Šta je mizokinezija i zašto do nje dolazi?

Prema studiji iz 2021. godine, stresne senzacije izazvane gledanjem kako se drugi vrpolje su nevjerovatno čest psihološki fenomen, koji pogađa čak svaku treću osobu

4650 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Ako primjećujete da se neko u vašoj blizini vrpolji i odvlači vam pažnju, čak stvara i nervozu, to može da ukaže na prisustvo fenomena nazvanog mizokinezija.

Prema studiji iz 2021. godine, stresne senzacije izazvane gledanjem kako se drugi vrpolje su nevjerovatno čest psihološki fenomen, koji pogađa čak svaku treću osobu, prenosi Science alert.

Ovaj fenomen nazvan mizokinezija, što znači "mržnja prema pokretima“, naučnici su malo proučavali, ali je primjećen u istraživanju srodnog stanja, kakvo je mizofonija – poremećaj kod kog ljude iritira kada čuju određene zvukove koji se ponavljaju.

Mizokinezija je donekle slična, ali su okidači generalno više vizuelni, a ne zvučni, kažu istraživači, prenosi N1.

"Mizokinezija“ se definiše kao snažan negativni afektivni ili emocionalni odgovor na prizor nečijih malih i ponavljajućih pokreta, kao što je vidjeti nekoga kako se vrpolji, pravi konstantne pokrete rukom ili nogom“, objasnio je tim istraživača, predvođen autorom i psihologom Sumitom Jasval, sa Univerziteta u Britanskoj Kolumbiji (UBC) u Kanadi.

Kako nedostaju naučna istraživanja na ovu temu, da bi poboljšali razumijevanje ovog fenomena, istraživači su sproveli, kako su rekli, "prvo značajnije naučno istraživanje“ mizokinezije – a rezultati pokazuju da je povećana osjetljivost na konstantne pokrete nešto sa čime se veliki broj ljudi suočava.

U nizu eksperimenata koji su uključivali preko 4.100 učesnika, istraživači su mjerili prevalenciju mizokinezije u grupi studenata univerziteta i ljudi iz opšte populacije, procjenjujući uticaje koje je imala na njih i istražujući zašto bi te senzacije mogle da se manifestuju.

"Otkrili smo da je otprilike jedna trećina samoprocjenjivala određeni stepen osjetljivosti na mizokineziju na ponavljajuća, nervozna ponašanja drugih sa kojima se susreću u svakodnevnom životu“, objasnili su istraživači.

"Ovi rezultati podržavaju zaključak da osjetljivost na mizokineziju nije fenomen ograničen na kliničke populacije, već je osnovni i, do sada nedovoljno prepoznat, društveni izazov koji dijele mnogi u široj, opštoj populaciji“.

Prema analizi, mizokinezija ponekad ide ruku pod ruku sa osjetljivošću na zvuk – mizofoniju, ali ne uvijek.

Čini se da se ovaj fenomen značajno razlikuje među pojedincima, pri čemu neki ljudi prijavljuju samo nisku osjetljivost na stimulanse, dok se drugi osjećaju veoma pogođeno.

"Na njih negativno utiče emocionalno i doživljavaju reakcije kao što su bijes, anksioznost ili frustracija, kao i smanjeno uživanje u društvenim situacijama, radnom okruženju i okruženju za učenje“, objasnio je psiholog sa UBC, Tod Hendi 2021.godine.

On je dodao i da se "neki od njih čak manje bave društvenim aktivnostima zbog tog stanja“.

Hendi je počeo da istražuje mizokineziju nakon što mu je partnerka rekla da se vrpolji i priznala da je osjećala stres kada se on vrpoljio, ali ne samo on, već i bilo ko drugi.

"Kao vizuelni kognitivni neuronaučnik, bio sam veoma zainteresovan da saznam šta se dešava u mozgu“, rekao je Hendi.

Dakle, pitanje od milion dolara je: Zašto nam je nečije vrpoljenje tako stresno?

U studiji, istraživači su sproveli testove da vide da li mizokinezija kod ljudi može da potiče od povećane osjetljivosti vizuelne pažnje, što dovodi do nemogućnosti da se blokiraju ometajući događaji koji se dešavaju u njihovoj vizuelnoj periferiji.

Rezultati zasnovani na ranim eksperimentima bili su neubjedljivi na tom frontu, pri čemu istraživači nijesu pronašli čvrste dokaze da refleksivni mehanizmi vizuelne pažnje značajno doprinose osjetljivosti na mizokineziju.

Iako smo još uvijek na početku istraživanja odakle mizokinezija može proizaći na kognitivnom nivou – osim, ​ uznemiravanja ljudi kojima to smeta – istraživači imaju neke hipotetičke tragove koje žele da traže u budućnosti istraživanja.

"Jedna mogućnost koju želimo da istražimo je da su njihovi "neuroni ogledala“ u ovoj situaciji“, rekao je Jasval.

On je objasnio da se ovi neuroni aktiviraju kada se mi pomjeramo, ali se takođe aktiviraju kada vidimo da se drugi pomjeraju.

"Na primjer, kada vidite da je neko povrijeđen, možete i vi da se trgnete, jer se njihov bol odražava u vašem mozgu“, rekao je on.

Pored toga, moguće je da se ljudi skloni mizokineziji nesvjesno saosjećaju sa psihologijom "nemirnih ljudi“. I to ne na dobar način.

"Razlog zbog kog se ljudi vrpolje je taj što su anksiozni ili nervozni, pa kada pojedinci koji pate od mizokinezije vide da se neko vrpolji, to se odražava na njih i oni se tada osjećaju anksiozno ili nervozno“, rekao je Jasval.

O tome da li se to zaista dešava ovdje sa mizokinezijom, tek će dalje istraživanje fenomena moći da kažu sa sigurnošću.

Jedno je ipak sigurno. Iz rezultata se jasno vidi da je ovaj neobičan fenomen mnogo češći nego što se misli.

"Za one koji pate od mizokinezije, važno je da znaju da nijesu sami“, rekao je Hendi i dodao da je ta pojava stvarna i prilično česta, a da se o njoj malo govori.

Bonus video: