Od specijalnog izvještača Vijesti
Njujorški Tajms skver pulsira prepoznatljivim ritmom dok se groznica Mundijala približava vrhuncu i seli u Teksas (Dalas) i Džordžiju (Atlanta), gdje su u utorak i srijedu na programu veliki polufinalni mečevi.
Njujork će dočekati kulminaciju 19. jula, kada će drugu obalu rijeke Hadson, u dijelu Nju Džersija poznatom kao Ist Raderford, kao i velelepnu "MetLajf" arenu, kuću NFL timova Njujork Džajantsa i Njujork Džetsa, protresti soker-groznica - u najvećoj utakmici koju fudbal može da ponudi, finalu Svjetskog prvenstva.
I dok je "velika jabuka" kratkotrajno uzela predah od sokera, na svakom ćošku se osjeća da je Njujork epicentar mundijalskih zbivanja, pa čak i kada se utakmica igra u drugoj vremenskoj zoni - sjutra u Dalasu (Francuska - Španija).
Ogromne svjetleće reklame na oblakoderima Tajms skvera blješte sa fotografijama Lea Mesija i Kilijana Mbapea, a svaka suvenirnica i svaki butik sportske opreme duž avenija na Menhetnu nudi mnoštvo rekvizita vezanih za "Kopa Mundijal".
Fudbal kao sport budućnosti - neće tako ostati zauvijek
Inostrane kolege, barem one koje sa lica mjesta izvještavaju od prvog mundijalskog dana, potrošile su mnogo vremena (i papira) istražujući koliko će organizacija 23. Svjetskog prvenstva promijeniti percepciju Amerikanaca i podići popularnost "najvažnije sporedne stvari na svijetu", kako na fudbal gledaju Evropljani, Južnoamerikanci, pa i Azijati i Afrikanci.
Ankete su bile raznolike - od apsolutnog oduševljenja do potpunog odsustva spoznaje da se tu, u komšiluku, održava najveće takmičenje u sportu koji se igra nogom.
Kada su SAD organizovale Svjetsko fudbalsko prvenstvo 1994, neki američki novinari su podrugljivo pisali da je "fudbal ovdje sport budućnosti i da će tako ostati zauvijek".
Trideset dvije godine kasnije, utisak je da su barem malo promašili u procjeni, pa koliko god takmičenja kao što su NFL (američki fudbal), MLB (bejzbol), NBA (košarka) i NHL (hokej) uživaju nedodirljivu popularnost, utisak je da je i soker dočekao svoj red.
Rast fudbala kao šou-biznisa i sportske megazvijezde kao što su Mesi, Ronaldo, Mbape, Kejn, Jamal ili Belingem (svi su tu - u polufinalu Svjetskog prvenstva) podigli su popularnost "sokera", posebno kod mlađe američke populacije.
Soker protiv sportskih divova
Soker će ipak napustiti Ameriku nakon finala 19. jula - i ostaće neki trag, iako će "velika jabuka" ostati vjerna svojim sportskim simbolima. I teško da će ikada Njujork siti, najpoznatiji njujorški fudbalski klub, doseći kultni status koji uživaju Njujork jenkisi, Njujork niksi, Njujork metsi, Njujork rendžersi i Njujork džajantsi - baš tim redom.
Njujork je prošlog mjeseca, nakon pune 53 godine, dobio NBA šampiona, a "Niks-groznica" i dalje trese veliki grad, što je vidljivo na svakom koraku - pa čak i više od činjenice da se u Americi održava sama završnica fudbalskog Mundijala.
"Grad koji ne spava" bukvalno je preplavljen plavo-narandžastim dresovima, majicama, kačketima i duksevima slavnog kluba. Ispred butika Niksa na Petoj aveniji i dalje je podugačak red, a velika šampionska slika igrača krasi zidine mitskog Medison skver gardena.
Njujork niksi su zavrijedili naslovnu stranu čuvenog magazina Tajm, gdje ispod velikog naslova "CHAMPIONS", manjim slovima piše: "Šta ovaj tim Niksa znači za Njujork".
Kada su Njujork metsi (bejzbol) postali prvaci 1986. godine, grad Njujork je zahvatila nezapamćena ulična euforija. Procjenjuje se da je preko 2,2 miliona ljudi bilo na ulicama Menhetna tokom šampionske parade, a za mnoge starije Njujorčane to je i dalje broj jedan - titula Metsa kao simbola bučnog, samouvjerenog i pomalo opasnog Njujorka osamdesetih.
Ipak, kada su u pitanju Niksi, stvar je pomalo drugačija.
Niks groznica i dalje traje
"Košarka se u ovom gradu igra svuda - na ispucalim terenima u parkovima, u školskim salama, između zgrada na improvizovanim igralištima. Zato trijumf Niksa nije samo pobjeda jednog kluba, već i pobjeda kulture grada", piše novinar Tajma Šon Gregori.
"U gradu punom različitih nacija, jezika, kultura i profesija, malo je stvari koje mogu da povežu sve stanovnike. Ljubav prema Niksima se decenijama nije vraćala uspjehom, pa je osvajanje naslova izazvalo kolektivnu emociju - ljudi su se grlili sa nepoznatima, plakali su i slavili po ulicama".
Kada je novinar koji je pisao za Njujork Tajms, Dejvid Džendelman, još 2012. godine boravio u Podgorici da izvještava o "rađanju fudbalske Crne Gore", taman u periodu kada je naša reprezentacija - zvuči nestvarno - bila 16. na listi Fife (i tada je ponekog Amerikanca interesovao fudbal), pričao nam je o euforiji koja je zahvatila Njujork zbog igara Niksa predvođenih Džeremijem Linom.
Fenomen je tada dobio naziv "Linsanity" (Lin ludilo), mada epizoda nije predugo trajala i nije se završila titulom - daleko od toga.
Podsjećanje na tu epizodu dovoljno svjedoči o euforiji koja još uvijek trese sportski Njujork.
"U gotovo svim američkim gradovima sport je zabava, ali ne i u Njujorku - Niksi su dio gradske biografije", navodi se u tekstu Tajma.
Baš tako danas pulsira Njujork, na pragu same završnice Mundijala - između svjetske fudbalske euforije koja je zahvatila grad i one plavo-narandžaste, Niks groznice, koja ni mjesec nakon istorijske titule ne pokazuje znakove jenjavanja.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
