RIJEČ STRUČNJAKA

Depresija je sve češća: "Postaće drugi uzrok razbolijevanja u svijetu"

Depresivnim i anksioznim osobama ne odgovara vrućina, kao ni promjene vremena uopšte

16043 pregleda 4 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Podaci govore da je tokom pandemije koronavirusa stopa depresivnosti kod ljudi porasla za 30, a anksioznost za 60 odsto. U svijetu već čitavu deceniju raste broj mladih sa depresivnim tegobama, a stanje je dodatno pogoršano tokom pandemije.

Sve više mladih i adolescenata se osjeća depresivno, tjeskobno i usamljeno i potreban im je neki oblik psihološke pomoći. Onlajn nastava, ograničenje kretanja i manje druženja sa vršnjacima natjeralo je mlade da još više vremena provode na internetu.

Prof. dr Vladimir Diligenski, neuropsihijatar, načelnik Odeljenja za kliničku psihijatriju Kliničko bolničkog centra „Dragiša Mišović“ u Beogradu, kazao je za RTS da hipersenzitivne osobe, anksiozne i depresivne burnije reaguju na toplo vrijeme i na svaku promjenu vremena. Štaviše, kao da imaju predispoziciju da predvide kada će doći do promjene vremena.

„Neki naši pacijenti znaju da kažu, 'preksjutra će kiša', jer već dva dana unaprijed osjećaju to… Naravno, mnogo burnije reaguju na vrućinu, tako da je najbolje ostati kod kuće, u rashlađenoj prostoriji, uzimati dosta tečnosti i sačekati da prođe“, dodaje profesor.

Pogoršanje opšteg mentalnog zdravlja posledica pandemije

Pandemija koronavirusa je značajno uticala na mentalno zdravlje ljudi zato što je dugo trajala, ali i zato što ne znamo da li smo sa njom uopšte završili. Izolacija je najveći problem za ljudsko biće. Poznato je da je najveća kazna izolacija, a tako nešto se nama kolektivno dogodilo i to se jako teško podnosi.

„Posebno jako teško podnose stari ljudi. Mlađi se još nekako i snalaze, ali stariji tjelesno bivaju više bolesni zbog usamljenosti. Jedna moja pacijentkinja kaže da je njena dijagnoza usamljenost, jer je niko čitav dan ne pozove ni telefonom, tako da nema kome ni dobar dan da kaže pošto živi sama“, objasnio je profesor.

Jedan od problema koje je donio kovid je i osjećanje hroničnog zamora, koje nije samo psihološki, već i tjelesni simptom koji traje mjesecima, čak i godinama poslije preležanog kovida.

Pored toga, prisutan je i postraumatski stresni sindrom jer smo svi preživjeli nešto neprijatno i nešto jako mučno i teško, što je dugo trajalo. Tako da je i to ostavilo posljedice, prvenstveno u obliku anksioznosti i depresivnosti, kao i poremećaju spavanja.

Najgore su prošli oni koji imaju predispozicju za opsesivno-kompulzivni sindrom, dodaje profesor Diligenski.

Komunikacija preko interneta nije dovoljna

„Mladi pak, imaju problem zbog smanjene mogućnosti komunikacije. Komunikacija samo preko interneta je oskudna, nepravilna, nefiziološka i dovodi do neke vrste otuđenja. Onda su iznenađenja velika kada se vratimo u realnost i kada krene prava komunikacija sa ljudima“, naglašava neuropsihijatar.

Posljednjih godina, mladi i adolescenti se češće obraćaju za pomoć psihijatrima, ali još uvijek postoji problem stigme da je posjeta psihijatru nešto loše.

Mladima je problem i što su u periodu odrastanja kada traže sebe, a mogućnosti su mnogo manje nego nekada. I stopa suicida kod mladih je u porastu zato što oni promptno reaguju na probleme koje ne mogu da riješe.

Roditelji bi trebalo da obrate pažnju ukoliko se dijete samovoljno povlači u izolaciju i odbija da se druži. Izolacija za sobom vuče i loše raspoloženje, nesanicu i 'mijenjanje dana za noć'.

„Stiže nas, nažalost, to vrijeme kada će depresija biti uzrok broj dva razbolijevanja u svijetu. U Sjedinjenim Američkim Državama troše 33 milijarde dolara godišnje za liječenje depresije“, napominje profesor dr Vladimir Diligenski.