Kako danas najradije definišete sebe –kao ljekarku, naučnicu, profesoricu ili liderku zdravstvenog sistema?
Najradije sebe definišem kao ljekarku. To je moj početak, moj izbor i poziv koji me i danas, kao prvog dana, ispunjava istom iskrenom željom da pomognem čovjeku. Ipak, mnogo mi znači i uloga profesorice – rad sa studentima, kroz praktičnu nastavu ili teorijska predavanja, za mene je privilegija koja oplemenjuje. Mladi ljudi donose posebnu energiju i motivišu me da stalno učim, rastem i budem bolja. Zato je i naučnoistraživački rad postao prirodan dio mog puta; on mi omogućava da se stalno preispitujem, napredujem i doprinosim struci na drugačiji način.
U svakoj od ovih uloga nalazim nešto što me oblikuje, ali ljekarski poziv i dalje ostaje moje primarno profesionalno određenje. Težim izvrsnosti u svakodnevnom radu i učenju, jer smatram da je to važnije od formalnih titula. Moj cilj je uvijek davati najbolje od sebe, jer istinska vrijednost leži u posvećenosti i uticaju koji možemo imati na druge.
Rođeni ste u Kotoru, bili nosilac diplome „Luča“, Medicinski fakultet u Beogradu završili ste sa visokim prosjekom, a potom specijalizirali internu medicinu i užu specijalizaciju iz gastroenterohepatologije. Šta je, kad pogledate unazad, bila prelomna tačka koja je odredila da medicina bude „taj“ put?
U Gimnaziji u Kotoru bila sam na prirodno-matematičkom smjeru i zaista sam voljela matematiku, ali su me prirodne nauke uvijek privlačile na jedan dublji način. Mojoj ranoj ljubavi prema biologiji značajno je doprinijela i moja razredna, profesorica biologije Vjera Pavličić, koja je znala da u nama probudi radoznalost i pravu iskru za nauku. Presudni trenutak ipak se dogodio u četvrtom razredu, kada sam na saveznom takmičenju tadašnje Jugoslavije osvojila zlatnu medalju iz biologije.
Taj uspjeh je nekako tiho, ali sigurno potvrdio ono što sam već osjećala – da me upravo biologija, život i ljudsko zdravlje najviše inspirišu.
Uz to, rasla je i duboka, iskrena želja da budem od koristi drugima. Ideja da svojim znanjem i radom mogu pomoći čovjeku u najosjetljivijem trenutku, kada mu je zdravlje narušeno, bila je snažna i formirala je moj put. Zato se medicina nije pojavila kao izbor, već kao nešto što je prirodno došlo, kao poziv na koji sam s punim srcem odgovorila.
Kako je izgledao Vaš put od prvih dežurstava i rada sa pacijentima do pozicije jedne od vodećih gastroenterohepatološkinja u zemlji – koja su iskustva iz rane kliničke prakse najviše oblikovala Vaš ljekarski pristup?
Moj put od prvih dežurstava do danas tekao je postepeno, uz mnogo rada, posvećenosti i učenja. Rad na klinici je zahtjevan i dinamičan, ispunjen izazovima koji od ljekara zahtijevaju stalnu koncentraciju, spremnost da uče i da se prilagođavaju. Od samog početka shvatila sam da ovaj posao podrazumijeva kontinuirano usavršavanje – medicina se razvija brzo, preporuke se mijenjaju gotovo iz godine u godinu, i važno je biti u toku.
Veliku ulogu u mom profesionalnom sazrijevanju imao je timski rad. U medicini ne postoje pojedinačni uspjesi; svako postignuće rezultat je saradnje, povjerenja i posvećenosti cijelog tima. Jednako značajni bili su i moji učitelji – njihove smjernice, iskustvo i profesionalni integritet ostavili su trajni pečat na moje ljekarsko formiranje, za što sam posebno zahvalna.
I danas svakodnevno radim na sebi, učim i preispitujem odluke, jer vjerujem da upravo takav pristup donosi sigurnost i kvalitet u radu sa pacijentima. Iskustva iz rane kliničke prakse naučila su me pažljivom slušanju i odmjerenom pristupu, oblikujući moj stil rada tako da svaku situaciju sagledam cjelovito i promišljeno, uvijek imajući na umu najbolje interese pacijenta. Te vrijednosti i danas čine osnov mog profesionalnog djelovanja.
Danas ste istovremeno kliničarka, univerzitetska profesorica i direktorica Centra za nauku KCCG. Šta je u toj kombinaciji uloga za Vas najljepše, a šta najteže?
Najljepši dio je, svakako, rad sa studentima. Pratiti stasavanje mladih generacija budućih ljekara Crne Gore za mene je privilegija i posebna vrsta inspiracije. Njihova radoznalost, energija i entuzijazam podsjećaju me na suštinu našeg poziva i stalno me motivišu da dajem najbolje od sebe.
Klinički rad mi, s druge strane, pruža neposredan osjećaj smisla. U kontaktu sa pacijentima sam najbliže njihovim potrebama, brigama i očekivanjima. Tu vidim konkretne rezultate znanja i truda koji ulažem, a svaki pomak u njihovom zdravstvenom stanju potvrda je važnosti predanog, humanog rada.
Najizazovnija je uloga direktorice Centra za nauku. Ona nosi veliku odgovornost, ali i snažan osjećaj da doprinosim nečemu što vodi ka modernijem i snažnijem KCCG-u. Stvaranjem uslova za napredak i kontinuirano usavršavanje zdravstvenih radnika i saradnika gradimo sistem koji može pružati još kvalitetniju zdravstvenu zaštitu svim građanima Crne Gore. Taj osjećaj me uvijek bodri da nastavim dalje.
Centar za nauku (CEZANA) je posebna organizaciona jedinica KCCG zadužena za planiranje stručnog i naučnog usavršavanja, organizaciju kontinuirane medicinske edukacije i koordinaciju naučnoistraživačke djelatnosti. Ako biste morali da izdvojite tri ključna prioriteta Centra za nauku danas – koji bi bili?
Ako bih danas morala da izdvojim tri ključna prioriteta Centra, izdvojila bih one koji najdirektnije utiču na kvalitet rada naših timova.
Prvi prioritet je unapređenje kratkoročnih edukacija, jer one našim zaposlenima omogućavaju da brzo savladaju nove metode rada, upoznaju se sa savremenim procedurama i nauče rukovanje specijalizovanom opremom. Studijski boravci i praktični treninzi u zemlji i inostranstvu pomažu nam da u KCCG unesemo najbolje prakse i najnovija znanja.
Drugi prioritet je kontinuirana medicinska edukacija zaposlenih (KME). Ona predstavlja temelj profesionalnog rasta. KME im omogućava da stalno unapređuju i održavaju stručna znanja i vještine, bilo kroz obuke u KCCG, zemlji, bilo kroz programe u inostranstvu.
Treći prioritet je podsticanje i jačanje naučnoistraživačke djelatnosti. Naš cilj je da KCCG bude okruženje u kojem se ne samo primjenjuje savremena medicina, već i aktivno doprinosi njenom razvoju – kroz projekte, istraživanja, saradnje i inovacije koje jačaju i ustanovu i zdravstveni sistem u cjelini. To je ulaganje u budućnost, ali i poruka da vjerujemo u potencijal naših ljudi.
Nauka u službi zdravlja
Užu specijalizaciju ste završili radom o značaju Helicobacter pylori gastritisa u nastanku ulkusne bolesti kod pacijenata na nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima. Zašto Vas je upravo digestivni sistem, i ta kombinacija uzročnika bolesti, toliko profesionalno „zaintrigirala“?
Digestivni sistem, odnosno gastroenterohepatologiju, odabrala sam kao oblast svoje uže specijalizacije jer pruža široke mogućnosti za razmišljanje i multidisciplinarni pristup. Obuhvata veliki broj organa i kompleksnih funkcija, pa samim tim i vrlo raznolika stanja i bolesti. Upravo ta složenost omogućava da se kliničko znanje, dijagnostika i terapija povežu u jednu cjelinu, što me je i profesionalno i lično snažno motivisalo.
Kao temu rada uže specijalizacije izabrala sam značaj Helicobacter pylori gastritisa u nastanku ulkusne bolesti kod pacijenata koji koriste nesteroidne antiinflamatorne ljekove. Ulkusna bolest je veoma rasprostranjena u našem regionu, dok prevalencija H. pylori infekcije dostiže i preko 70%. Istovremeno, nesteroidni antiinflamatorni ljekovi spadaju među najčešće propisivane medikamente u svakodnevnoj kliničkoj praksi. I H. pylori i ovi ljekovi pojedinačno mogu dovesti do razvoja ulkusne bolesti, ali za mene je bilo posebno važno ispitati da li postoji povezanost između tipa H. pylori gastritisa i nastanka ulkusa kod pacijenata koji započinju terapiju nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima.
Cilj je bio identifikovati optimalnu terapijsku strategiju koja bi smanjila učestalost ulkusne bolesti i, što je najvažnije, spriječila ozbiljne i potencijalno životno ugrožavajuće komplikacije poput krvarenja. Rezultati su potvrdili preporuke Maastricht konsenzusa o značaju eradikacije Helicobacter pylori infekcije u prevenciji ponovnog javljanja ulkusa i ulkusnog krvarenja. Upravo ta mogućnost da naučni nalazi imaju direktnu praktičnu vrijednost i doprinose sigurnosti i zdravlju pacijenata bila je osnovna vodilja u mom istraživačkom radu.
Šta ste, preuzimanjem uloge direktorice Centra za nauku, sebi zadali kao ličnu misiju – šta želite da ostane iza Vašeg mandata kad je riječ o nauci u Kliničkom centru?
Kada je u pitanju naučnoistraživačka djelatnost, KCCG prati Strategiju naučnoistraživačke djelatnosti Crne Gore 2024–2028, koju je donijelo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Naši napori naročito su usmjereni na jačanje međunarodne saradnje, umrežavanje i pristup međunarodnim istraživačkim infrastrukturama.
Crna Gora je, kroz Međunarodni sporazum, od decembra 2021. pristupila EU Okvirnom programu „Horizont Evropa“, što omogućava korišćenje sredstava iz EU fondova za nauku i inovacije. KCCG je preduzeo niz aktivnosti za aktivnije učešće u ovom programu. Pored navedenog, KCCG vodi intenzivne pregovore sa zdravstvenim i naučnoistraživačkim ustanovama u Italiji, uz podršku Ministarstva zdravlja Crne Gore, sa ciljem uspostavljanja saradnje, između ostalog i u oblastima naučnoistraživačkog rada, edukacije, mobilnosti istraživača, doktoranada i postdoktoranada, kao i drugih vidova saradnje.
Na osnovu prethodno potpisanih memoranduma o međudržavnoj saradnji u oblasti zdravstva, KCCG ima mogućnost uspostavljanja partnerstava sa naučnoistraživačkim institucijama u Hrvatskoj, Turskoj, Malti i Francuskoj, a posebno je značajan nedavno potpisani Sporazum o partnerstvu sa Fondation Méditerranée Infection (FMI), Marsej, Francuska. Ovaj sporazum omogućava KCCG da se priključi inicijativi Mediterranean Center of Antimicrobial Agents and Chemotherapy (MediCA2C), koja okuplja vodeće mediteranske centre u borbi protiv antimikrobne rezistencije.
U cilju jačanja pristupa i učešća u EU programima za nauku, istraživanje i tehnološki razvoj, na temelju prethodno potpisanog Sporazuma o saradnji, KCCG se odazvao na poziv Univerzitetske bolnice Charité iz Berlina, uzevši učešće u svojstvu partnerske institucije u predlogu projekta iz oblasti telemedicine.
Aktivno se uključujemo i u druge pozive, poput Konkursa za sufinansiranje naučnoistraživačke djelatnosti MPNI za 2025. godinu.
Posebno se razvija saradnja sa dijasporom, kroz projekte poput „Angažovanje dijaspore za održivi razvoj Crne Gore“ u partnerstvu sa IOM, Ministarstvom dijaspore i Ministarstvom vanjskih poslova. Takođe, u septembru 2025. CETI i KCCG potpisali su sporazum o saradnji u oblasti jonizujućih zračenja, radijacionih i nuklearnih tehnologija, s ciljem izrade zajedničkih projekta.
Na kraju, želja mi je da, nakon mog mandata, svi ovi procesi budu još snažniji i razvijeniji – da KCCG postane još prepoznatljiviji centar u naučnoistraživačkom radu, sa još širim mogućnostima za saradnju, inovacije i stručni razvoj naših zdravstvenih radnika i istraživača.
CEZANA je član naučne mreže i nosilac licencirane naučnoistraživačke djelatnosti u oblasti medicinskih nauka. Koliko je teško u malom zdravstvenom sistemu obezbijediti da rezultati tih istraživanja zaista promijene svakodnevnu kliničku praksu?
Na osnovu podataka Centra za nauku, u KCCG se trenutno sprovodi 12 kliničkih studija i 13 naučnoistraživačkih projekata iz različitih oblasti medicine, uključujući i 8 aktivnih COST akcija. Za 2024. godinu, naši doktori iz oblasti medicine, stomatologije i farmacije objavili su 119 radova na SCI/SCIE listi (Q1–Q4 kategorija), kao i 11 radova u Scopus citatnoj bazi.
Budući da rezultati ovih studija i projekata dolaze iz svakodnevnog kliničkog rada, njihovi zaključci su direktno primjenljivi u praksi. Ipak, ključno je raditi na podsticaju da se ti rezultati aktivno integrišu u kliničke protokole i svakodnevnu praksu.
Poseban izazov u malom zdravstvenom sistemu, kakav je naš, jeste prikupljanje adekvatnog broja uzoraka za statistički relevantnu obradu podataka. Takođe, veoma je važno motivisati i podsticati mlade ljude da se bave naučnoistraživačkim radom, jer su oni budućnost istraživanja i razvoja medicine u Crnoj Gori.
Kroz Centar za nauku se organizuju specijalizacije, kratkoročne edukacije i ciklusi predavanja za ljekare i sestre širom sistema. Šta Vam je najvažnije kada birate teme i prioritete za KME – gdje vidite najveće „rupe“ u znanju i vještinama?
Svaka organizaciona jedinica u KCCG-u ima svoj plan razvoja kadra i jasno definisane prioritete, na osnovu kojih se planiraju specijalizacije i uže specijalizacije na godišnjem nivou. Kako medicina svakodnevno napreduje, naše kratkoročne edukacije pažljivo usklađujemo sa stvarnim potrebama sistema, s posebnim fokusom na to da ljekari i zdravstveni tehničari budu u korak sa savremenim dijagnostičkim i terapijskim metodama.
Ove godine naši ljekari imali su priliku da se stručno usavršavaju u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemačkoj, Holandiji, Bugarskoj, Rumuniji i Turskoj, što potvrđuje snažan put KCCG-a ka međunarodnoj razmjeni znanja. Usvojen je i Plan stručnog usavršavanja i naučnoistraživačke djelatnosti za 2026. godinu, a opredijeljena finansijska sredstva biće dodatno povećana kako bismo intenzivnije nastavili programe edukacije ljekara, zdravstvenih tehničara i saradnika.
Pored toga, u KCCG redovno angažujemo eminentne konsultante iz inostranstva, koji kod nas obučavaju zaposlene za primjenu novih dijagnostičkih i terapijskih procedura, uključujući tretman rijetkih stanja i bolesti.
Pri odabiru tema za kontinuiranu medicinsku edukaciju (KME), posebno pazimo da predavanja budu aktuelna, praktična i zasnovana na potrebama naših odjeljenja, kako bi svi zaposleni imali priliku da čuju najnovije trendove i odmah ih primijene u svakodnevnom radu.
Posebno ističemo ulaganje u razvoj ljudskih resursa kroz obezbjeđivanje pristupa najnovijim istraživačkim radovima iz oblasti biomedicine. U skladu sa tim, KCCG je od 2025. obnovio pretplatu na renomiranu EBSCO naučnu bazu „Medline with Full Text“. Ovo predstavlja značajan korak ka unapređenju stručnog i naučnog usavršavanja zaposlenih, te podizanju kvaliteta zdravstvene zaštite zasnovane na dokazima.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan kada pokušavate da uskladite direktorsku funkciju, obaveze u nastavi i rad sa pacijentima – šta javnost uglavnom ne vidi u tom „nevidljivom“ dijelu posla?
Moj radni dan je vrlo dinamičan. Javnost uglavnom ne vidi onaj „nevidljivi“ dio posla – sate pripreme, organizacije i koordinacije koji se dešavaju prije i poslije zvaničnih obaveza. Uz dobru organizaciju, jasne prioritete i podršku tima, sve obaveze se mogu uskladiti.
Trudim se da, uprkos punom rasporedu, ne zapostavim porodične obaveze – one su moj oslonac i izvor energije. A uvijek, koliko god dan bio gust, pronađem vrijeme i za ono što puni baterije: trenutke odmora, druženja sa dragim ljudima, i putovanja koja me inspirišu i vraćaju ravnotežu. Upravo ti mali „lični“ sati čine da sve ostalo ima smisla.
Iskreno, nijesam osjetila barijere kao žena na rukovodećoj poziciji Centra za nauku KCCG. Vjerujem da predanost, stručnost i timski rad otvaraju prilike za sve, bez obzira na pol, i da je upravo to ključ uspjeha u profesionalnom okruženju.
Šta je za Vas lično najveći izazov u balansu privatnog i profesionalnog života – u profesiji u kojoj telefon može zazvoniti u bilo koje doba dana i noći?
Posao ljekara podrazumijeva pripravnost koja ponekad traje danima, kada ste dostupni za rješavanje hitnih stanja – upravo to su najstresniji, najizazovniji i najzahtjevniji djelovi naše profesije. Moja porodica je naučila da je to neizostavan dio mog posla, i neizmjerno sam zahvalna na njihovom razumijevanju i strpljenju. Njihova ljubav i podrška daju mi snagu da se posvetim poslu kada je najpotrebnije. Bez njih, balans između profesionalnog i privatnog života bio bi mnogo teži, i zato sam svakodnevno zahvalna što zajedno uspijevamo da pronađemo ravnotežu, čak i kada posao zahtijeva maksimum predanosti.
Kada osjetite da ste „na ivici“ iscrpljenosti, imate li lični ritual ili granice koje sebi postavite – trenutak kada kažete: sada moram da stanem i budem samo Brigita, a ne direktorica, profesorka ili ljekarka?
Trudim se da prepoznam trenutke kada je dovoljno i da postavim granicu. Tada pravim pauzu i posvećujem se nečemu što me isključuje iz svakodnevnih obaveza – šetnji, knjizi ili dobrom filmu. To mi pomaže da se vratim sebi i obnovim energiju.
Na šta ste, van posla i titula, najponosniji u svom privatnom životu – što biste voljeli da Vaše studentkinje i mlađe koleginice znaju o Vama?
Iza svih profesionalnih uloga, najponosnija sam na svoj miran i skladan porodični život. Posebno mi znači što, i pored toga što i moj suprug ima veoma odgovoran i zahtjevan posao u oblasti forenzike, naši zajednički trenuci su uvijek ispunjeni toplinom – i to me čini zadovoljnom i istinski ispunjenom. Mnogo sam ponosna i na svog sina, koji uskoro postaje diplomirani softverski inženjer, kao i na sestrića – specijalizanta internističke onkologije u KCCG. Nekako mi to daje lijep osjećaj da se trud, rad i vrijednosti prenose dalje.
A duboko sam zahvalna i svojim roditeljima, koji su me naučili da budem odmjerena, stabilna i da uvijek djelujem sa mjerom i poštovanjem.
Već godinama živim u Podgorici, ali sa velikim ponosom i ljubavlju uvijek nosim u sebi Kotor i Boku – moje porijeklo, moj dom i vrijednosti na kojima sam izgrađena.“
Ako zamislite Centar za nauku i Klinički centar za deset godina, kakvu sliku vidite –po čemu biste željeli da nova generacija mladih ljekarki i istraživačica kaže: „Ovo je počelo u vrijeme prof. dr Brigite Smolović“?
Voljela bih da za deset godina CEZANA i Klinički centar budu prepoznati kao mjesta gdje se znanje stvara, dijeli i slobodno razvija.
Ne mislim da je bilo šta počelo od mene – naš sistem je građen godinama i na temeljima rada mnogih kolega prije mene. Sebe vidim kao osobu koja je nastojala da unaprijedi ono vrijedno što je već postojalo.
Voljela bih da se za deset godina vidi da je u tom periodu Centar za nauku postao snažniji, uređeniji i jasnije usmjeren ka razvoju naših zdravstvenih radnika i saradnika, njihovom stručnom usavršavanju i snažnijoj podršci u naučnoistraživačkom radu.
Ako nove generacije tada osjete da su dobile više podrške, više mogućnosti za usavršavanje i podsticaj da se bave istraživanjem, biće mi dovoljno da znam da sam, zajedno sa kolegama, doprinijela tom napretku – makar time što sam pomogla da se ta vrata još šire otvore.
(Klinički centar Crne Gore)
