DIJALOG PLATFORMA

#Razgovarajmo - o protestima i građanskom aktivizmu

Iznesite svoj stav kratkim tekstom, fotografijom, crtežom, posterom ili na bilo koji drugi način i pošaljite na razgovarajmocg@gmail.com ili označite objavu na Facebooku, Twitteru ili Instagramu sa #Razgovarajmo
8976 pregleda 18 komentar(a)
Jedna od poruka sa građanskih protesta u Podgorici, Foto: Filip Roganović
Jedna od poruka sa građanskih protesta u Podgorici, Foto: Filip Roganović

Kako protesti treba da izgledaju, šta treba da ide uz njih, sa kojim zahtjevima da nastupaju i koje mehanizme treba da koriste?

Žarko od palube, građanin
Ne bih ovom prilikom o razlozima za izlazak na proteste, jer su ih prethodnici vrlo lijepo i jasno iznijeli. Mislim da samo jack-in-the-box ne bi vidio što se u našoj zemlji zbiva. Moraš biti zatvoren u kutiji da bi ignorisao sve trulo u državi Crnoj. Rekao bih samo nešto o razlozima zbog kojih s obzirom na sve znano ja, oponent u duši, svake subote postajem oponent na Trgu.
Na proteste idem jer moram (es muss sein / to mora biti - Beethoven / Kundera). To je u stvari kategorički imperativ Kanta, koji kaže da se ljudska sloboda ogleda ne u izboru bilo čega što poželimo, izboru "kako nam je milo", nego u izboru onoga što je ispravno. Samovoljni izbor je uslovljen instinktima, nesvjesnim impulsima, a slobodni izbor je uslovljen umom, koji nadvladava impulse nesvjesnog i bira ispravno. (To je tajna iza: ne čini drugom ono što ne želiš da tebi bude učinjeno.) Umno biće, zato, mora odabrati proteste, as opposed to sjedenju kući, jer je to jedino ispravno i u tome se ogleda njegova/njena slobodna volja. Zvuči kontradiktorno da ono što moraš je tvoja slobodna volja, ali je naked truth.
Svake subote, mi, izbjeglice u sopstvenoj zemlji, skupimo se na Trgu da izmaštamo svoju Obećanu zemlju. U kolektivnom zanosu, mi, vjernici vjere u bolji svijet, preciznije - u bolje svjetove (better worlds), nađemo se da Riječju oblikujemo utočište, luku zaborava, opijeni mogućnošću solidarnosti sa bližnjim, sa hiljadama bližnjih, u potrazi za kratkotrajnim snom o Novom svijetu. Stoga je svaki naš protest ujedno i naš cilj, naša vjera, nada i ljubav.
U djelima velikih majstora se mogu naći velike mudrosti: "Paracelzusova ruža", by Jorge Luis Borges
Anka Vukićević, nezavisna poslanica
Uvijek postoji izbor, ali izbori na koje se izlazilo iz ciklusa u ciklus bez značajnijih inovacija u političkom djelovanju u smislu kontrole tokova novca, socijalnih davanja, partijskog zapošljavanja, pogotovo pred izbore, kupovine glasova omogućavalo je DPS-u da ostane na vlasti.
Zakoni ovakvi kakvi jesu, da su poštovani bar jednom bi se u ovih 30 godina desila smjena vlasti pa bi mozda znali da svi nijesu ili jesu isti,ali bi znali.
Sada imamo 25.000 onih koji se ne predaju, koji hoće da se sa ulice bore za toliko puta obećavani bolji zivot.
Sa njima na ulici su i opozicione partije prema kojima  organizacioni odbor takođe ima određene zahtjeve. Sporazum je tu, kao nacrt o kome je neophodno povesti dijalog.
To nam je obaveza ,razgovor bez uslovljavanja.
Afera Koverat, kao generator građanskog nezadovoljstva je potvrdila kako DPS dobija izbore. Takođe je potvrdila neophodnost izmjene seta zakona koji definišu izborni proces sa posebnim osvrtom na kažnjivost izbornih zloupotreba.
 
Ako i usvojimo nova izborna pravila a ne usaglasimo kontrolne mehanizme, da li je to vlada građanskog jedinstva ili neki drugi model, svakako ako primjenu novih pravila prepustimo DPS-u biće po onoj uzalud nam trud svirači. Zato zajedno, RAZGOVARAJMO, konačno svi ka istom cilju ODUPRIMO SE!

Bajko Stanojević, roditelj – Cetinje

Ja, slobodan građanin iznosim razlog mog učešća na protestima. Ne radim to samo zbog sebe već zbog moje porodice, moje đece i zbog svih onih građana Crne Gore koji će u ovom tekstu prepoznati svoj interes, interes svoje đece i one nam još ne rođene.

  • biram protest jer smatram da je on garancija promjena koje su neophodne za izlaz iz ove višedecenijske agonije
  • biram protest jer smatram da je život u Crnoj Gori ponižavajući
  • biram protest jer smatram da mi je egzistencija ugrožena
  • biram protest jer smatram da živim u strahu i ne osjećam se sigurnim
  • biram protest jer smatram da zaslužujem da živim u normalnom sistemu koji radi u mom interesu
  • biram protest jer smatram da sve nabrojano mogu da promijenim

Slobodan građanin može obezbijediti budućnost u svojoj zemlji zahtjevima budućoj i svim narednim vladama, kroz nekoliko tačaka.

1.      Izrada socijalnog plana

* domaćinstva koja troše struje do 1500kv ista se naplaćuje po cijeni od pet centi.

* vratiti DOŽIVOTNE NAKNADE majkama sa troje ili više đece koje im je država svojevoljno dala  a potom oduzela

* …. i tako redom

2.      Borba protiv korupcije na najvišem nivou

3.      Preispitivanje porijekla imovine

4.      Revizija štetnih ugovora koji su sklopljeni u ime države

Ovi zahtjevi su u interesu ogromne većine građana bez obzira na nacionalnu, vjersku, politicku i druge pripadnosti.

Jedino Vlada koja prihvati ove ZAHTJEVE moze biti izabrana.                                                                                      

Duško Vuković, politikolog i slobodni novinar

'Odupirati se znači stvarati'

Upravo zato što politički sistemi predstavničke, parlamentarne demokratije pate od ozbiljnih manjkavosti, posebno izraženih u državama sa malom ili nikakvom demokratskom tradicijom, ali i, inače, zbog deformisanja tih sistema u partitokratske i klijentelističke forme, nužan je što češći i što snažniji direktni, neposredovani angažman građana/građanki kroz razne forme.

Ovo je posebno važno kada su deformacije takve da dovede u pitanje legitimitet samog političkog sistema predstavničke demokratije, jer parlamentarna većina nije izraz slobodne volje građana/građanki, već rezultat kupovine glasova ili raznih vidova prikrivene ili otvorene represije. Takav slučaj imamo sada u Crnoj Gori i ono što je posebno važno, u našem slučaju, jeste da su građani/ke okupljeni na protestima jedini reprezenti opšteg interesa koji mora biti izražen u uspostavaljanju konsenzusa oko novog uspostavljanja osnovnih pravila političke igre  i poštovnja tih pravila.

Ako čovjek hoće da živi u demokratskom društvu, on mora biti slobodan da prepozna svoj interes kao privatne osobe, ali i da, kao pripadnik političke zajednice, dakle kao građanin/građanka, prepozna ono što je opšti interes i djeluje saglasno tome. Ako nije slobodan, onda on/ona nije građanin/građanka, a ako im neko tu slobodu uskraćuje, pobuna i borba su jedini načini da se 'privedu poznaniju prava' oni koji slobodu uskraćuju iz nekog partikularnog interesa.

„Stvarati znači odupirati se. Odupirati se znači stvarati“, poručio je onima koji će graditti 21. vijek Stefan Hesel, heroj Pokreta otpora u Francuskoj i jedan od autora Opšte deklaracije o pravima čovjeka UN.

Miloš Krivokapić
Zašto protestujemo? Zato jer više ima slobode u Ulici Slobode nego iznad bilo koje glasačke kutije na bilo kojim izborima u Crnoj Gori u zadnjih 30 godina. Zato što ne postoji slobodna volja građana, jer su izbori demokratska dekoracija apsolutističkog režima. Zato što nam Katnić preporučuje da budemo kmetovi, a ne građani. Zato što policija privodi kombi koji širi smijeh slobode, policija defiluje pokazujući svu raskoš represivnog aparata kojim raspolaže na sajtu Vlade usmjeren protiv građana. Zato jer se temeljno sprovodi padavina prava gdje je potpredsjednik DPS-a priznao da je šef kriminalne grupe, a sada se baškari po beogradskim kafanama. Zato jer na Mamuli gdje je bio logor umjesto muzeja grade kockarnice gdje su naši preci bili zatvoreni . Zato jer predsjednikov sin troši naše pare u Las Vegasu, dok djeca građana ako se zaposle hrane njegove hidroelektrane. Zato jer bi predsjednik Crne Gore da pregovara sa protestantima kao da smo otmičari ili teroristi, dok se on keseri iza svake institucije. Protestujemo u Ulici Slobode, jer naspram sebe imamo feudalni sistem koji nam se ruga i cereka u facu

 Jasna Gajević, slobodna građanka #oduprise

 Neki od onih koji su prethodnih subota izlazili na proteste počeli su da se kolebaju: da li se može vjerovati organizatorima? Da li su se prodali opoziciji? Ili čak DPS-u? Da li je dobar ovaj zahtjev? A gdje im je ovaj? I tako u nedogled, pa u krug. Svako treba da je načisto sa tim da na proteste izlazi zbog sebe, svoje djece i unučadi. Ni zbog organizatora, ni zbog opozicije, već sebe radi. Najbitniji zahtjev je odlazak neligitimnog predsjednika. To je preduslov za ispunjenje svih ostalih zahtjeva.

Ako se pak još premišljate da li treba da izađete u subotu i izrazite želju za promjenama u društvu, ja bih vam za tren nabrojala bar 97 razloga za. Malo bi potrajalo, ali bih se sigurno sjetila čak i 970. Onih 30.000 šetača od prethodne subote bi mi pomoglo da navedemo i svih 97.000 razloga za bunt. Nakupilo se toga za 30 godina vladavine jednih istih. Sve i da su radili bez greške, možda bi nam dosadili pa bismo rekli: ajde, neka dođe neko novi. A ovi su srljali iz greške u grešku. Nabrojala bih vam nekoliko ključnih razloga zbog čega treba da izađete iz kuće u subotu i pomognete da ova vlast ode:

1. Ova vlast nema legitimitet. Tu su gdje su zahvaljujući nebrojenim skrivenim sredstvima finansiranja što smo svi vidjeli na čuvenom snimku kad se drug „obrukao“ jer je snimio primaoca koverte, koji je bio pod tremom. Ni to im ne bi bilo dovoljno za pobjedu da nisu na brzinu izrežirali predstavu zvanu „državni udar“. Scenario je uradio posao za izborni dan, ali sad puca po šavovima, a glavni glumci samoinicijativno mijenjaju tekst. Meni lično, već je ovaj razlog više nego dovoljan za protest. Ali, ima još.

2. Ko nije bio na trgu u subotu propustio je da čuje spisak uništenih preduzeća u ovih 30 godina. To je trajalo i trajalo... A nabrojana su samo ona najveća. I najmanja opština je imala po desetak privrednih objekata, a samo u jednom je radilo više radnika nego što sada ima ukupno zaposlenih u cijeloj opštini.

3. Radite za plate koje ne pokrivaju ni pola potrošačke korpe, po kojoj nam je 2 eura sasvim dovoljno za 3 obroka. Osigurani ste na minimalac i, ako doživite penziju, tih 2 eura će se pretvoriti u 50 centi. Djeca vam ne rade iako su završila fakultete. Mogu da se zaposle u Voliju, za 300 eura, bez slobodnog dana. Zbog nedostatka para ili slobodnog dana (ili i jednog i drugog) teško da mogu da pođu i do Sutomora. Njegov sin, javljaju portali, često skokne do Las Vegasa.

4. Treći razlog je usko povezan sa prethodnim. Izvozimo struju, a naši građani plaćaju najskuplju struju u regionu i šire. Reče jedan stručnjak da bi, da je sreće i normalne vlasti, struja za građane trebalo da bude besplatna. Ali, ne. Mi ne plaćamo samo struju koju potrošimo već i "dječji dodatak". Da se đetetu nađe u Las Vegasu.

5. Svaki građanin Crne Gore bi volio da i mi, kao i sav civilizovani svijet, dobijemo autoput. No, sve što je vezano za naš budući autoput je prekriveno velom tajne. „Posao vijeka“ – autoput od nigdje do nigdje je progutao silne milione. Možda ceh bude i čitava milijarda. Jer će se sigurno skupiti toliko kad iskrsne sve ono što su zaboravili da stave u projekat. U ovu avanturu se krenulo grlom u jagode, bez slušanja struke, sa najskupljim kilometrom puta ikad, jer je njima tako odgovaralo. Jer su mašine kupljene i čekale su da stupe na scenu. To što će taj kredit plaćati i naši praunuci nije im bilo bitno.

6. Uništava se i otima šta se god stigne. Sve društveno je pretvoreno u privatno, odnosno, njihovo. Poslednje što su smislili je da otmu građanima Crne Gore vodu. Najljepše planinske rijeke se guraju u cijev što ostavlja pustoš i devastira se životna sredina u državi koju su oni nazvali „ekološkom“.

7. Dok mi prebiramo po džepovima da damo đetetu euro, oni su, što u novcu, što u nekretninama, zgrnuli milione. Neko broji i do milijarde. Mi čak ne umijemo ni da vizuelizujemo tu gomilu para. No, i pored tolikog bogatstva nije im strano „grebanje“ za luksuzno ljetovanje.

8. Dok 30.000 ljudi šeta ulicama glavnog grada takozvani Javni servis je gluv i slijep za njih. Svakodnevno se na tom sramnom servisu iznose neistine koje idu u prilog vlasti na zalasku. Svakodnevno se u emisije dovode ljudi iz regiona, većinom nepoznati široj publici, plaćeni da hvale vlast i blate njihove protivnike. Imajte na umu da sve to oni plaćaju NAŠIM parama. Isti je slučaj i sa Pobjedom, Dnevnim novinama (koje, srećom, malo ko čita), portalima CDM i Analitika.

9. Uporno se ponavlja da ovo nisu građanski protesti jer se na njima iznose politički zahtjevi. Kao da građane politika ne smije da zanima. Kao da građani ne zavise od politike u svakom segmentu života. Moraju da shvate da su građani odlučili da uzmu sopstvenu i sudbinu svoje djece i unučadi u ruke i neće više da trpe odnarođenu vlast. Vlast koja je došla sa ulice jer je prethodna bila slaba na jagnjad. Ako je zbog toga smijenjena, zar oni koji su slabi na naše pare, na naš prostor, na naše rijeke... nije trebalo odavno da odu?

10. Ne znam kako smo i zašto trpjeli ovo tri pune decenije, ali je tome došao kraj. Pitanje je nedelje ili mjeseca. Kad smo čekali ovoliko, izdržaćemo i to malo. Izađimo na ulicu. Pokažite da vam je stalo do sebe i budućnosti vaše djece. I nisu nam potrebne zastave da bismo pokazali da volimo svoju zemlju. Otpor ovoj vlasti je najveći pokazatelj patriotizma ovih dana. Jer, ne uspijemo li da ih smijenimo naša zemlja će konačno postati privatna država, a mi njihovi zarobljenici.  

Patricia Pobrić, građanska aktivistkinja

Koje ciljeve građanski aktivizam mora da ima?

Građanski aktivizam mora da ima za cilj osvešćivanje, osnaživanje i edukovanje građana da kroz aktivan i participativan pristup imaju moć da unaprede političko, socijalno i ekonomsko stanje uže i šire zajednice, i da imaju veoma važnu ulogu u formiranju bolje države. Nema istinske demokratije bez građanskog aktivizma.

Zašto je u određenim krugovima građanski aktivizam viđen negativno i ko je do toga doprinio?

Države koje nisu demokratske u svojoj biti koriste metode strahovlade, limitiraju građanski aktivizam zakonima i vrše razne pritiske prvenstveno kroz obrazovni sistem, zatim i ekonomski pritisak na individualno stanovništvo. Tako je vlada i u našoj drzavi napravila bauk od koncepta građanskog aktivizma i predstavila ga kao anti-državno djelovanje. U vladajućim krugovima građanski aktivizam je očigledna pretnja koja ugrožava opstanak ljudi na vlasti koji bi u regularnim demokratijama kroz takvu vrstu djelovanja građana već davno bili smenjeni.

Koji su modeli borbe i kako treba nastupati?

Najpopularniji vidovi borbe su protesti, peticije, bojkoti, razni vidovi građanske neposlusnosti, tematske kampanje i lobiranje, itd.  Moj omiljeni vid je jačanje zajednica, jer je moć zajednica nešto nevjerovatno kao što smo na primjer vidjeli sa Čempresarima i u slučaju Beransela.  Svaki građanin ima pravo da reaguje na vlast koja nije pravedna i koja krši i ne poštuje zakone, i da to pokaže u nekom od mnogobrojnih vidova nenasilne građanske neposlušnosti. 

Na kraju krajeva, kako protesti treba da izgledaju, šta treba da ide uz njih, sa kojim zahtjevima da nastupaju i koje mehanizme treba da koriste?

Protesti po meni trebaju da izgledaju onako kako trenutno izgledaju protesti Odupri Se.  Ovakav vid nenasilnog otpora trenutno je izvelo na ulice rekordan broj građana sa kojima je izgrađeno poverenje da je bezbedno učestvovati.  Ovakva situacija upravo stvara moć zajednice, stvara jedinstvo, oslobađa građane o straha i konstanog pritiska personalne ugroženosti.  Trenutno je jačina u brojkama.  Međutim smatram da pritisak treba nastaviti i na drugim poljima jer sami protesti iako masovni i jaki nisu dovoljni.  Tu su uskočili studenti, razni novinari i dijaspora, i mnogobrojni drugi koji na svoj način daju doprinos ovom procesu.  Opozicione partije su takođe dale svoj doprinos prisustvom i finansijskom podrškom aktivnosti.  Svi slobodnomisleći gradjani su slobodni naravno da organizuju svoje aktivnosti kako bi zajedno nastavili sa jakim pritiskom i pod vjetrom istog cilja.

Razgovarajmo jer građanski aktivizam ne treba da bude ni profesija ni privilegija, već aktivnost svih koji žele i pokušavaju svoje okruženje i svoju zemlju učiniti boljom, od sopstvenog praga, hodnika, dvorišta, do svih pitanja od javnog interesa, pa i onih visoko-političkih

Iskren, otovoren i slobodan dijalog na mnoge teme u našem drustvu nema vec dugi niz godina. Osnovna lična, politička i socio-ekonomska prava su principi građanstva, i onda nam ovi principi trebaju omoguciti različitost u mišljenjima, razmjena argumenata, i iskrene i korektne javne rasprave gdje su uvažena mišljenja građana koja onda mogu da pomognu i usmjere donosioce odluka. Porvatak tim principima vredno je borbe. 

Boris Đerković
Cilj građanskog aktivizma je samo i uvijek ukazati na problem. Dakle, ne čak ni promjena, nego mnogo manje. Cilj je problem približiti zajednici. Učiniti ga vidljivijim, pa i ako se taj problem ne riješi, cilj je ispunjen. Protest se javlja kao finale građanskog aktivizma, predstavlja logičan nastavak koji nije dovoljan sam po sebi, već mora imati svoj cilj. U kontekstu protesta u Podgorici, organizatori moraju odlučiti je li im cilj protest ili taj protest samo instrument za postizanje cilja. I bilo bi dobro da tu odluku donesu što prije. Takođe, iako bismo svi to željeli, zavaravamo se ako mislimo da će do promjena doći bez ijedne napisane prekršajne prijave. Odnosno, ako ne bude različitih akcija građanske neposlušnosti i nenasilnog otpora, neće biti ni sloma, odnosno otkazivanja poslušnosti pojedinih djelova represivnog aparata, koji predstavlja temelj diktature

Stefan Đukić, moderator oblasti politika na platformi #Razgovarajmo

Građanski aktivizam, dijelom zbog načina na koji je predstavljen od vlasti, a dijelom i zbog nekih „aktivista“ je prilično pogrešno shvaćen u našoj zemlji. Ovo djelimično dolazi iz toga što je sam pojam „građanski“ pogrešno shvaćen, što opet dolazi od njegovog navodnog antipoda pojma „nacionalnog“ i pojma „nacionalizam“ koji je tumačen prema potrebi, prema „nacionalizmu“ o kojem se radilo i trenutnoj političkoj situaciji. Ovakav problem postoji svugdje u regionu, te je otud nastao neologizam „građanistički“ misleći time na iskrivljeno tumačenje pojma građanina i građanskog a koje su nerijetko koristili oni namećući time svoju navodnu moralnu superiornost.

            Građanski aktivizam je zapravo jednostavno definisati – on predstavlja djelovanje građana sa ciljem ostvarima nekog cilja od javne koristi i kao takav obuhvata maltene sva pitanja koja prevazilaze etničke, religijske i ostale identiteske razlike. Cilj građanskog aktivizma može biti uređenje javne površine, rekonstrukcija škole, ali i anti-ratna borba, borba za legalizaciju istopolnih brakova, borba za veću minimalnu zaradu pa i opšti protesti za smjenu vlasti.

            U ovom trenutku možemo bez ustezanja reći da je Crna Gora politički u trendu – da se ponaša nalik na druge države, što regiona, što svijeta. U Francuskoj mjesecima kuljaju protesti „Žutih prsluka“, u SAD-u su nastavnici i profesori na ulicama, u Britaniji i oni koji su i oni koji su protiv „Brexita“. U regionu veliki protesti se dešavaju u Srbiji, Albaniji, donedavno i u Bosni i Hercegovini. Kod nas, uspješno su realizovani protesti i druge aktivnosti „Čempres revolucije“ u Baru, koji su uspjeli da ostvare 2 od svoja 3 zahtjeva (treći, odgovornost za počinjeno je ključan, ali onaj za koga treba najviše vremena da se ostvari) a sada traju u Podgorici protesti „Odupri se“. Istovremeno, raznovrsne grupacije se bore za mnoge druge ciljeve, kao što su borba protiv malih hidroelektrana, uništavanje kulturnih dobara bilo da se radi o nekadašnjem zatvoru Mamula ili geografskoj cjelini Boke Kotorske itd.

            Platforma „RazgovarAjmo“, zamišljena kao mjesto građanskog dijaloga putem koje bi razmjenjivali ideje kako da učinimo društvo boljim je vjerujem pravo mjesto da govorimo na ovu temu. Građanski aktivizam je uvijek politički, jer riječ politika dolazi od grčkog politikos i znači “građansko, javno, društveno” a u tom aktivizmu protest se ističe kao nezaobilazan instrument. On je najčistiji moguća politička aktivnost, situacija u kojoj građani, nezadovoljni vođenjem državne politike koja se vodi u njihovo ime, okupljanjima žele da istaknu da institucije koje finansiraju iz svog džepa ne rade svoj posao, ne predstavljaju građane, ne ispunjavaju ono za šta su izabrani. U takvoj atmosferi, protest je vanistitucionalna borba kojom građani pokušavaju da povrate svoj suverenitet, ono što im i po Ustavu pripada.

            Protest, takozvana „AB revolucija“ je i označila početak ovog političkog perioda Crne Gore u kojem smo sada. Od tada do danas bilo je više manjih ili većih organizovanih okupljanja sa različitim ciljevima. Kao što svako misli da može selektirati sastav reprezentacije u fudbalu, tako i većina politički zainteresovanih, aktivnih, smatra da bi svaki protest organizovala bolje, pametnije, radikalnije do mjere koja to zahtjeva – jedini problem je što većina tih diskusija ostaje zakovana za društvene mreže. Smatram da bi bilo korisno za sve da razgovaramo o ovome, kao i o građanskom aktivizmu uopšte. Koje ciljeve građanski aktivizam mora da ima? Zašto je u određenim krugovima građanski aktivizam viđen negativno i ko je do toga doprinio? Koji su modeli borbe i kako treba nastupati? Na kraju krajeva, kako protesti treba da izgledaju, šta treba da ide uz njih, sa kojim zahtjevima da nastupaju i koje mehanizme treba da koriste? Razgovarajmo jer građanski aktivizam ne treba da bude ni profesija ni privilegija, već aktivnost svih koji žele i pokušavaju svoje okruženje i svoju zemlju učiniti boljom, od sopstvenog praga, hodnika, dvorišta, do svih pitanja od javnog interesa, pa i onih visoko-političkih.
Stefan Đukić
Stefan Đukić