Crna Gora je poznata po prirodnim ljepotama, ali i po izuzetnoj ženskoj ljepoti koja često privlači pažnju poput Marije Vujović, jedne od najuspješnijih crnogorskih manekenki, i Emine Čunmuljaj, koje su krasila naslovnice najprestižnijih modnih magazina i nosila revije najpoznatijih brendova. Možda njihovim stopama krene i zvanično najljepša Crnogorka Andrea Nikolić, koja je na posljednjem izboru odnijela titulu najljepše.
Andrea već ima bogato međunarodno iskustvo. Naime, ona je prije dvije godine predstavljala Crnu Goru na prestižnom izboru za Mis turizma u Kini, gdje je osvojila titulu Prve pratilje. Time je postala prva crnogorska misica koja je donijela takvo priznanje u zemlju, što je bio i početak njenog ozbiljnog angažmana u promociji Crne Gore. Od tada, trudi se da svakom prilikom predstavi svoju zemlju na najbolji mogući način. A tako će biti i u Indiji gdje će boraviti narednih nedjelja.
Indija će ove godine biti domaćin izbora za Mis svijeta, a u zemlji bogate tradicije i različitosti, Andrea će ponovo nositi boje Crne Gore s istim entuzijazmom i predanošću s kojom to radi od samog početka. Ona je juče otputovala za Indiju gdje je očekuju posljednje pripreme za izbor “naljepše na svijetu”, a o novoj tituli, pripremama, i o takmičenju Miss World Andrea priča za Vijesti...
Slegla se prašiha oko izbora za mis, utisci su se slegli, međutim ono što je mnoge iznenadilo je da si odlučila da se prijaviš nakon što si prije dvije godine predstavljala Crnu Goru na Mis turizma i postala jedina naša misica koja je osvojila titulu Prve pratilje na nekom velikom takmičenju. Koji je ovoga puta bio tvoj motiv kad si se prijavila i koliko ti je prije svega iskustvo sa jednog velikog takmičenja pomoglo da se bolje pripremiš?
Učešće na Miss Tourism u Kini mi je zaista puno značilo i donijelo jedno veliko životno iskustvo. Tada sam prvi put osjetila kako je to predstavljati svoju zemlju na svjetskoj sceni i koliko ta uloga nosi odgovornosti, ali i prilika. Nakon tog uspjeha, osjetila sam još veću želju da nastavim tim putem, ali ovoga puta sa jasnijim ciljem i porukom.
Glavni razlog zbog kojeg sam se prijavila za mis Crne Gore bio je taj što želim da iskoristim svoj uticaj da skrenem pažnju na prava i položaj osoba s invaliditetom. Ta tema mi je posebno bliska jer je moj otac osoba s invaliditetom, i cijeli život gledam iz prve ruke koliko se ljudi poput njega svakodnevno bore sa preprekama, fizičkim i društvenim. Osjećam da imam odgovornost i snagu da govorim o tome, jer promjene počinju kada se neko usudi da govori o problemima.
Iskustvo koje već imam iz Kine mi je mnogo pomoglo u pripremi za predstojeći događaj. Sada bolje znam šta mogu da očekujem, kako da se predstavim i kako da ostanem dosljedna sebi. Ovaj put idem sigurnija, zrelija i sa jasnom misijom.
Na ovim takmičenjima pored fizičkog izgleda, predstavnice zemalja moraju imati i druge kvalitete jer se na velikim izborima sve ocjenjuje. Smeta li ti to što se upravo ovaj izbor previše površno doživljava i što se sve na kraju svodi na fizičku ljepotu?
Mislim da je velika predrasuda što se na ovim prostorima izbori ljepote i dalje često posmatraju isključivo kroz fizički izgled, jer ko god je bio dio jednog takvog takmičenja zna koliko je to daleko od istine. Ljepota je samo početna tačka, ali ono što se zapravo vrednuje jeste sadržaj, karakter, stav, način na koji komuniciraš, vrijednosti koje nosiš i poruke koje želiš da preneseš.
Na Miss Worldu, recimo, postoji cijeli segment “Beauty with a Purpose”, gdje predstavnice rade ozbiljne humanitarne projekte, predstavljaju ih pred stručnim žirijem, i to nosi veliku težinu, odnosno veliki broj bodova prilikom konačnog izbora za Miss World. Takođe, tu su intervju, javni nastup, talent, sportske aktivnosti its.
Ljudi često automatski potcijene djevojke koje se prijave na izbor za mis, kao da je nemoguće biti i lijep i pametan, ambiciozan i saosjećajan. To su predrasude protiv kojih se borim i pokušavam da svojim primjerom pokažem da žena može biti sve to.
Misija ovog izbora takođe je humanitarni rad. Ti imaš iskustva i u tome, volontirala si u mnogim organizacijama. Empatija je upravo nešto što se gubi posljednjih godina kada većina “gleda svoja posla” i “nema vremena za pomoć drugima”. Kao neko ko je već godinama u tome, koliko te je upravo pomoć ranjivim grupama oplemenila?
Humanitarni rad za mene nije nešto što je počelo sa pripremama za izbor, niti nešto što radim da bih ostavila utisak. To je dio mog odrastanja i mene kao osobe. Kao što sam prethodno već navela, moj otac je osoba s invaliditetom, paraolimpijac, aktivista i neko ko se godinama bori za prava osoba s invaliditetom i upravo zahvaljujući njemu sam se još kao tinejdžerka uključila u volontiranje.
Počela sam u Udruženju mladih sa hendikepom, a kasnije i u Savezu udruženja paraplegičara Crne Gore i sportskom klubu košarke u kolicima Paramont iz Podgorice. Upoznala sam sjajne ljude, čula njihove priče i naučila koliko malo pažnje i podrške može da promijeni nečiji dan ili čak život.
Empatija je nešto što se ne uči iz knjiga, već iz života. Imam osjećaj da je danas sve manje ima, jer smo svi u svojim obavezama, opterećeni ličnim problemima. Ali baš zbog toga je važno da ne zaboravimo jedni na druge. Meni su ta iskustva mnogo značila, obogatila su me kao osobu, proširila vidike i naučila me da budem zahvalna, prisutna i osjetljiva na potrebe drugih. I zato želim da nastavim tim putem, ne samo kroz volontiranje, već i kroz svaku priliku da javno govorim i djelujem u korist ranjivih grupa.
Na izboru u Kini tvoj talenat je bio crnogorski folklor. Šta si spremila za odlazak u Indiju, koji talenat ćeš njima predstaviti i jesi li imala dovoljno vremena da se pripremiš za sve što te čeka?
Na izboru u Kini sam im predstavila nacionalno kolo, odnosno Crnogorski oro i to je bio jedan od najposebnijih trenutaka za mene. Crnogorski oro me povezuje sa našom tradicijom, i osjećam da je ta igra nosila dio moje duše. Za Indiju, ipak, spremila sam nešto drugačije, ali jednako lično. Odlučila sam da recitujem stihove koje sam ja pisala, ali koji su inspirisani Njegoševim stihovima. To je moja mala čast i posveta našem velikom pjesniku.
Za ovu priliku sam izabrala haljinu Senke Tujković, koja je ukrašena Njegoševim stihovima, što je dodatno učvrstilo tu povezanost sa našom kulturnom baštinom. Da budem iskrena, vremena za pripremu nije bilo mnogo, ali književnost je moja velika ljubav i svaki slobodan trenutak provodim čitajući. Iako je izazovno uskladiti sve obaveze, kada radim nešto što volim, to nije problem, već zadovoljstvo. Osjećam da je ovo moj način da prenesem našu kulturu i ljepotu svijetu, i to mi daje snagu da izdržim sve pripreme i izazove koji dolaze.
Iz Kine si vodila dnevnik za Vijesti. Da li se povremeno vraćaš na ono što si tada pisala i evociraš uspomene sa tog događaja?
Da, često se vraćam tim tekstovima. Pisanje dnevnika iz Kine nije bilo samo novinarski zadatak, već i emotivno iskustvo. Svaka rečenica nosila je dio mog ličnog puta, od početne nesigurnosti do trenutka kada sam postala prva pratilja na svjetskom takmičenju. Sjećanja na te trenutke su živa i danas, jer su oblikovala moju ličnost i pristup životu. Volim da se prisjetim tih dana, jer mi pomažu da shvatim koliko sam napredovala i koliko su te uspomene postale temelj svega što radim danas.
Ono što ti je i tada bilo najbitnije i vjerujem da se nije promijenilo je obrazovanje. Pretpostavljam da si imala priliku da se nakon prvog izbora i uspjeha baviš modelingom i manekenstvom. Privlači li te taj svijet i hoćeš li možda zakoračiti i u te vode?
Za mene, obrazovanje je uvijek bilo prioritet. I dalje mislim da je to ključ za bilo koju vrstu promjene, pa tako i za borbu za prava ugroženih kategorija. Nakon mog prvog takmičenja, imala sam priliku da se bavim modelingom i manekenstvom, ali taj svijet nikada nije bio moj primarni cilj. Nikada nisam željela da moj fokus bude na modnim pistama ili svijetu ljepote, jer moje obrazovanje i misija da doprinosim društvu kroz borbu za pravdu i prava su uvijek bili važniji.
Svoje studije prava vidim kao temelj za budućnost i kao način da aktivno doprinosim poboljšanju vladavine prava u Crnoj Gori, posebno u kontekstu prava marginalizovanih i ugroženih grupa. Iako se radujem svim prilikama koje dolaze sa ovom platformom, moja strast leži u promovisanju edukacije i prava, a ne u industriji modelinga.
Bonus video:
