POVODOM NASTAVKA DOMAĆEG PRVENSTVA

Liga povratnika

Sve više iskusnih fudbalera, nekadašnjih reprezentativaca, vraća se na domaću scenu. Ima li Telekom 1. CFL od toga više štete ili koristi?
0 komentar(a)
Mladen Božović, Foto: Beta/AP
Mladen Božović, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 21.02.2016. 13:41h

Kada je prije deset godina Crna Gora postala samostalna država, elitni fudbalski karavan mogao je da se nazove „ligom početnika”.

Veliki broj domaćih fudbalera, sticajem političkih i društvenih okolnosti, dobilo je preko noći priliku da zaigra u Prvoj ligi, fudbalskoj eliti jedne zemlje, a da se preko toga približi i izalsku na evropsku scenu.

Deceniju kasnije, Telekokom 1. Crnogorska fudbalska liga može mirne volje da se nazove - „liga povratnika”.

Veliki broj iskusnijih fudbalera, nekadašnjih reprezentativaca, te igrača na samom zalasku karijere, odlučilo je da se ove zime vrati na crnogorsku klupsku scenu.

Serija povrataka najavljena je još prošle zime, kada je Andrija Delibašić (ispostaviće se, nakratko) pojačao redove matične Sutjeske, ali je nakon samo nekoliko utakmica kraj Bistrice i završio karijeru.

Sve je nastavljeno prošlog ljeta, a Vukašin Poleksić (Sutjeska), Mitar Novaković (Mornar) i Mirko Raičević (Mladost) - sve nekadašnji reprezentativci, igrači sa zavidnom intrernacionalnom karijerom - bili su na vrhu liste atraktivnih povratnika na domaću klupsku scenu. Njima uz rame i Dženan Radončić (Mornar), koji je svojevremeno tresao mreže u Koreji i Japanu.

Takva pojava je, međutim, tek ove zime prerasla u pravi trend kada se za povratak u Crnogorsku fudbalsku ligu odlučio još nekoliko nekadašnjih reprezentativaca, ili makar zapaženih aktera sa domaće scene od prije nekoliko godina.

Golman Mladen Božović se skrasio u Zeti, a sa sobom je povukao i nekada talentovanog napadača Budućnosti Radislava Sekulića, koji je prije 10 i po godina dao gol i Deportivu iz La Korunje.

Igor Burzanović se vratio u Budućnost - treći put u karijeri, dok će u biografiji Radomira Đalovića, nekadašnjeg talenta bjelopoljskog Jedinstva, ostati upisano da se oprobao i u Telekom 1. CFL. Burzanović i Đalović odigrali su zajedno 34 utakmice u reprezentaciji Crne Gore, postigli su devet golova.

Ivan Vuković se vratio u Mladost, po drugi put, i biće veliki adut ekipe Nikole Rakojevića u borbi za titulu.

Povratke, doduše nešto drugačijeg karaktera, bilježi i Rudar, aktuelni šampion, jer su članovi pljevaljskog kluba (ponovo) postali Ermin Alić i Andrija Kaluđerović, nekada veliki talenti i članovi mlade reprezentacije Crne Gore.

Kada je Zeta 2007. godine postala prvi crnogorski šampion, prosjek starosti 11 fudbalera koji su iznijeli prvenstvo je iznosio tačno 20 godina. A prosjek prve jedanaestorice aktuelnog jesenjeg prvaka, Mladosti je 29,5.

Koliko su ovi povraci dobri za crnogorski fudbal? Dolazak poznatih lica, doduše sada starijih nekoliko godina, mogao bi makar nakratko da poveća kvalitet i uzbudljivost domaćeg šampionata, u slučaju Budućnosti možda i da vrati i malo publike na stadion.

Kakvi su, međutim, dugoročni efekti? Da li će povratnici „zatvoriti vrata” mlađim igračima, koji tek treba da stasaju, ili će im, naprotiv, pomoći da se razviju na pravi način?

Dolazi se i do, po budućnost crnogorskog fudbala najbolnijeg pitanja, imaju li iskusni fudbaleri kome da pomažu, ima li uopšte u crnogorskim klubovima pravih mladih fudbalera?

Ako su fudbaleri koji su u poznom igračkom dobu velika pojačanja, kakvi su onda oni što ih čekaju u klubovima?

Ili - ako se trend nastavi - ko će se za desetak godina uopšte vraćati u Crnogorsku ligu?

Mislim da svaki igrač koji je igrao u inostranstvu i koji je napravio zavidnu karijeru vani može povratkom da donese dosta koristi, jer mlađi fudbaleri imaju od koga da uče. Klubovi, međutim, moraju da imaju mjeru. Ako se dolasci pretvore u to da iskusni fudbaleri zatvaraju prostor mlađima, onda nastaje šteta, a ne korist

Brano Milačić

"Mislim da svaki igrač koji je igrao u inostranstvu i koji je napravio zavidnu karijeru vani može povratkom da donese dosta koristi, jer mlađi fudbaleri imaju od koga da uče, a to je neophodno - kaže Brano Milačić, koji međutim upozorava:

"Klubovi moraju da imaju mjeru. Ako se dolasci pretvore u to da iskusni fudbaleri zatvaraju prostor mladima, koji zbog njih ne mogu da dobiju šansu, onda nastaje velika šteta, a ne korist.

Jedan mladi, a pored njega jedan iskusniji fudbaler koji je dosta prošao u karijeri - po Milačiću, to je prava kombinacija.

"U suštini, mnogo je važno i ko se vraća. A dobro je kada se vraćaju dobri ljudi, mislim prije svih na Raičevića, Đalovića, prije njih i na Luku Pejovića, koji je dosta toga donio".

Ključno je, dakle, opredjeljenje klubova. Goli rezultat, koji obično ide sa iskusnijim fudbalerima, ili projekat na duže staze, koji se veže za mlađe igrače. A moguće je, možda i jedno i drugo.

Kako god, klubovi u Crnoj Gori sve više se vežu za prvu opciju, a Telekom 1. CFL je sve starija i starija. Kada je Zeta 2007. godine postala prvi crnogorski šampion, prosjek starosti 11 fudbalera koji su iznijeli prvenstvo je iznosio tačno 20 godina.

A prosjek prve jedanaestorice aktuelnog jesenjeg prvaka, Mladosti je mnogo viši - 29,5.

To, valjda, o nečemu govori...

Za 10 godina promet je opao 10 puta

O tome koliko je kvalitet opao, te koliko je Crna Gora u minulih deset godina postala neinteresantna fudbalska destinacija, govori i analiza „prometa” u prelaznim rokovima.

Prve godine postojanja domaćeg šampionata u nezavisnoj Crnoj Gori (sezona 2006/2007) u dva transfer perioda, oko 500 fudbalera, različitih uzrasnih kategorija, domaćih ili stranih, došlo je u crnogorske klubove iz inostranstva ili otišlo u klubove van granica zemlje.

Prošle godine ta brojka je čak deset puta manja i iznosi svega 50-ak transfera u oba smjera. Promet je čak 10 puta manji, što je nevjerovatna razlika.

Dakle, „tražnja“ za igračima iz crnogorskih klubova jedva da postoji, a klubovi su, s druge strane, finansijski i takmičarski slabi da bi privukli igrače iz drugih zemalja.

I to bi, međutim, bilo prihvatljivo da klubovi ulažu i daju šansu najtalentovanijim igračima iz sopstvenih omladinskih škola.

Rijetki su, međutim, takvi primjeri...

Braća Burzanović - Marko da uči i od Igora

Da li će dokazani i iskusni fudbaleri, povratnici, zatvoriti vrata mlađima, ili će im, naprotiv, pomoći da što prije stasaju - u tom kontekstu, slikovit je primjer braće Burzanović, Igora (30) i 12 godina mlađeg Marka.

Igor je iskusan i dokazan igrač, veliko pojačanje, a Marko i dalje veliki talenat. S obzirom na to da su u pitanju dvije klasične desetke, fudbaleri koji pokrivaju slične pozicije, mogli bi u nekoj mjeri da poklope jedan drugog.

To, međutim, ne bi trebalo, i ne bi smjelo da se desi. Igor je došao da pomogne, a ne da uspori Marka (čak mu ni nije dirao desetku), a na treneru Vukotiću je da nađe pravu formulu.

"Nećemo zapostaviti mlade po cijenu i da oba Burzanovića igraju zajedno", kazao je nedavno.