Da li je izliječenje Alchajmerove bolesti nemoguća misija ili do toga ipak možemo stići?
"Da bismo to saznali, pozvan sam da prisustvujem operaciji mozga na samoj ivici istraživanja demencije", piše u tekstu za BBC, Džejms Galager, dopisnik za zdravlje i nauku.
"Nosim hiruršku uniformu i stojim pozadi operacione sale u Kraljevskoj bolnici u Edinburgu. Intenzivna koncentracija desetak ljudi u prostoriji širi auru smirenosti uprkos kakofoniji medicinske opreme koja pišti, zuji i neprestano radi. Pacijent je pod sedativima i prekriven na operacionom stolu. Na velikim ekranima iznad vidim MRI snimak njegovog mozga. Nemoguće je ne primijetiti veliku, jarko bijelu masu tumora. Rak je počeo u njegovom debelom crijevu, prije nego što se proširio duboko u njegov mozak", piše Galager u tekstu.
"Nije na površini mozga, tako da moramo da napravimo otvor u korteksu. Što manji, ali dovoljno velik da možemo da se spustimo do tumora", kaže Pol Brenan, profesor neurohirurgije.
Korteks je spoljašnji sloj mozga uključen u jezik, pamćenje i razmišljanje. Unutrašnji djelovi mozga su mekši, ali se kroz korteks mora proći rezanjem.
Profesor Brenan koristi hiruršku bušilicu da ukloni dio lobanje. Izloženi mozak je ružičast, prokrvljen i blago pulsira u ritmu otkucaja srca.
"Pored mene stoji doktorka Kler Durant, istraživačica Alchajmerove bolesti na Univerzitetu u Edinburgu. U rukama drži posudu sa ledeno hladnom, vještačkom cerebrospinalnom tečnošću, koja oponaša tečnost koja okružuje mozak i kičmenu moždinu. U većini operacija mozga uklonjeni dio korteksa smatra se medicinskim otpadom i bio bi odbačen. Međutim, Edinburg je jedan od svega nekoliko centara u svijetu gdje se taj materijal, uz dozvolu, prikuplja za istraživanja demencije. Kada dođe trenutak, sve se odvija brzo. Profesor Brenan stavlja komadić mozga – otprilike veličine mog nokta na palcu – u posudu kako bi se održao u stanju pogodnom za dalje istraživanje", piše Galager.
Zatim, piše Galager dalje u tekstu, uz kratko zahvaljivanje, presvlačimo se i krećemo preko grada ka univerzitetu.
"Na zadnjem sjedištu automobila pogađa me pomisao da je prije samo nekoliko minuta ovaj komadić mozga još uvijek bio dio čovjekovih misli i strahova pred operaciju koja ga je čekala", navodi galager.
"Uvijek sam svjesna – svaki put – da je ono što dobijamo dragocjen poklon, i to vjerovatno na najgori dan u životu te osobe", kaže mi doktorka Durant.
Njena laboratorija jedna je od rijetkih koja radi sa živim moždanim tkivom odraslih kako bi pokušala da razumije demenciju i druge bolesti.
"Razvijanjem ovih tehnika nadamo se da ćemo se približiti svijetu oslobođenom mnogih različitih, užasnih neuroloških bolesti", kaže ona.
Oko milion ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu ima neki oblik demencije, pri čemu je Alchajmerova bolest najčešća.
Tim u laboratoriji doktorke Durant pokušava da dođe do odgovora tako što razumije osnovnu biologiju Alchajmerove bolesti.
I dalje postoje ključne nepoznanice – ne postoji konačno objašnjenje zašto se kod Alchajmera gube veze između neurona, koji se nazivaju sinapse.
Četvoro naučnika koji u laboratoriji pripremaju moždano tkivo rade usklađeno kao ekipa u boksu – što je baš u duhu projekta, jer istraživanje finansira humanitarna organizacija "Race Against Dementia", koju je osnovao legendarni vozač Formule 1 Džeki Stjuart.
Najprije se uzorak mozga postavlja u želatinastu masu. Zatim se reže na tanke slojeve, dubine 10–20 moždanih ćelija, prije nego što se smjesti u specijalizovane inkubatore kako bi se tkivo održalo živim.
Potom tim izlaže te moždane rezove toksičnim proteinima, amiloidu i tau, koji se nakupljaju u mozgu ljudi oboljelih od Alchajmerove bolesti. To im omogućava da posmatraju razaranje sinapsi i da vide postoji li način da se to zaustavi.
Sve što doktorka Durant do sada vidi uvjerava je da izliječenje Alchajmerove bolesti nije nemoguć izazov, piše Galager.
"Dokazi koje trenutno imamo ukazuju na to da je to bolest, a iz ranijih iskustava znamo da se bolesti mogu izliječiti. Možda ćemo jednog dana pronaći dokaze da je Alchajmerova bolest suštinski dio ljudske prirode, ali za sada ja to ne vidim. Nijesam vidjela ovoliko nade u istraživanju Alchajmerove bolesti kao što je vidim upravo sada. Zaista se nadam da ćemo u mom životnom vijeku svjedočiti značajnim promjenama", kaže Durant.
Tračci nade došli su od dva lijeka – lekanemaba i donanemaba – koji usporavaju napredovanje Alchajmerove bolesti.
To je bio naučni uspjeh, međutim njihov stvarni uticaj kod pacijenata neki su ocijenili kao suviše mali da bi bio primjetan. Nijedan od njih ne finansira Nacionalna zdravstvena služba (NHS) u Velikoj Britaniji.
Ali profesorka Tara Spajers-Džouns, direktorka Centra za otkrića u nauci o mozgu na Univerzitetu u Edinburgu, smatra da su ta dva lijeka "zaista otvorila vrata" za razotkrivanje, odnosno rješavanje Alchajmerove bolesti.
"Dočekuje me iza ogromne, pozorišne zavjese u svojoj laboratoriji. Ona zaklanja svjetlost kako bi mogla da radi na izuzetno osjetljivom konfokalnom mikroskopu, koji pomoću lasera osvjetljava uzorke moždanog tkiva. Proučava ulogu zvjezdastih imunih ćelija, nazvanih astrociti, u Alchajmerovoj bolesti. To je dio sve šireg shvatanja da se Alchajmer mora napadati iz više pravaca, piše Galager.
Lekanemab i donanemab, oba lijeka su usmjerena na toksični, lepljivi protein amiloid. Klinička ispitivanja ljekova koji ciljaju drugi protein, tau, već su u toku.
Istovremeno, značaj imunog sistema, upale, zdravlja krvnih sudova, kao i načina na koji se genetika i okruženje prepliću, dodatno produbljuje razumijevanje Alchajmerove bolesti.
Profesorka Spajers-Džouns smatra da će postojati tri ključna trenutka:
– u kratkom roku, ljekovi koji će značajno usporiti ili zaustaviti napredovanje bolesti
– alati za potpuno sprečavanje demencije
– i, dugoročno, način da se izliječe oni koji već imaju simptome – iako priznaje da će to biti znatno teže.
Ona vjeruje da smo na pet do deset godina udaljenosti od terapije koja će biti "zaista promjenjiva za život" i da ćemo doći do tačke kada ćemo moći da "zaista učinimo vaš život normalnim", tako što ćemo bolest otkriti dovoljno rano i potom je zaustaviti.
Ipak, uprkos optimizmu, biće potrebna dalja istraživanja i klinička ispitivanja kako bi se dokazalo da je izliječenje Alchajmerove bolesti moguće.
"Ljudski mozak je toliko fenomenalno složen da jednostavno moramo to vidjeti kod ljudi", kaže profesorka Spajers-Džouns.
Bonus video:
