Možete li se zaraziti napolju: Jesu li opasniji trkači ili pušači?

Maska na otvorenom ima smisla ako se ne može držati razmak. Pogotovo u većim gužvama, ili kad ste na autobuskoj stanici, ili u nekom redu...

11023 pregleda 3 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Dani su sve topliji, sve više vremena se provodi vani na svježem vazduhu. Njemački radio Deutsche Welle se kod vodećih stručnjaka raspitao, pored ostalog, zašto su na otvorenom male šanse za zarazu koronavirusom i treba li se više kloniti pušača ili sportista.

Je li napolju potpuno sigurno?

Aerosoli, sićušne čestice koje lebde kroz vazduh, glavni su krivac za prenošenje koronavirusa. Prema nalazima naučnika, to se događa uglavnom u zatvorenim prostorijama. „Zato što je cirkulacija vazduha na otvorenom mnogo veća. Imate strujanje vjetra pa se tako vrlo brzo koncentracija aerosola razrjeđuje“, kaže za Deutsche Welle Nico Mutters, šef Instituta za javno zdravlje pri Univerzitetskoj klinici u Bonnu.

Slično misli i virusolog Aleksander Kekule, ali dodaje - to sve važi ako se i na otvorenom drži razmak od najmanje metar i po. „Ako ne držite taj razmak, gledate se licem u lice i glasno pričate, pjevate, vičete, pljujete - onda se, umjesto aerosolima, možete zaraziti kapljično.“

Studije potvrđuju da je opasnost od zaraze napolju ekstremno niska. Jedno istraživanje iz Kine je proučilo 7.324 slučaja zaraze - samo u jednom slučaju se desila na otvorenom. Kekule kaže da to isto važi za mutacije virusa - one su nešto zaraznije, ali mjere ostaju iste. „Mutanti ne lete dalje", kaže virusolog.

Kako utiče vjetar?

„Što vjetrovitije, to će prije biti razbijeni oblaci aerosola koje čovjek proizvodi", kaže Gerhard Scheuch, fizičar i istraživač aerosola. Na pitanje je li, recimo, na livadi gdje borave različite grupice ljudi moguće da vjetar odnese aerosole od jedne do druge grupe, Scheuch kaže da je to praktično nemoguće.

„Samo zbog tjelesne temperature se stvara neka vrsta vazdušne struje koja uglavnom, kao kod kamina, ide prema gore“, priča ovaj fizičar za DW. Jer, tjelesna temperatura od oko 37 stepeni je uglavnom viša od spoljašnje temperature. „Time se topliji vazduh penje gore, pa i taj oblak aerosola."

Jedna studija u Iranu je takođe potvrdila da vjetar ne igra nikakvu ulogu u prenošenju virusa.

Šta kad je vani toplo, a šta kad je hladno?

To nije do kraja naučno razjašnjeno. Američki istraživači su pratili razvoj infekcije u toplim, hladnim, suvim i vlažnim predjelima Kine - i nijesu našli nikakve razlike. Jedna austrijska studija je ustanovila da ultraljubičasto zračenje Sunca ubija virus recimo na površinama, ali da to malo utiče na prenos zaraze s čovjeka na čovjeka.

Mutters kaže da se na Sunce ne treba oslanjati - više je ultraljubičastog zračenja ljeti, ali je recimo u sniježnim predjelima ono još veće zbog refleksije snijega. Osim toga, on ukazuje na to da pandemija jednako pogađa i toplije i hladnije predjele.

Kekule pak vjeruje da to ništa ne govori o suštini stvari, jer pretpostavlja da se i u toplim predjelima ljudi masovno zaražavaju unutra. „Baš tamo više borave unutra gdje su klima-uređaji i ventilatori", kaže on za DW.

Ima li opasnosti od sporta?

Stručnjaci kažu da i sportisti, recimo pri džogingu, treba da drže razmak od metar i po uprkos tome što, u stanju fizičkog opterećenja, dublje dišu i izbacuju više čestica u vazduh. „Ako neko samo protrči pored vas, čak i na malom razmaku, rizik je vrlo nizak", kaže nam Birgit Wehner, istraživačica aerosola s Instituta Leibnitz.

Slično misli i njen kolega Gerhard Scheuch - i zadihani sportisti bi morali da stoje dugo jedni pored drugih da bi se zaraza prenijela. Zato on ne vidi problem ni u sportovima poput fudbala. „Ali problem nastaje kad se koriste svlačionice ili WC. To su opasne prostorije. One se moraju dobro provjetravati."

Kao kontroverzna važi jedna holandska studija koja je prošle godine pokazala da je potreban veći razmak među sportistima. Kažu, od biciklista treba držati dvadeset metara razmaka. Kritičari naglašavaju da je ta studija obavljena u aerotunelu, a ne u realnim uslovima.

Je li susret s pušačima opasniji?

Još ni jedna studija nije povezala pasivno pušenje s povećanim rizikom od zaraze koronavirusa. „Pušenjem se ne izbacuje više virusa u okolinu", kaže Scheuch. Ni Nico Mutters sa Univerzitetske klinike u Bonnu ne vidi da su pušači na bilo koji način zarazniji.

Doduše, prema Institutu „Robert Koch“, pušači imaju nešto veći rizik od teškog oboljenja ako se zaraze. Ali po druge nijesu opasniji.

Ima li maska na otvorenom smisla?

Ima, ako se ne može držati razmak. Pogotovo u većim gužvama, recimo na koncertima. „Ili kad ste na autobuskoj stanici, ili u nekom redu, onda maska ima smisla“, zaključuje Wehner.

Bonus video: