U okviru projekta HRA „Podrška razumijevanju novinarske etike i slobode izražavanja" saznajte da li je etično objaviti:
- imena roditelja i članova porodice osoba koje ratuju na stranim ratištima?
- da je nešto izjavio predsjednik Udruženja boraca i antifašista Kolašina, koji je otac predsjednice Vrhovnog suda?
- da je foto-reporter tužio konkurentsku televiziju zbog povrede autorskih prava?
Na pitanja je odgovarala Marijana Buljan, stručnjakinja za novinarsku etiku. Ova i prethodna pitanja i odgovore možete vidjeti OVDJE.
Pitanja se mogu postaviti i anonimno.
Pitanje: Poštovani, da li je u skladu sa etikom, navesti ime roditelja (punoljetnih) osoba koje ratuju na stranim ratištima? Konkretnije, medij je izvijestio o imenima osoba i njihovom učešću na ratištu, a onda rekao i da su to sinovi K.C. (puno ime) koji je bivši odbornik u jednom lokalnom parlamentu. Moje pitanje je, da li medij, izvještavajući o osobama koje učestvuju na stranim ratištima (što je od marta i krivično djelo), može da se bavi članovima njihovih porodica koji žive u Crnoj Gori? I to samo toliko koliko pomenu da su oni roditelji i gdje žive, ne dovodeći ih u bilo kakvu vezu sa tim što njihova djeca rade? Drugim riječima, da li javnost treba da zna ko je roditelj teroriste, plaćenog ratnika i sl. iako se roditelj ne može dovesti u vezu sa tim što njegovo dijete radi? Hvala unaprijed na odgovoru.
Odgovor: Kodeks načelno preporučuje novinarima da ne objavljuju imena osoba koje su srodnici ili prijatelji onih koje se sumnjiči ili optužuje za neko nezakonito postupanje. U smjernici za načelo br. 10 stoji “Mediji bi, generalno gledano, trebali da izbjegavaju objavljivanje identiteta rođaka ili prijatelja optuženih ili osuđenih za zločin. Drugačije se može postupati ako je to neophodno za kompletno, pravično i tačno izvještavanje o zločinu ili zakonskom postupku.”
Identitet rodbine može se smatrati zaštićenim i kroz načelo br 8. koje štiti pravo na privatnost, što znači da ograničava medije u otkrivanju podataka iz nečijeg privatnog života. U tom, osmom načelu Kodeksa, međutim postoje i dvije specifičnosti koje su relevantne za primjer koji navodite. Prvo, kaže se da je “pravo na privatnost obrnuto srazmjerno značaju javne funkcije koju pojedinac obavlja”. U navedenom primjeru osoba je javna ličnost, odnosno političar u lokalnoj vlasti, te njegovo pravo na zaštitu privatnosti nije jednako kao kod nekoga tko se ne bavi javnim poslovima.
Drugo, napominje se da “izvještavanje o privatnom životu neke osobe može biti opravdano samo u slučajevima od posebnog interesa za javnost. Takvi slučajevi su, na primjer, radnje koje ugrožavaju zdravlje i bezbjednost gradjana i društva (kriminalne i terorističke radnje, korupcija, itd)”. Budući da je odlazak na ratište u Siriju specifično krivično djelo koje može biti tumačeno kao ugoržavanje bezbjednosti šire zajednice, te da je osoba koju je medij imenovao javna ličnost koja može imati uticaja na javno mnijenje, mislim da je u ovom slučaju opravdano otkrivanje njegovog identiteta. Naravno, to ne znači da u svim slučajevima mediji imaju pravo objaviti imena osoba koje su u rodbinskim vezama sa onima koji se bore na stranim ratištima. Uvijek treba odvagnuti pravo na privatnost prema pravu javnosti da zna. Osim toga, od presudne je važnosti, da medije prije nego što objavi ovakvu informaciju bude apsolutno siguran u njenu točnost, jer posljedice po ugled i čast imenovanih mogu biti velike.
Pitanje: Pročitao sam prethodni odgovor. Imam primjer od ranije. Da li mislite da je opravdano objaviti ”Predsjednik Udruženja boraca i antifašista Kolašina Gojko Vlahović, otac Vesne Medenice, grubo je izvrijeđao Srpsku pravoslavnu crkvu…” ?
Odgovor: Napomena da je Vlahović otac Vesne Medenice ne predstavlja kršenje novinarske etike, ako se radi o javnom istupu, budući da su oboje javne ličnosti i novinar se ne bavi detaljima iz njihovog privatnog života. Dakle, ne postoji ograničenje zbog kršenja prava na privatnost. Takodjer, koliko se može zaključiti iz rečenice koju ste citirali, Vlahović nije osumnjičen, optužen ili osuđen za neko krivično djelo, tako da se ne može primjeniti ni smjernica iz načela 10 Kodeksa, da mediji trebaju izbjegavati otkrivanje identiteta njegovih članova porodice.
Pitanje: U jedom dnevnom listu je objavljeno da je njihov foto-reporter tužio ovdašnju (konkurentsku) televiziju jer tvrdi da su mu povrijeđena autorska prava tako što je televizija, bez njegove saglasnosti, više puta prikazivala njegovu fotografiju (na kojoj je prikazan sportista sa porodicom). Koliko je ova tema od javnog interesa da bi o njoj čitali građani, pa sve i da je u pitanju jedan od rijetkih postupaka zaštite autorskih prava pred sudom?
Odgovor: Tema kršenja autorskih prava je etički vrlo opravdana, a ničim nije suprotstavljena interesu javnosti. Izvještavanje o kršenju autorskih prava može biti samo od javnog interesa, nikako u suprotnosti s njim.
Kodeks novinara Crne Gore u 12. načelu govori o solidarnosti sa kolegama novinarima, što uključuje i poštivanje njihovih autorskih prava. U smjernici za to načelo se navodi “Novinar ne smije da se bavi plagiranjem. Pod plagijatom se podrazumijeva korišćenje tudjih informacija, riječ, ideja i slika bez odgovarajućeg navodjenja izvora”.
Bonus video:
