U svijetu u kojem se liderstvo često mjeri snagom glasa, Mirjana Mijušković, dugogodišnja direktorka Glosarija, pokazuje da se istinska snaga nalazi u miru, dosljednosti i znanju. Za nju posao nije utrka već je prostor u kojem ljudi rastu zajedno, a uspjeh se mjeri time koliko je zajednica postala bolja. U ovom ličnom tekstu piše o liderstvu koje ne traži pažnju, o vrijednostima koje oblikuju kulturu povjerenja i o tome kako ostati svoj – i kad bi bilo lakše prilagoditi se svijetu koji žuri.
Ponekad mi dosadi da odgovaram na ista pitanja – koliko je teško biti žena u biznisu, kako izgleda balans između privatnog i profesionalnog života, šta me motiviše da istrajem…
Istina je zapravo jednostavna – ne razmišljam o sebi kao o ženi u biznisu, već kao o odgovornoj osobi.
Odgovornoj prema poslu, prema ljudima, prema sebi. Odgovorna sam. Ne vjerujem u buku. Vjerujem u smiren ton, u tačnost, u znanje.
U posao koji ima smisao. Možda zato i ne volim da dajem intervjue – jer ono što me zaista određuje ne staje u citat, niti u dvije rečenice.
Liderstvo za mene nije poza. To je način bivanja. To je sposobnost da ostaneš dosljedan i kad niko ne gleda, da sačuvaš empatiju i onda kad te sve umori, da znaš kada treba stati, a kada izdržati.
Kroz godine u Glosariju naučila sam koliko je važno da sistem ima dušu. Da iza svake odluke stoje ljudi, sa svojim vrijednostima, snovima, ali i slabostima. Da povjerenje nije pitanje funkcije, nego odnosa. Glosarij je za mene oduvijek bio više od kompanije – to je prostor u kojem zajedno rastemo, u kojem se greške ne guraju pod tepih, već se ispravljaju. Prostor u kojem se uspjeh ne mjeri veličinom profita, već doprinosom koji ostavljamo zajednici.
Ne vjerujem da se snaga pokazuje kroz beskompromisnost. Snaga je i u tišini, i u preispitivanju.
Naučila sam da istinska stabilnost ne dolazi iz kontrole, već iz povjerenja – povjerenja u ljude s kojima dijeliš viziju, i u tim koji zna da se može osloniti na tebe. Vjerujem da posao ima smisla samo ako stvara dobro, ako iza njega ostaje nešto što vrijedi. Ne volim velike riječi, ali volim rezultate koji govore sami za sebe.
Zato uvijek biram da gradim, a ne da se dokazujem. Ne tražim pažnju. Tražim smisao.
Ako sam u nečemu uspjela, onda je to u sopstvenoj vjeri da ostanem svoja – čak i kad bi bilo lakše uklopiti se u očekivanja drugih.
A ako to nekoga inspiriše, vjerujem da je to zato što u meni prepoznaje mir koji ne traži pažnju, ali daje sigurnost da se može i drugačije. Jer prava inspiracija ne dolazi iz riječi, već iz načina na koji živiš ono što govoriš.
„Tamo gdje posao ima dušu, liderstvo prestaje da bude funkcija – postaje odnos, odgovornost i povjerenje.“
(Mirjana Mijušković, Glosarij)
