Tridesetak, uglavnom posjetiteljki, okupilo se u berlinskom Muzeju za evropske kulture kako bi učestvovali u vođenju kroz izložbu "Flow: izložba o menstruaciji". Tu su sve generacije, a rijetki muškarci su očigledno samo pratioci svojih partnerki.
Zatim slijedi iznenađenje: vodič kroz izložbu je muškarac, antropolog Štefan Liševski, ali brzo postaje jasno da on nema nikakvih problema da govori o toj temi – i o velikim naporima žena da sakriju i savladaju mjesečna krvarenja.
U prvom dijelu izložbe je postavljeno preko stotinu istorijskih i savremenih sanitetskih proizvoda i različitih reklama koje nas vode kroz istoriju ženskih nevolja u tim "njihovim danima".
Još i u doba krinolina i dugog donjeg rublja se nekako domišljalo napraviti nekakve pelene. No iskustvo je pokazalo da uložak treba biti od barem šest slojeva platna, a to je značilo i da su bili izuzetno teški, glomazni - i više nego neugodni za nošenje.
Na izložbi su reprodukcije takvih istorijskih uložaka i ne samo da smiju da se pipnu, nego su posjetiteljke pozvane i da ih probaju preko odjeće što već izaziva izlive smijeha, ali i jasno pokazuje kolika je to muka bila.
Jer takvi ulošci iz "kućne radinosti" su bili jedino sredstvo ženama i duboko u 20. vijek.
Šta znači O.B.
Tek negdje u 19. vijeku su se pojavili i industrijski proizvodi za "one ženske dane". Tu je bilo svakakvih ideja, a izumitelji su većinom bili muškarci.
Ipak, bilo je i žena kao što je američka glumica Leona Čalmers koja je 1937. propagirala posebnu posudu koja bi se nosila "na onom mjestu“ u doba menstruacije. No njen izum nije naišao na odziv.
Još jedna Amerikanka, Meri Kener je 1954. patentirala poseban "sanitarni pojas", ali kompanija koja je trebalo da proizvodi njen izum je u posljednjem trenutku odustala. Ne zato jer pojas nije bio dobar, nego iz drugog tabua onog vremena: Meri Kener je bila crnkinja.
I dok se u cijeloj prošlosti nekako pokušavalo raznim ulošcima u donjem rublju obuzdati krvarenje, doseljenica iz Njemačke Gertrude Tendrih je u Denveru patentirala nešto sasvim novo: tampon koji je tada imao i poseban aplikator za stavljanje - s tim je počela još u Njemačkoj 1936.
Tek pedesetih godina prošlog vijeka se pojavila i izvedenica tog proizvoda bez aplikatora - makar danas rijetki uopšte znaju šta znači O.B. na tamponima tog imena: Ohne Binde - bez podvezica.
Tu je "ludih šezdesetih" veliku ulogu imala i ljekarka ginekologije Judit Eser: ne samo da se zalagala za seksualno vaspitanje, nego je i kod tampona neprestano morala objašnjavati da nije nikakva opasnost za eventualno djevičanstvo žene koja ga koristi.
"Nečiste" žene
Vodič izložbe nam kaže da je i danas osnovno znanje u školskim pojsetama toj izložbi o "ženskim danima" negdje između jadnog i nikakvog - a ni nastavnici nisu mnogo bolji.
Liševski svjedoči da je interesovanje za izložbu veliko, svakog dana dođe po dvesta posjetilaca. Ali posebno muškarci o svemu tome imaju tek maglovitu predstavu, ne znaju čak ni da to nisu litre krvi koje dolaze s menstruacijom.
Starije posjetiteljke se sa smijehom podsjete kako su se s tim mjesečnim krvarenjima borile u mladosti.
Ali sve u svemu, utisak ovog antropologa je da je to još uvijek tabu - i u Njemačkoj i u inostranstvu. Čak i u jeziku: govori se o "danima", "periodima", "onoj ženskoj stvari", a muškarac će se još uvijek stidjeti da za svoju partnerku u prodavnici kupi paket uložaka ili tampona.
Posjetiteljka Li Ngen potiče iz Vijetnama i takođe svjedoči: "U mojoj porodici je to bio tabu. U Vijetnamu se ne govori o tako privatnim stvarima. Sve što je trebalo da znam mi je otkrila jedna drugarica. Ali kad sam dobila prvu menstruaciju, moja majka mi je rekla da nikako ne smijem koristiti tampone jer ću tako izgubiti djevičanstvo".
Dugo se nije znao ni fiziološki razlog menstruacije tako da su u mnogim kulturama i vjerskim propisima žene u tom razdoblju proglašavane "nečistim" i bile su isključene iz društva.
To svjedoči i posjetiteljka Ruksana Dil Riaz koja je porijeklom iz Bangladeša: "Tamo su ljudi veoma sujeverni. Žene za vrijeme menstruacije nisu 'čiste', njima je zabranjeno odlaziti čak i na groblje".
Skupa menstruacija
"Ženski dani" su i trošak za žene koje ionako u prosjeku zarađuju manje od muškaraca. Po jednoj anketi na internetu, čak 23 odsto upitanih žena u Njemačkoj priznaje da im je to novčani teret. Jer to košta i do 35 eura mjesečno - za uložak ili tampon, za dodatnu ličnu higijenu, a često i za pilule.
Pomnoženo sa oko 450 ciklusa koliko ih žena u prosjeku ima u svom plodnom periodu, to ispadne cijena jednog manjeg automobila. U siromašnijim zemljama žene još uvijek nose pelene i podvezice iz kućne radinosti već i zbog troškova.
Među posjetiocima muzeja nema sloge da li je menstruacija još uvijek tabu: načelno nije, čak i jedna Španija je dozvolila ženama da za vrijeme "njihovih dana" bez pogovora mogu otići na bolovanje.
Posljednji dio ove izložbe u Berlinu koja će biti otvorena do 6. oktobra je posvećen prikazima tih "ženskih dana" u kulturi i filmu. I tu se prikazuju situacije kad se neočekivano i u "finim kućama" glasno progovori o menstruaciji, a takva provokacija i užas učesnika uvijek iznova izaziva smijeh posmatrača.
Baš to je i jedan od zadataka ove izložbe, objašnjava kustoskinja Jana Vitencelner: "Kad se ljudi stide nečega, smijeh je najbolji lijek".
Bonus video:
