VIJESTI U ATLANTI Neke argentinske utakmice traju decenijama, a ova protiv Engleske je bila najveća od svih

Priča sa tribine "Mercedes-benz arene"

8355 pregleda 2 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Ko je imao priliku da osjeti količinu strasti koja je izbijala iz argentinskih navijača na tribinama tokom polufinalnog duela Mundijala protiv Engleske u Atlanti, sigurno mu je barem malo jasnije zašto je dolje na terenu "Mercedes-Benz stadiona" došlo do velikog preokreta, u jednoj od onih fudbalskih predstava o kojima će suditi generacije (2:1).

Kada je u pitanju sama igra, sve je viđeno iz svih mogućih uglova, puno stvari je već rečeno ili napisano, mnogo toga i objašnjeno, iako se neki odgovori tek čekaju.

Kako su "gaučosi" preuzeli totalnu komandu nad utakmicom nakon vođstva Engleske početkom drugog poluvremena, kako je selektor selekcije "tri lava" Tomas Tuhel uvodio štopere i bekove, žrtvovavši bilo kakvu zainteresovanost da se krene po drugi gol i prepustivši svjetskom šampionu gotovo pet hiljada kvadratnih metara terena; timu kojeg je nosila pomenuta strast i energija sa tribina.

Lionel Mesi
foto: REUTERS

Cijeli svijet je vidio i kako Lionel Mesi nanovo piše istoriju fudbala i kao pravi dirigent, sa 39 godina, četiri nakon što je u Kataru podizanjem Zlatne godine "okončao" reprezentativnu karijeru, vodi svoj tim u još jedno finale Svjetskog prvenstva.

Sve je viđeno i pamtiće se još dugo, dugo; zato ovo nije priča sa terena, već sa jedne od tribina velelepne ispod krova arene u gradu koka-kole.

Roberto iz Mar del Plate sjedio je na sjevero-zapadu grandioznog objekta, na rubu mase od 20-ak hiljada argentinskih navijača koji su okuprali veliki dio stadiona.

Bio je go do pasa, u ruci je držao repliku plavog dresa kakav je 1986. nosio Dijego Maradona kada je u Meksiko sitiju potopio Engleze, tada u mundijalskom četvrtfinalu.

Roberto, Mundijal 2026
foto: Vijesti sport

Uoči meča, rekao je da ovo "ta" utakmica - značajnija za Argentince i od eventualnog finala.

"Ako pobijedimo, naša srca će biti puna - šta god da se desi u finalu".

Burno rivalstvo kroz istoriju izgradili su Argentinci i Englezi, u mnogome zahvaljujući i ratu za Foklandska ostrva, britansku prekomorsku teritoriju u jugozapadnom dijelu Atlantskog okeana, koji je od aprila do juna 1982. trajao 74 dana.

Miješanje ratnih tema i fudbala često djeluje kao relikt prošlih vremena, jer ovo je ipak samo igra - ne, međutim, i za Argentince, za koje su neke utakmice "više od fudbala".

Jedna od takvih, zapravo najviše od svih, je baš ova protiv Engleza - sa kojima su pet puta prije ovoga igrali na svjetskim prvenstvima, ali nikada tako kasno u nokaut fazi, u polufinalu.

I Gaučosi su ponovo dibili "rat", a Roberto, veliki navijač Boke juniors, najvećeg kluba južne hemisfere, nije bio jedini koji je plakao.

"Mi ne mrzimo ljude u Engleskoj, ali ovo je za nas vrlo specijalna utakmica", kazao je u euforiji.

Navijači Argentine
foto: Reuters

"Zbog Foklandskih ostrva, gdje je pogunulo mnogo Argentinaca, u ratu koji nije bio pravedan - jer je potencijal naše armije bio neuporedivo manji od britanskog", istakao je.

Fudbalski savez Argentine sigurno će se suočiti sa diciplinskim postupkom Fife, jer su igrači tokom slavlja na terenu držali transparent na kojem je pisalo: „Las Malvinas son Argentinas“, što u prevodu znači „Foklandska ostrva su argentinska“.

"Mnogi dječaci i djevojčice u Argentini su rasli bez svojih očeva, koji su poginuli u tom ratu", nastavio je Roberto.

"Ovo je fudbal, ovo nije rat, ali ja govorim šta osjeća ogroman broj Argentinaca".

Da je apsolutno u pravu, govori i što je potpredsjednica Argentine Viktorija Viljurel dva puta izazvala politički skandal, izjavama i prije i nakon utakmice.

„Nije ovo bila samo još jedna utakmica“, napisala je na društvenim mrežama, uz video snimak koji je izgledao kao prikaz argentinskih vojnika.

„Foklandi su argentinski.Zabranili su da ih unesemo na stadion i zaboravili da ih nosimo u svojoj krvi i srcima“, istakla je.

Uoči utakmice, Viljaruel je rekla da se u polufinalu radi o tome da se „okupatori stave na svoje mjesto“.

Navijači Argentine
foto: Reuters

Bila je to, dakle, velika utakmica i velika pobjeda koja je pobudila kolektivna sjećanja Argentinaca, a kakva će biti nedjeljna sa Španijom?

Veliko finale 23. Svjetskog prvenstva igra se u nedjelju 19. juna na njujorškom stadionu "Metlajf". Ovoga puta pod otvorenim nebom, a ne zatvorenim krovom u meču koji kreće u 15 sati po lokalnom, a 21 po našem vremenu.

Pogledajte još: