Za Željka Petrovića, legendu crnogorskog fudbala, učesnika Mundijala u Francuskoj 1998, znaju se favoriti 23. Svjetskog prvenstva koje u četvrtak počinje u Sjevernoj Americi.
Francuska, Španija, Argentina, Brazil, Njemačka, Portugal... nije Petrović rekao ništa novo, pa ipak...
“Nešto me ‘žulja'…”, kaže uz osmjeh.
I objašnjava:
“Tri puta je Holandija u istoriji igrala finala svjetskih prvenstava. To je vjerovatno i najjača fudbalska nacija koja nikad nije osvojila Mundijal. Možda im se nekad sve to vrati, a možda je to ovo Svjetsko prvenstvo. Naravno da će biti teško pored mnogih selekcija koje su ispred njih i kojima se daju veće šanse, ali ko zna… Imam neki čudan predosjećaj”, kaže u razgovoru za Meridiansport.
“Idu na Mundijal i bez klasičnog napadača. Malen, Depaj i ostali - to su krila koja su se prilagodila da igraju kao napadači. Nema tipa fudbalera kakav je bio Van Basten, kakav je bio Klajvert. I to je možda hendikep, a možda i snaga - ko zna. Fudbal je čudan, sve je moguće”, kaže Petrović, koji je igrački, a posebno trenerski, odrastao u Holandiji.
Bilo bi veliko iznenađenje da "lale" postanu svjetski prvaci, priznaje to i Petrović, uprkos “čudnom predosjećaju”, jer favoriti su neki drugi.
“Francuska ima najjači tim. To nije tim - to su dva tima, jednako kvalitetna. Zatim Brazil - nema superzvijezdu kakav je bio Ronaldo ili Ronaldinjo, ali ima puno dobrih igrača. Zatim Argentina - svjetski prvak i mnogo jaka. Njemačka - uvijek sila. Da ne pominjem Španiju, koja je među glavnim favoritima ako joj svi budu zdravi. Portugal takođe ima ozbiljnu ekipu, vidjećemo kako će njihov selektor to da namjesti. Tu je i Engleska, iako je ne vidim među tri ili četiri favorita”, istakao je Petrović, koji je prije dvije godine bio selektor jednog od učesnika Mundijala, selekcije Iraka.
Holandija je i zasustavila snove njegove generacije u Francuskoj 1998, za koju su tada igrala sedmorica Crnogora, šestorica nekadašnjih fudbalera Budućnosti.
Lopta se u čuvenom meču osmine finala u Tuluzo odbila od prečke nakon Mijatovićevog penala, a Davids je u posljednjim minutima odveo moćnu holandsku selekciju u četvrtfinale.
“Velika šteta, jer su holandski igrači bili blijedi kao krpe u drugom poluvremenu - bili su ‘gotovi’ kada smo izjednačili na 1:1 i dobili penal, vidio sam njihova lica, znam te igrače, sa mnogima sam u PSV-u igrao zajedno, ili protiv njih u prvenstvu Holandije. A imali su ‘mrak’ ekipu - sačuvaj me Bože kako je to bio moćan tim. Ali bili smo i mi jaki, Piksi, Peđa, Dejo, Miha, Jugović, Kovačević… Nije ni njima bilo svejedno. Holandija je ekipa koja, posebno s takvim kvalitetom, po prirodi izlazi visoko i preuzima rizik, ali su u drugom poluvremenu bili pod blokadom. Šteta što smo im dozvolili da se vrate, na kraju nas i pobijede u posljednjem minutu. Peđa je promašio penal, ali to se dešava - na kraju krajeva, on je uzeo da šutira, a onaj koji ne šutira ne može ni da promaši”, prisjeća se Petrović.
Napominje i da Jugoslavija pravu šansu nije propustila protiv Holandije.
“Pravu šansu smo ispustili protiv Njemačke u grupi. Vodili smo 2:0, bili mnogo bolji, a onda smo kao pravi Balkanci dozvolili da se dignu iz nokdauna i izjednače u finišu na 2:2. Zbog toga nismo bili prvi u grupi - da jesmo, išli bi smo na potpuno drugu stranu žrijeba, lakšu, čekao bi nas prvo Meksiko. Šteta, velika šteta, jer je ta generacija zaslužila da napravi nešto veliko, da barem napravi rezultat koji je na tom Mundijalu napravila Hrvatska. Mi smo, međutim, bili drugi u grupi i morali smo na jaku, prejaku Holandiju”.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
