Proslavljeni srpski trener i nekadašnji reprezentativac Jugoslavije Dragan Stojković Piksi smatra da je formiranje Regionalne lige u fudbalu mnogo teži proces nego što to u prvi mah izgleda.
„Prvo i osnovno pitanje je ko bi kontrolisao ligu. Da li bi se sjedište nalazilo u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani ili nekom drugom gradu? Ko o tome odlučuje? Zatim, ko bi bio na funkcijama predsjednika i generalnog sekretara? Vjerovatno bi svaki savez insistirao da njegov čovek bude na najodgovornijem položaju. I najvažnije od svega, ko bi čuvao kasu. Da ne govorim o bezbjednosnom aspektu i gomili sitnih detalja koji su od krucijalnog značaja za realizaciju jednog takvog projekta. Kada bi se stvorili uslovi, zašto da ne. Treba probati. Ali, ako u startu postoje problemi za koje nema rešenja, glupo je trošiti energiju. Kako god da odluče, ja se neću buniti“, rekao je Stojković.
On se u razgovoru za agenciju Anadolija prisjetio najvažnijih trenutaka u karijeri, ali i otkrio neke malo poznate detalje, poput pokušaja Sarajeva da ga dovede iz Radničkog iz Niša, prije nego što je potpisao za Crvenu zvezdu.
Otkrio je i kakva je atmosfera bila uoči čuvenog meča sa Kelnom u revanšu četvrtfinala Kupa UEFA, koji je Zvezda izgubila 3:0, nakon pobjede od 2:0 u Beogradu 1990. godine.
„Zamislite scenu, završavamo ručak i odlazimo u sobe da odmorimo pred polazak na stadion, neko kuca na vrata. Ja otvaram i vidim šanera koji nudi jaknu za 300 maraka. Gledam i ne vjerujem. Pitam se da li je skrivena kamera. Kažem ’neću, ne zanima me’, on uporan ’uzmi onda odijelo, vidi ga Bosovo, za tebe brate 200 maraka’. Vratim se u krevet, poslije pet minuta zvoni lik da mu potpišem loptu za sina, pa tamo neki moli za dres... Luda kuća. A onda izlazimo iz hotela i pola sata ne možemo da lociramo autobus jer je ispred na hiljade navijača. Ulazimo u bus, a u busu sto ljudi. Svi sede, igrači stoje. Evo, kunem vam se, ja sam kao kapiten Zvezde stajao na putu od hotela do stadiona. Tu su žene, sestre, stričevi, strine, braća... Takozvani prijatelji kluba. Pitam u jednom trenutku ’mogu li da sjednem’, svi ćute. Ajde, guraj, šta da se radi. Skidali smo se u autobusu za utakmicu, bilo me sramota od onih žena. I onda trčećim korakom u svlačionicu. Nema sastanka, nema masaže, pravo na teren. Šeki je u hodu izdiktirao sastav i tjeraj. I kako poslije da dobiješ utakmicu. Čak i nismo igrali loše, Robi je imao kolosalnu šansu, oni su dali gol iz čistog ofsajda, poslije još jedan kada je onaj Ordenevic izašao sa loptom van terena... ali ko te šiša, računa se rezultat. 3:0 i idite kući“, rekao je Stojković.
Bonus video:
