Naziv pjesme "Three Lions" vjerovatno je malo kome van Engleske poznat, ali kada se čuje dio "It's coming home" (vraća se kući) onda oni koji vole fudbal znaju da je riječ navijačkoj euforiji koja se rodila u Rusiji 2018.
Engleska je tada stigla do polufinala Mundijala, a navijači opsjednuti bilo kakvim uspjehom "gordog Albiona" oživjeli su pjesmu nastalu pred Euro 1996 na Ostrvu - "fudbal se vraća kući". Za razliku od većine ranijih velikih takmičenja koja su uslijedila nakon jedine engleske titule iz 1966, selekcija "tri lava" od Rusije je uvijek u vrhu.
Problem je što i dalje nešto nedostaje da se popne na njega i konačno otjera duhove prošlosti, a ser Džefa Hersta i njegov het-trik iz finala na "Vembliju" sa Zapadnom Njemačkom pošalje u istoriju.
I na Svjetskom prvenstvu na koje je sinoć spuštena zavjesa, Engleska je bila bilzu, a opet daleko - osvojila je treće mjesto, što je najveći uspjeh na mundijalima upravo od 1966.
LEGENDE PREDALEKO, PA DVA POLUFINALA I DVA FINALA
Od "Vembija" 1966. do Rusije 2018. Engleska je uvijek imala vrhunske fudbalere, bijeli dres nosile su legende poput Kevina Kigena, Brajana Robsona, Garija Linekera, Pola Gaskojna, Alana Širera, pa majstori iz "zlatne generacije" Stiven Džerard, Dejvid Bekam, Frenk Lampard, Vejn Runi... Ipak, osim polufinala 1990. na svjetskim prvenstvima su moglii da se sanjaju i uspjesi koje danas bilježi ova reprezentacija.
Na evropskim šampionatima "Albion" je bilo blizu finala na turniru koje je organizovao 1996, ali je Geret Sautgejt u polufinalu sa Njemačkom bio tragičar u penal ruletu.
E, upravo taj mršavi defanzivac godinama kasnije kao selektor probudiće novu vjeru kod Engleza. Svoju zemlju je vodio do polufinala 2018, kao i do dva finala na evropskim prvenstvima (2020. i 2024).
Naslijediio ga je Tomas Tuhel i nastavio kontinuitet. Iako će se dugo prepričavati greške njemačkog stručnjaka iz ovogodišnjeg polufinala sa Argentinom ostaće zapisano da niko od još od Alfa Ramzija za 60 narednih godina nije napravio bolji rezultat od njega.
ENGLESKA NE ZNA DA SAČUVA VOĐSTVO U KLJUČNIM MEČEVIMA
Zvuči pomalo i nevjerovatno, ali Engleska je skoro u svakom najvažnijem meču od 2018. prva povela i na kraju je bila poražena.
Nije se isplatio "slobodnjak" Kjerana Tripijea protiv Hrvatske te godine, kao ni gol Entonija Gordona u meču sa Argentinom ovog ljeta. Ista priča viđena je i u finalu Eura 2020 protiv Italije kada je već u drugom minutu pogodio Luk Šo, dok su Englezi prije dvije godine u 73. preko Kola Palmera stigli do izjednačenja sa Španijom, pa ponovo kapitulirali 13 minuta kasnije.
Strah od uspjeha, nevjerovatan pritisak ili nešto drugo?
- Engleska je defintivno postala jedna od najkonzistentnijih reprezentacija svijeta, ali zasada ovu generaciju prati pitanje: Gdje je trofej - rekao je nekadašnji engleski štoper Džejmi Karager za Skaj sports.
- Više ne ispadamo rano, ali u presudnom trenutku nedostaje ono nešto - dodao je Geri Nevil, legenda Mančester junajteda.
Najveći engleski rival, selekcija Njemačke, prije osvajanja svijeta 2014, punih 12 godina uvijek je bila u polufinalu - možda je sve ovo i znak i za "Albion".
Majstori poput Džuda Belingema, Harija Kejna i Bukaja Sake su tu, mlađe selekcije blistaju na velikim takmičenjima - potrebno je samo "ono nešto".
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
