Najlakši put je utabanim stazama! Nakon što su decenijama unazad to najvećim medaljama utabali brojnim borcima iz kontinentalnog dijela, primorje Crne Gore čekalo je na Nemanju Mikulića.
Nizom velikih razultata u svim uzrasnim kategorijama, karatista Bijele, Mikulić, podigao je popularnost tom, u svijetu popularnom sportu i u našoj južnoj regiji.
Medalje sa najvećih takmičenja u kadetima, juniorima i najjačoj konkurenciji seniora, pozicionirali su 22-godišnjeg Novljanina u sam vrh našeg karatea, ali i sporta.
Evropsko seniorsko srebro u srednjoj kategoriji, bilo je prije ovogodišnje bronze u kosturu do 84 kilograma na posljednjoj najvećoj smotri karatista Starog kontineta u Frankfurtu.
"Bio je tao jako težak prelaz, žrtvovao sam osmu poziciju u rejtingu Svjetske federacije - WKF, za neizvjesnost u borbama teže kategorije i to sa 33. pozicije. Da, prelazak u veću kategoriju koštao me je polovine bodova, a nije ih malo jer sam jedini ikada iz Crne Gore došao do finala Premijer lige u Parizu. To je nivo takmičenja svjetskog prvenstva sa 32 najbolja po kategoriji u svijetu a tek sam u finalu u borbi koja se našim rječnikom može opisati onim: "povuci-potegni", izgubio od Egipćanina Abdija Abdelaziza" - ne bez ponosa ističe nadolazeća zvijezda našeg karatea, iako je tek izgubio pravo za nastupe u mlađim seniorima.
Mikulić ipak nema dilemu, zna put koji vodi ka visinama.
"Jedini put napretku su rad, trening i učenje od najboljih. Statistički u srednjoj kategoriji je Abdelaziz najbolji ikada, jer je Rafael Agajev nastupao i ukinutoj open kategoriji. Naš prvi meč na Svjetskom prvenstvu u Kairu, pred ogromnim brojem i hukom njegovih navijača je bio noćna mora za mene, elimnisiao me je u grupi ali sam potom pokazao da sam naučio i ostaje žal da se povukao i neću biti u prilici da dobijem pravi revanš. I učim, jer njegov tajming u borbi je neviđen. Većini rivala od kojih sam gubio, već sam uspio da se revanširam", naglasio je Mikulić.
Bronza u poluteškoj pojedinačno, a onda u Frankfurtu je sa četiri pobjede i remijem, pomogao crnogorskoj ekipi u borbama da izbori vizu za Svjetsko ekipno prvenstvo u Kini.
"Da, jedini remi bio je protiv Italijana Danijelea de Vive, koji je me je ranije dobijao, a u karijeri sam slavio protiv zlatnog sa Olimpijskog takmičenja mladih u Buenos Ajresu, Belgijanca Kventina Mondinija iako sam gubio sa 6:0, pa onda osvajače olimpijskih medalja, Mađara Herstepakija i Ukrajinca Valerija Čobotarua. Prelaskom u veću kategoriju sam i u prilici da dobijem na snazi i ne brojim svaki zalogaj, što je bilo noćna mora za borbe u srednjoj. Zato mi puno znači rezultatski odličan ulazak u težu kategoriju", priča Mikulić.
Pionirski poduhvat proboju karatea i na jugu, Nemanja je počeo sa šest godina u sali KK Bijela, kod oca Slađana. A uspjehe niže od samih početaka.
"Mislim da sam na državnim prvenstvima kiksao samo u kadetima, na evropskim i svjetskim u juniorima. Prva svjetska medalja bila je u nemirima uzdrmanom Čileu, tada sam kadetima Crnoj Gori donio bronzu a Bojan Bošković juniorsko svjetsko zlato. Koliko je teško bilo dobiti Belgijanca Kventina za ulazak u polufinale EP u Zadru, valjda najbolje svjedoči podatak da je Bošković od njega poražen u Buenos Ajresu. Ali nemam razloga za nezadovojstvo, jer sa zlatne medalje u Svjetskoj ligi kompletirao od kadeta do mlađih seniora i sada su mi ciljevi Mediteranske igre pod okriljem Crnogorskog olimpijskog komiteta. To je u septembru u Italiji, imam Mediteranske medalje sa karate takmičenja, ali ovo su Igre pod okriljem olimpijskih komiteta i samim tim veći izazov. Onda slijedi pohod na medalju na Svjetskom prvenstvu za ekipe u Kini", istakao je Mikulić.
On će pripreme za ta dva najveća takmičenja u završnici sezone uskoro početi u Slovačkoj.
"Za mene su važna ta takmičenja ali pozicija prema novom rejtingu traži mi i brojna učešća u Seriji A i Premijer ligi. Sada makar zbog evropske medalje imam uslove pristupu u Premijer ligi. Takmičenja u karateu su sve više kopija kalendara džudo takmičenja i nadam se ponovnom povratku našeg sporta u olimpijski program. To je okidač za puni napredak, jer klasifikacija koju sada ima karate je daleko ispod uloženom radu i kvalitetu na tatamiju da bi se došlo do medalje. Potrebna su ogromna odricanja, talenat i rad a zauzvrat se jako malo dobije. Studiram, ali i u pauzama svojih treninga, učim djecu u svom klubu Tempo u Igalu i nakon prethodnih bronzi, u ovoj sezoni se mogu pohvaliti i balkanskim zlatom, a prvo je za moj klub osvojio Pavle Lazić.
"I moj mlađi brat Petar voli karate, biće mu lakše jer već u porodici imamo iskustva kako ne bismo morali da preskačemo brojne prepeke ili se borili sa predrasudama a talenat je potvrdio zlatom na Balkanskom prvenstvu"
"Iako bih volio da je Petar sa mnom, ipak trenira po stručnom palicom našeg oca Slađana u KK Bijela. No razumijem, jer i meni je bilo najlakše do medalje kada mi je u uglu bio otac i sjećam se da sam za evropsku kadetsku medalju tada dobio borca iz Grčke sa čak 14:5. Nikada nisam bio ponosniji ili se ljepše osjećao. Možda se to promijeni uspjehom ekipe Crne Gore, jer dva puta smo gubili meč za medalju i ne zadovoljavaju me ta peta mjesta. Imamo sjajnu i trofejnu generaciju, koja je uspjela do medalje prije mog prelaska u seniore i nadam se novom uspjehu već na najvećoj smotri u Kini ove godine", zaključio je Mikulić.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
