Lupa, probada, steže: Može li srce zaista da bude 'nervozno'?

Simptomi 'nervoze srca' su različiti. Pacijenti se najšečće žale na bol i probadanje u grudnom košu, stezanje u grudima i čuvenu „knedlu u grlu”, zatim lupanje srca, gušenje i nedostatak vazduha…

6061 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Nervoza srca predstavlja skup simptoma ili znakova koji su posljedica neurovegetativne distonije, odnosno drugačije vrste rada autonomnog nervnog sistema. Postojanje različitih simptoma i tegoba u predjelu srca nije nužno znak nekog ozbiljnog srčanog oboljenja.

Autonomni ili vegetativni nervni sistem je dio perifernog nervnog sistema koji nije pod uticajem naše volje. Dvije komponente ovog sistema su simpatikus i parasimpatikus (vagus) sa pretežno suprotnim funkcijama. Tako, dok se simpatikus preko adrenalina uglavnom aktivira ukoliko postoji neka opasnost, nagla promjena ili „priprema organizma za borbu ili bijeg”, dotle je parasimpatikus preko acetilholina aktivniji u stanju mirovanja. Može se reći da je zadatak vegetativnog nervnog sistema da uskladi rad svih organa, pa tako i srca.

Zašto dolazi do prevage jednog od ova dva sistema što se potom može klinički ispoljiti najrazličitijom paletom srčanih, gastrointestinalnih i drugih tegoba nije najjasnije definisano. Smatra se da čak postoji i izvjesna nasledna predispozicija, ali svakako treba pomenuti pretjeranu upotrebu alkohola i nikotina, određene virusne infekcije, kao i stanja hroničnog stresa.

Stalno se pominje uticaj hroničnog stresa i umora na opštu fizičku kondiciju, neurotična stanja i tome sljedstvenu somatizaciju sa pojavom organskih smetnji. Ovo je veoma često kod osoba koje su napete, sa sniženim pragom reagovanja na svaku promjenu koja im dolazi iz spoljašnje sredine.

Simptomi

Simptomi 'nervoze srca' su različiti. Pacijenti se najšečće žale na bol i probadanje u grudnom košu, stezanje u grudima i čuvenu „knedlu u grlu”, zatim lupanje srca, gušenje i nedostatak vazduha, kao i najrazličitije strahove i napade panike. Mada subjektivne tegobe mogu biti velike, pri kliničkom pregledu se uglavnom verifikuje praktično uredan nalaz. Ne moraju se čak naći ni bitnija odstupanja u srčanoj frekvenci ili vrijednostima krvnog pritiska. Ali se po pravilu kod takvih pacijenata objektivizira napetost (anksioznost), uglavnom vlažni dlanovi (ponekad i podrhtavanje) i promjene po koži po tipu dermografizma.

Šta je uzrok problema?

Ako se na srčane tegobe žale pacijenti koji nemaju rizična stanja za postojanje kardiovaskularnih bolesti (povišen krvni pritisak, šećernu bolest, povišene masnoće u krvi, porodično opterećenje) ili anamnestički podatak o ranijem srčanom oboljenju (infarkt miokarda, ugrađen veštački vodič- pace maker i slično), sa velikom vjerovatnoćom se može posumnjati na takozvanu psihosomatsku smetnju. Odnosno, pacijenti imaju tegobe koje imitiraju različite bolesti i vrlo ih je teško razuvjeriti da je uzrok njihovih simptoma u glavi.

Srce i krvni sudovi najčešće su „pogođeni” psihosomatskim smetnjama. Ljekari se u praksi srijeću sa poremećajima ritma, oscilacijama krvnog pritiska, ali i kolapsnim stanjima. U osnovi „nerovoznog srca”, ali i brojnih digestivnih smetnji (poput nervoznog crijeva, osjećaja nadutosti, opstipacija), zatim urinarnih (učestalo mokrenje), neuroloških (glavobolje, zujanje u ušima, nesanica), kao i izmjenama seksualnosti, leže izvjesni nerazjašnjeni konflikti i ranije su se ova stanja i nazivala „neurovegetativna distonija”.

Značaj psihološke stabilnosti

Osnov liječenja ovih pacijenata je postizanje psihološke stabilnosti. Put često može da bude vrlo dugačak, sprovedu se brojna (nepotrebna i skupa) ispitivanja, „promijene” se ljekari različitih specijalnosti, uzimaju se ljekovi i pomoćna ljekovita sredstva (koenzim Q10, magnezijum i slično), ali je suština u dobroj psihoterapiji sa ili bez istovremene primjene i određenih psihofarmaka.

Preduslov da se ovakvim pacijentima pomogne je da se uspostavi povjerenje, a put bi bio sljedeći: obaviti neophodna ispitivanja radi isključenja organskog supstrata i biti pacijentu podrška, a ne kritičar (jer oni stvarno imaju tegobe) kako bi se stekao osećaj povjerenja i razumijevanja.

Sljedeći korak jeste insistiranje da se pacijent bavi fizičkom aktivnošću. Takođe, kardiolog može predložiti biljne čajeve i poneki lijek za „umirenje”, ali je uspjeh zagarantovan ukoliko se ovakav pacijent obrati i psihijatru. U suprotnom će se isti pacijent pojaviti u nekoj drugoj ordinaciji sa nekom drugom „bolešću” i zaista nije nemoguće da godinama neriješena anksioznost neće na kraju dovesti i do neke organske bolesti.

Bonus video: