata izabrao baš kahon.
”Oduvijek sam udarao sebe po koljenima kad dok putujem negdje i slušam muziku. Trudio sam se da ispratim ritam. Mnogo volim ritam i to je razlog”, ispričao je Marović koji se kako kaže i dok je bio uspješan fudbaler uglavnom družio sa umjetnicima.
”Umjetnost je duboka kao okean”, napominje on.
Iako je njegov stariji brat uspješan muzičar koji puni sale širom regiona, Boris sebe u muzici vidi isključivo kao pratećeg muzičara, te ne planira, da se poput brata Bojana lati mikrofona.
”Mogu da zapjevam jedino kad bude trebalo da pomognem ugostiteljima da poslije dobrog provoda isprate goste na kraj radnog vremena kako bi isti što prije napustili objekat”, kroz smijeh zaključuje mlađi Marović.
Bonus video:
