Dugo sjedenje poslije doručka ili ručka uobičajen je dio radnog dana. Nova metaanaliza ukazuje da kratke pauze sa kretanjem mogu ublažiti porast glukoze i insulina poslije obroka, ali rezultat treba pravilno razumjeti: riječ je o neposrednom metaboličkom efektu, a ne o dokazu da nekoliko minuta hodanja sprečava dijabetes.
Analiza objavljena u časopisu „Complementary Therapies in Medicine“ obuhvatila je 31 publikaciju sa podacima iz 29 nezavisnih grupa i ukupno 573 odrasla učesnika. Prosječna starost bila je oko 48 godina, gotovo polovinu uzorka činile su žene, a prosječni indeks tjelesne mase bio je 29. Autori su uključili randomizovana ukrštena ispitivanja, u kojima su isti učesnici prolazili kroz periode neprekidnog sjedenja i periode sa kratkim aktivnim pauzama.
Pod kratkim pauzama podrazumijevale su se aktivnosti do 10 minuta, ponavljane nakon najmanje 30 minuta ili poslije dovoljnog odmora. U poređenju sa neprekidnim sjedenjem, takvo kretanje bilo je povezano sa manjom ukupnom izloženošću glukozi i insulinu poslije obroka. Nije, međutim, pronađeno značajno smanjenje triglicerida, odnosno masnoća u krvi, što pokazuje da jedna jednostavna navika ne utiče jednako na sve metaboličke pokazatelje.
U dodatnim analizama korist je bila uočljivija kada je pauza uključivala hodanje i kada su prekidi bili razmaknuti manje od jednog sata. Samo stajanje nije pokazalo isti efekat. Ipak, autori naglašavaju da su te podgrupne analize istraživačke: nijesu urađeni formalni testovi koji bi dokazali da je jedan tačan raspored najbolji. Studije su uglavnom posmatrale reakciju neposredno poslije obroka, pa ne daju odgovor da li ovakve pauze dugoročno smanjuju rizik od dijabetesa, srčanih bolesti ili prerane smrti.
Praktična primjena ipak može biti jednostavna. Tokom dana provedenog za računarom može se ustati i nekoliko minuta prošetati hodnikom, otići stepenicama do drugog sprata ili napraviti krug oko zgrade poslije obroka. Cilj nije intenzivan trening odmah nakon jela, već lagano do umjereno kretanje koje prekida dug period nepomičnog sjedenja. Takve pauze mogu biti dodatak, a ne zamjena za redovnu fizičku aktivnost.
WHO odraslima preporučuje 150 do 300 minuta umjerene aerobne aktivnosti sedmično, uz vježbe snage najmanje dva dana, i savjetuje da se vrijeme provedeno sjedeći ograniči. Organizacija ipak ne propisuje univerzalno pravilo tipa „ustanite tačno svaka 32 minuta“, jer dokazi nijesu dovoljni za jednu idealnu granicu. Najodrživiji raspored je onaj koji se može ponavljati bez ometanja posla i bez bola ili vrtoglavice.
Osobe koje imaju dijabetes i koriste insulin ili lijekove koji mogu izazvati hipoglikemiju treba da budu opreznije, jer fizička aktivnost može sniziti šećer tokom i poslije kretanja. Promjenu rutine treba uskladiti sa savjetom ljekara i planom mjerenja glukoze. Za većinu ostalih čitalaca poruka je skromna, ali korisna: kratka šetnja ne poništava sate sjedenja, ali je vjerovatno bolji izbor od toga da poslije svakog obroka ostanemo nepomični.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
