Grupa F na 23. Svjetskom prvenstvu donosi zanimljiv spoj evropske tradicije, azijske organizovanosti i afričke upornosti.
Holandija u nju ulazi kao prvi favorit, Japan želi da potvrdi status jedne od najdisciplinovanijih i najopasnijih selekcija iz drugog plana, Švedska se vraća na veliku scenu sa snažnim napadačkim potencijalom, dok Tunis traži šansu da ispiše istoriju i prvi put preskoči grupnu fazu.
Sa proširenjem Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija nestale su i “grupe smrti” na žrijebu, ali ako neka mora da se označi kao takva - grupa F definitivno se najviše približila tom konceptu.
HOLANDIJA
Holandija je reprezentacija koja već decenijama živi između vrha i razočaranja - grandioznih priča i tužnih poraza. Tri izgubljena finala Svjetskog prvenstva i reputacija ekipe koja uvijek “može, ali ne mora” stvorili su ogroman pritisak na svaku novu generaciju.
Pod komandom Ronalda Kumana, “lale” ponovo djeluju ozbiljno i stabilno. Virdžil van Dajk i dalje je stub odbrane i lider u svakom smislu, Kodi Gakpo donosi brzinu i završnicu, dok Tijani Rejnders sve više preuzima ulogu igrača koji povezuje redove i diktira tempo.
Ni ovog puta Holandija nije među glavnim favoritima za osvajanje prvenstva, ali reprezentacija koja je tri puta igrala u finalu, posljednji put 2010, koja je bila bronzana 2014, koja je prije četiri godine u Kataru tek nakon penala ispala u četvrtfinalu od budućeg šampiona Argentine, nikada ne može da se otpiše.
Ipak, jasno je da bi puno nevjerovatnih stvari trebalo da se poklopi pa da “lale” osvoje svjetsku titulu. Jedna od njih - slažu se fudbalski analitičari iz zemlje klompi i vjetrenjača - jeste nedostatak napadača svjetske klase koji bi mogao da napravi razliku u ključnim utakmicama.
U tom kontekstu, posebno će se pratiti nastup Brajana Brobija. Snažni napadač Ajaksa mogao bi da dobije važnu ulogu u reprezentaciji koja još traži idealno rješenje u vrhu napada.
Realan domet Holanđana je osmina ili četvrtfinale, ali nikad se ne zna - stvari možda krenu iznad očekivanja već od prve utakmice protiv Japana, 14. juna u Dalasu.
JAPAN
“Samuraji” su odavno prestali da budu simpatični autsajderi i postali su reprezentacija koja redovno pravi probleme velikanima. Osam uzastopnih nastupa na mundijalima i četiri plasmana u osminu finala u posljednja četiri pokušaja dovoljno govore o kontinuitetu.
Možda je red i da Japanci naprave nešto više, ako se zna kako su ispali u osmini finala na dva prethodna šampionata - 2018. u Rusiji tako što su vodili 2:0 protiv Belgije (izgubili 3:2), 2022. u Kataru na penale od Hrvatske, kada su takođe imali vođstvo tokom regularnog toka.
Selektor Hajime Morijasu izgradio je sistem u kojem disciplina i organizacija dolaze prije svega. Liverpulov Vataru Endo drži balans u veznom redu, Daiči Kamada iz Kristal Palasa donosi i stabilnost i kreativnost, dok Ajase Ueda iz Fejnorda predstavlja najopasnije oružje u napadu.
Cilj Japana više nije samo prolazak grupe - ambicije su podignute i četvrtfinale se otvoreno pominje kao realan san, a ne daleka želja.
Prva utakmica na Mundijalu je i najteža: protiv Holandije.
Prije četiri godine u Kataru Japanci su na otvaranju pobijedili Njemačku nakon preokreta 2:1, možda i taj podatak nešto govori, ili nagovještava...
ŠVEDSKA
Švedska se vraća na Svjetsko prvenstvo nakon propuštenog turnira u Kataru i dolazi sa selekcijom koja na papiru možda ne spada u red favorita, ali po individualnom kvalitetu itekako može da napravi problem svakome.
Selekcija “tri krune” je prije osam godina u Rusiji igrala četvrtfinale (eliminisana od Engleza) ali na sjevernoamerički kontinent dolazi kao selekcija koja može da uradi nešto iz drugog ili trećeg, a ne prvog plana.
Selektor Grejem Poter, Englez, jedan od četiri nekadašnja smijenjena trenera Čelsija na ovom SP (uz Anćlotija na klupi Brazila, Tuhela na klupi Engleske i Poketina na klupi Amerike) ima luksuz da u napadu računa na Viktora Đokereša i Aleksandera Isaka, tandem koji spada među najopasnije na cijelom turniru.
Isak je dobar dio sezone propustio zbog povrede, ali to je i šansa - na turnir stiže oporavljen, odmoran i svjež.
Đokereš i Isak sami po sebi mogu da riješe utakmicu, što Švedsku čini izuzetno nezgodnim rivalom u svakoj situaciji. Ključno pitanje biće balans - ako Šveđani pronađu stabilnost u defanzivi, vrlo lako mogu da napadnu i prvo mjesto u grupi, ili bar sigurnu kartu za nokaut fazu.
NE PROPUSTITE
U pitanju je reprezentacija sa mundijalskom tradicijom - 1958. je bila druga, izgubivši finale od Brazila na dan kada se fudbalski rodio slavni Pele, 1994, baš u Americi, bila je bronzana.
TUNIS
“Orlovi Kartagine” su redovni učesnici svjetskih prvenstava, ali i dalje bez plasmana u nokaut fazu. Svaki novi turnir donosi istu priču - čvrsta igra, borbenost i nada da bi baš taj put moglo da se dogodi nešto više.
Prvi put su se na Mundijalu pojavili 1978. godine, kada su ostvarili i prvu pobjedu jedne afričke selekcije na tom takmičenju.
Reprezentacija je poznata po disciplinovanoj i čvrstoj igri u odbrani. Često se oslanja na timski duh i organizaciju, a manje na individualne zvijezde, kojih nema.
Eljes Škiri iz Ajntrahta je lider i motor ekipe, Anis Ben Slimane iz Noriča donosi energiju iz drugog plana, dok mladi Rajan Elumi predstavlja potencijal i nepoznanicu koja bi mogla da iznenadi protivnike. Najskuplji igrač je vezista Barnlija Hanibal Mejbri, koji po Transfermarktu vrijedi 16 miliona eura.
Tunis je autsajder, ali ujedno i “mina” u grupi - eventualni plasman dalje traži kao jedan od osam najboljih trećeplasiranih timova iz 12 grupa.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
