Na pitanje šta bi poručio navijačima koji toliko pate, Huan Fransisko Tores Belen je u vjerovatno jednom od najtežih trenutaka u istoriji Atletika, mirno poručio:
"Istina je da su naši navijači najbolji na svijetu i mogu da im poručim da se opuste, opet ćemo igrati finale Lige šampiona"!
Bilo je to prije dvije godine u Lisabonu. Ni popularni Huanfran, niti bilo ko u klubu, pa ni armija „rohiblankosa“, nisu tada ni slutili da će im sudbina već danas dodijeliti novu priliku. Još manje, da će im protivnik u finalu biti - isti! Klub u kojem je Huanfran ponikao, klub kojeg navijači Atletika mrze gotovo jednako kao što vole svoj. Prve komšije. Real Madrid!
Ali, ponajmanje je sudbina uticala da vojska Dijega Simeonea večeras istrči na San Siro ili Đuzepe Meacu, kako god ko voli da nazove legendarni stadion Milana i Intera. Zaslužili su to momci u „crveno-bijelim“ dresovima snagom svog karaktera, željom, znanjem. Hrabrošu i srcem - baš kako kaže i himna kluba sa „Visente Kalderona”.
"Svih ovih godina naporno radimo i rastemo, a kao i u životu, dobar rad na duge staze daje rezultat. Igrati finale je nešto fantastično, ali još je ljepše pobijediti u finalu. Zato me ništa ne može usrećiti osim pobjeda", kazao je Simeone.
Atletiko je dva puta igrao finale, oba puta porazi su bili više nego bolni. Legendarni Luis Aragones postigao je gol u produžetku finala 1974. godine protiv Bajerna, ali je Švarcenbek izjednačio i izborio novi meč u kojem su Njemci slavili sa 4:0. Četrdeset godina kasnije, Godin je doveo Atletiko na korak od trofeja, da bi Serhio Ramos u 93. minutu izborio produžetke. Opet je šok bio koban za „kolćonerose“, do kraja produžetaka bilo je 4:1 za Real.
Ali, oni i dalje vjeruju, čini se danas više nego ikada. I u tome ih niko ne može zaustaviti. „Nunca dejes de creer“ - pisalo je na fenomenalnim koreografijama navijača Atletika više puta ove godine, ista poruka bila je i na sjedištima aviona kojim su se igrači Atletika prebacili u Milano...
"Ovo je najvažniji meč naših života. Lisabon smo zaboravili, ovo je novi tim, sa novim igračima. Odigrali smo dosta dobrih utakmica protiv Reala, mislim da smo spremni da pobijedimo", kazao je Gabi, koji bi - ako mu se obistine riječi - prvi podigao toliko sanjani pehar.
"To je možda i više od sna", poručio je Fernando Tores. "Osvojio sam puno titula sa klubovima i sa reprezentacijom, ali titula prvaka Evrope sa Atletikom bila bi mi najdraža od svih. O njoj sam sanjao kao dijete kada sam počinjao da igram fudbal", vrlo emotivno kazao je El Ninjo, ikona kluba od koje se očekuje da večeras možda i riješi utakmicu.
A Real? Zar je uopšte potrebno reći bilo šta o klubu koji je najuspješniji i najbogatiji na svijetu, koji ima 10 titula prvaka Evrope. Ronaldo, Benzema, Bejl i družina ne mare mnogo za bilo šta od onoga što znači život njihovom protivniku. I oni žele da poslije samo godinu vrate pehar na „Bernabeu“, da na bijeli dres prišiju 11. zvjezdicu... I da komšije i najveće rivale još jednom naprave najtužnijima na svijetu.
"Atletiko je spreman da iskoristi svaku šansu koja mu se ukaže, da kazni protivnika ako mu bar na sekundu padne koncentracija. Ali, spremni smo, bićemo koncentrisani od prvog minuta. Svako finale je teško, svako je neka nova priča, a mi smo spremni da i ovog puta obradujemo naše navijače. Naporno smo radili da bismo bili ovdje, sada se nadamo da ćemo napraviti i taj posljednji korak", rekao je kapiten Reala Serhio Ramos, strijelac izjednačujućeg gola u Lisabonu.
Ako iko zna kako se osvaja pehar, to su „merengesi“. Počev od trenera Zinedina Zidana, koji je tom klubu 2002. godine kao igrač donio trofej jednim od najljepših golova u istoriji elitnog takmičenja (protiv Bajer Leverkuzena) i koji je bio pomoćnik Karlu Anćelotiju u Lisabonu, pa do Ronalda, prvaka Evrope i sa Mančester junajtedom i sa Realom.
"Anćeloti mi je u Lisabonu rekao da ću i ja jednog dana biti u njegovoj ulozi i suočiti se sa svim tim pritiskom koji donosi finale. Ima malo više stresa, treba odgovarati ovolikom broju novinara, a i pred meč ću biti malo nervozniji, ali uglavnom je sve isto. Uostalom, volim pritisak, uživam što sam ovdje ", rekao je Zidan na konferenciji za novinare, a poslije nje čak stigao i da se u prolazu fotografiše sa obožavaocem, prije nego što je požurio na trening.
I Real, međutim, ima razloga da se plaši tradicije - igrajući 14 puta na stadionu na kojem će nastupiti večeras, nije dobio nijednom! Ni protiv Milana, ni protiv Intera. Ali, to u večerašnjem finalu ne znači ništa...
"U finalu odlučuju detalji, sitnice prevagnu na ovu ili onu stranu. U finalu moramo da damo sve od sebe, da pokažemo kvalitet koji imamo, ali i da greške svedemo na minimum. Ako odigramo tako, možemo se nadati novom trofeju", - istakao je Marselo, koji je u Lisabonu postigao gol u produžetku.
Savić već obezbijedio mjesto u istoriji
Meč za titulu prvaka Evrope prvi put u istoriji imaće aktera koji dolazi iz države koja se zove - Crna Gora. Naši fudbaleri i ranije su igrali finala, pa i osvajali titule, ali Stefan Savić će biti prvi akter finala kojem u zvaničnom biltenu kao nacionalnost piše - Crnogorac.
I sve su prilike da će dobiti povjerenje Dijega Simeonea od prvog minuta duela na San Siru.
Iako se trener Atletika nije izjašnjavao o tome a po jučerašnjem treningu se to nije moglo naslutiti, i španski novinari i navijači ubijeđeni su da će Savić dobiti prednost u odnosu na Hose Mariju Himenesa, i da će sa neprikosnovenim Dijegom Godinom činiti onaj najtvrđi dio Atletikovog zida pred golom Jana Oblaka.
Ali, to je, čini se, pozicija gdje jedino i vlada neizvjesnost kada je u pitanju sastav Atletika, pa ipak treba sačekati da „Ćolo” otkrije karte sat pred početak utakmice kada bude popunjavao zvanični protokol.
Anćeloti tipuje na Real, Kapelo vjeruje Atletiku
Dva velika trenerska imena koja znaju kako se osvaja Liga šampiona - oba Italijana i oba bivši stratezi Reala - imaju dijametralno različita mišljenja.
Karlo Anćeloti, koji je Realu upravo protiv Atletika donio 10. titulu prvaka Evrope, navija za svoj bivši klub i svog bivšeg pomoćnika.
"Prije dvije godine odigrali smo žestok meč. Nadam se da će Real slaviti i ovog puta. Mislim da ima veće šanse, jer je tehnički kvalitetniji. Ali, i Atletiko je veoma jak, izbacio je Barselonu i Bajern", kazao je Anćeloti.
Na drugoj strani Fabio Kapelo, koji u dva navrata sa „merengesima” nije uspio da se okiti krunom koju je osvajao sa Milanom, smatra da je Atletiko bliži trijumfu.
"Atletiko ima veću strast i želju za pobjedom. Simeone je na njih prenio svoj mentalitet, spremni su da na terenu daju sve od sebe, pa i više od toga. Mislim da je to prednost Atletika u finalu", zaključio je Don Fabio, kako su ga davno prozvali španski novinari.
Bonus video:
