JAVNE NABAVKE (4): NADLEŽNA INSPEKCIJA NE PODNOSI PRIJAVE

Nema volje da se spriječi korupcija

Institut alternativa (IA) navodi da je od 2010. godine potrošeno 1,6 milijardi eura na javne nabavke, da je broj krivičnih prijava zanemarljiv, a presuda nikakav
1 komentar(a)
Ažurirano: 26.03.2016. 07:57h

Inspekcija za javne nabavke u protekle tri godine nije podnijela nijednu prekršajnu i krivičnu prijavu, iako mjesečno kontroliše između 20 do 25 državnih ustanova i sve tendere koje one raspisuju.

Nevladin sektor godinama ukazuje da korupcija u javnim nabavkama postoji, ali da je skrivena. Institut alternativa (IA) navodi da je od 2010. godine potrošeno 1,6 milijardi eura na javne nabavke, da je broj krivičnih prijava zanemarljiv, a presuda nikakav.

Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došli su do podatka da je korupcija za četiri godine “progutala” oko 169 miliona eura u javnim nabavkama, uz ocjenu da treba jačati kapacitete Inspekcije i povećati broj zaposlenih u njoj, kako bi se postupci adekvatno kontrolisali.

Iz Inspekcije, koja funkcioniše u okviru Uprave za javne nabavke, potvrdili su Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) da nije bilo krivičnih i prekršajnih prijava. Ističu, međutim, da su za tri godine izrekli 141 mjeru za otklanjanje nepravilnosti i 44 novčane kazne od ukupno 54.750 eura. Sačinili su i 26 službenih zabilješki.

“Prepreke koje utiču na efikasnije sprovođenje inspekcijskog nadzora su nedorečenost zakona, nedostatak prakse i ograničeni administrativni i tehnički kapaciteti”, pojašnjavaju iz Inspekcije za javne nabavke (IJN), koja je do 2014. godine imala samo jednog inspektora. Danas ima tri. Toj je službi za tri godine stigla samo 61 prijava za kontrolu javnih nabavki.

Javne ustanove, kako tvrde iz IJN, često nepravilno sačinjavaju i vode evidencije o javnim nabavkama. Dešava se i da službenici ne ispunjavaju uslove da se bave tom oblašću. Neblagovremeno se često sačinjavaju i objavljuju godišnji planovi javnih nabavki.

“Najveći broj nepravilnosti utvrđen je u postupcima ustupanja izvođenja radova, slijede postupci nabavke robe i na kraju usluga”, rekli su iz IJN.

Predsjednik Upravnog odbora IA Stevo Muk kazao je za CIN-CG da je zabrinjavajuće da nema ili je zanemarljiv broj krivičnih prijava za nezakonitosti u javnim nabavkama. On tvrdi da prijave ne podnose ni nadležni organi, kao ni oštećene strane, ali i da tužilaštvo nije u dovoljnoj mjeri aktivno u formiranju predmeta po nalazima državnih institucija.

“Otuda, po pravilu, izostaje krivična odgovornost, odnosno do sada nema sudskog epiloga za korupciju u javnim nabavkama”, kaže Muk.

Kako dodaje, nameće se zaključak da oštećene strane u postupcima ne podnose prijavu zbog “straha od odmazde”, odnosno zato što se boje da mogu biti diskriminisane tokom sljedećeg učešća u postupcima javnih nabavki.

IA je tokom dugogodišnjeg istraživanja naišao na brojne prekršaje, za koje je predviđena novčana kazna, ali ne i na podatke da su odgovorne osobe u tim institucijama sankcionisane zbog toga.

Predsjednik Komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki Tomo Miljić ranije je za “Vijesti” kazao da ne može da sudi o tome da li se tenderi namještaju. Međutim, rekao je da se dešavaju nepravilnosti, a i da u Komisiji nijesu nadležni da utvrđuju da li su greške posljedice namještanja, neznanja ili nesnalaženja.

Među rijetkim službenicima za javne nabavke, koji i anonimno žele da pričaju o javnim nabavkama, ima i onih koji tvrde da prilikom procedura ima i namještanja. Jedan od njih, koji se javnim nabavkama bavi već deceniju, ispričao je za CIN-CG da se izuzetno rijetko dešava da se prijavi slučaj korupcije, iako ponuđači nerijetko vrše pritisak na službenike tokom pripremanja tenderske dokumentacije i postupka odlučivanja.

“Postoji i pritisak iznutra, od nadređenih. Oni nekad insistiraju na favorizovanju određenih ponuđača prilikom sastavljanja specifikacije koja je predmet nabavke, ali i prilikom donošenja odluke”, rekao je on.

Dešava se, kako dodaje, da nadređeni insistira da se eliminiše ponuđač koji nije ispunio sve uslove, dok se, sa druge strane, ignorišu nedostaci favorizovanog ponuđača. „Ali, rijetko kad se dešava da nadređeni direktno kaže da se tender treba namjestiti“, naglasio je.

Sagovornik tvrdi da su česte nezakonitosti kod tzv. šoping metode, kojom se ralizuju nabavke do 25.000 eura, koja je manje kompleksna u odnosu na otvoreni postupak. Tvrdi da su problematični i neposredni sporazumi, koje starješine često zloupotrebljavaju.

I predstavnica MANS-a Ines Mrdović kazala je za CIN-CG da se tenderi često namještaju kroz tehničku specifikaciju, gdje se unaprijed propišu uslovi za određenog ponuđača i na taj način eliminišu drugi koji su povoljniji.

Ona je istakla da su poseban problem javne nabavke za koje ne postoji potreba u datom trenutku ili su potpuno necjelishodne, kao i naknadno potpisivanje aneksa ugovora kojim se povećava njegova vrijednost.

U analizi te nevladine organizacije, koja je urađena u novembru prošle godine, piše da korupcija u sistemu javnih nabavki dodatno jača usljed nedovoljnog poznavanja pravnog okvira određenih naručioca.

Takvi naručioci, kažu u MANS-u, često nijesu u stanju da sprovode zakon, što neke firme sa većim kapacitetima mogu iskoristiti za sopstvenu korist.

Prema izvještaju Evropske komisije o napretku za 2015. godinu, Crna Gora je umjereno pripremljena za javne nabavke. Potrebno je ojačati kapacitete sprovođenja i primjene sistema javnih nabavki na svim nivoima i sprovesti plan usklađivanja propisa kako bi se potpuno uskladili sa direktivama o javnim nabavkama Evropske komisije. U izvještaju se konstatuje da Inspekcija još nema dovoljno kapaciteta. Preporučuje se da se u 2016. sprovede nova strategija sistema javnih nabavki, kako bi Crna Gora osigurala da ova oblast funkcioniše efektivno, efikasno i transparentno.

Bemaxu i premijerovom sinu dodjeljuje se sve više poslova

Mrdović smatra da u procedurama javnih nabavki ima privilegovanih pojedinaca i kompanija.

“Navešću primjer kompanije Bemax koja se pojavila niotkuda i zahvaljujući favorizovanju od strane državnih institucija za svega nekoliko godina počela je da dobija najvrednije državne poslove koji se mjere desetinama miliona eura. Bemax često nije ispunjavao tenderske uslove, ali je uprkos tome dobijao poslove. Nerijetko su mu dodjeljivane javne nabavke za znatno veće sume od procijenjenih vrijednosti ili je potpisivanjem aneksa ugovora povećavana prvobitno ugovorena cijena”, rekla je Mrdović.

Ona je kazala i da je opšte poznat primjer firme premijerovog sina Blaža Đukanovića koji u posljednjih nekoliko godina dobija sve više poslova od državnih institucija. Mrdović tvrdi da je MANS u proteklih nekoliko godina podnio na desetine krivičnih prijava iz ove oblasti, ali da je tužilaštvo većinu njih odbacilo, uprkos nespornim dokazima koji su ukazivali na gruba kršenja zakona i oštećenja državnog budžeta.

“Očigledno da još ne postoji odlučna volja da se tužilaštvo izbori sa korupcijom u javnim nabavkama, iako se procjenjuje da se kroz sistem javnih nabavki godišnje budžet ošteti za nekoliko desetina miliona eura. Drugim riječima, oni koji krše zakon i nanose štetu državnom budžetu, faktički se ohrabruju da nastave sa nedozvoljenim radnjama”, istakla je Mrdović.

U regionu se zbog javnih nabavki podižu optužnice

U Bosni i Hercegovini je početkom godine podignuta najopsežnija optužnica protiv bivšeg direktora unsko-sanskih šuma za organizovani kriminal, koji se između ostalog, zasnivao i na namještanju javnih nabavki. Nedavno je i na Kosovu podignuta optužnica protiv gradonačelnika Južne Mitrovice zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja, odnosno ograničavanja tendera za javne nabavke. Time je budžet Kosova oštećen za 767.940 eura.

Što se tiče Srbije od 2013. godine, od kada se nezakonitosti u javnima nabavkama tretiraju kao krivično djelo, nije bilo presuda.

Ipak, policija je zbog toga prijavila dva lokalna funkcionera, jednog republičkog, tri direktora, kao i 13 ostalih. Optužnica je podignuta protiv sedam osoba.

U Hrvatskoj ni u 2014, ali ni u 2013. godini nije bilo prijava za krivična djela koja su u vezi sa zloupotrabama u javnim nabavkama. Ali je slučaj bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera još aktuelan i slikovito govori kako se preko sistema javnih nabavki mogu oštetiti javne finansije.

Ekonomski analitičar Dražen Rajković je u knjizi “Kako je Ivo Sanader prodao Hrvatsku” istakao je da je bivši premijer za šest godina na izigravanju pravila javnih nabavki državnom budžetu nanio procijenjenu štetu od 36 milijardi kuna.

Prema Rajkovićevoj analizi Sanader je znatno manje novca uzeo koz privatizacije državnih preduzeća, mada se i tu radi o velikim pronevjerama.

Galerija

Preporučujemo za Vas