RUDAR ČETVRTI PUT OSVOJIO KUP CRNE GORE

Radanović: Znao sam da je naš

83 pregleda 3 komentar(a)
Miloš Radanović, Foto: Filip Roganović
Miloš Radanović, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Rudar četiri, pa šest ostalih po jedan, bilans je osvojenih trofeja u Kupu Crne Gore, nakon desetog, jubilarnog finala najmasovnijeg takmičenja. Trijumf, doduše na penale, samo je dodatno učvrstio Pljevljake na čelu liste najtrofejnihjih crnogorskih klubova u protekloj deceniji.

Sasvim zasluženo stigla je ekipa Dragana Radojičića do slavlja, u ne pretjerano kvalitetnom, ali svakako neizvjesnom i dramatičnom finalu, u sjajnom ambijentu pod Goricom. Više su Pljevljaci imali loptu u posjedu, takođe i najbolju šansu (prečka Ivanovića), i što je najvažnije bili precizniji sa biječe tačke.

A kao šlag na tortu došla je inspiracija i majstorstvo golmana Miloša Radanovića, junaka penal serije, bilo da je riječ o branjenju ili postizanju golova. Eto, dakle, sasvim dovoljno argumenata za slavlje koje se oteglo do duboko u noć. A nakon nekoliko sati spavanja vrijeme je bilo i za prve utiske popularnog Bagera, u nešto manje euforičnoj atmosferi:

"Mislim da smo još jednom potvrdili neuništivost Rudara i pokazali da je ova ekipa uvijek zrela za trofeje. Čak sam siguran da smo po kvalitetu morali i do duple krune, ali šta se sve dešavalo i koliko smo kikseva napravili ovog proljeća, moramo biti zadovoljni osvojenim peharom u Kupu. I to protiv odličnog suparnika koji je iza sebe imao odličnu polusezonu i koji je igrao na svom terenu, pred svojim navijačima. Ali, upravo je tu kvalitet Rudara, u tom iskustvu, strpljenju, disciplini, hladnoj glavi kakvu smo imali kod šutiranja jedanaesteraca".

"Jednostavno, ubijedili smo sebe da je Kup naš i tu nije moglo biti promašaja. Evo jedan detalj da to, na neki način, potvrdi. Stižemo u četvrtak, autobusom, na kratak trening na teren FSCG, a u tom momentu iz nove zgrade Saveza iznose pehar. Kao da su znali da dolazimo i da je upravo nama namijenjen. Uostalom, kada u nešto čvrsto vjeruješ, to i ostvariš. Mi smo vjerovali i to je to“, priča Radanović, ističući da se nije upolašio ni kada je Alićev udarac sa bijele tačke odbranio Ljuljanović:

„ Pa na meni, kako možda najiskusnijem, bilo je da popravim situaciju. I uspio sam, naravno uz pomoć i podršku saigrača koji su imali dovoljno povjerenja, i u ovom finalu, ali i ranije kad god je škripalo. Čim sam odbranio prvi penal, znao sam da se pehar vraća pod Golubinju. Vidjeli ste radost igrača, ona pokazuje koliko nam je to bilo važno. I zbog Rudara, i Pljevalja, naših navijača koje smo neuobičajeno mnogo puta rastužili ovog proljeća. Budućnosti čestitam na dobroj predstavi, pokazao je taj mladi sastav da itekako zna da igra i da će, ako tako nastave za njih biti još dosta prilika za sličnu radost. Što se nas tiče, sada da odmorimo nekoliko dana, pa opet u pogon“, kaže Radanović.

A motori se pale već 9. juna, jer do 30. juna i prve evropske utakmice, treba malo pripuniti akumulatore i onda dostojno reprezentovati crnogorski klupski fudbal.

U Pljevljima se nadaju da će se to konačno desiti na njihovom terenu pod Golubinjom.

Bio bi to zagarantovan spektakl. I šansa da se prođe u narednu rundu. Možda čak i realna, pod uslovom da Radanović prije svih, ali i svi ostali, nastave da vjeruju u dobre stvari.