Za djecu, ali i odrasle: Ovoliko se najduže smije "buljiti" u telefon

Problem sa zavisnošću od digitalnih tehnologija nemaju samo djeca, nego i roditelji

6443 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Prema nekim istraživanjima, gledajući mobilne telefone, kompjutere i tablete provedemo dnevno i do 8 sati. Koliko ljudi postane svjesno da ima problem?

Načelnik Klinike za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, psihijatar Ivica Mladenović kaže da se, nažalost, malo ljudi obraća za pomoć zbog zavisnosti od digitalnih tehnologija.

„Ljudi u stvari dolaze onog trenutka kada se jave drugi zdravstveni problemi zbog igranja video-igara po 20, 30, 40 sati neprestano - dođe do epi-napada ili konvulzija, popuštanja u školi ili agresivnog ponašanja“, kazao je Mladenović za RTS.

Veliki problem, prema njegovim riječima, je što postoji imperativ da budemo pored digitalnih uređaja, bilo profesionalni - na poslu ili školi, bilo društveni - da budemo na društvenim mrežama, bilo zabavni - da budemo na video-igrama. Onda za pravi život ne ostaje mnogo vremena.

„Problem je što i roditelji u to malo slobodnog vremena mnogo više vole da budu na internetu nego sa djecom“, naglasio je načelnik Klinike za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje.

Jedna onjegovih sugestija je da se u spavaću sobu ne unose mobilni telefon ili drugi uređaji.

„Ljudi zaspu uz mobilni telefon i onda je iluzorna priča o nekoj roditeljskoj kontroli i davanja primjera djeci kada se odrasli tako ponašaju“, objašnjava Mladenović.

Najnovija klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije sadrži novu bolest – bolest od zavisnosti od onlajn video-igara.

„Međutim, ne piše da postoji zavisnost od oflajn video-igara, od društvenih mreža, od sadržaja koje dobijamo preko telefona. Sve preko dva sata provedeno na ovakvim sadržajima je problematično“, ističe Mladenović.

Prema njegovim riječima, problem je što je korištenje mobilnih telefona imperativ, a društvo na globalnom nivou nema prevenciju.

Presudno je, kako kaže, da roditelji razgovaraju sa svojom dtecom, da imaju njihovo povterenje jer se samo tako mogu stvoriti zdravi ljudi.