ZINEDIN ZIDAN ODRADIO PRVI TRENING SA REALOM

Buđenje trenerske sile ili posljednja nada Peresa?

3 komentar(a)
Zinedin Zidan, Foto: Reuters
Zinedin Zidan, Foto: Reuters
Ažurirano: 12.02.2019. 01:27h

"Ti znaš koliko je teška i tvrda ova klupa - obratio se u ponedjeljak veče predsjednik Reala Florentino Peres Zinedinu Zidanu, imenujući ga nasljednikom Rafe Benitesa i 48. trenerom "kraljevskog kluba" u istoriji koja se proteže na 113 godina.

"Ali, znam da za tebe riječ "nemoguće“ ne postoji", dodao je predsjednik.

Na predstavljanju u prostorijama stadiona "Santjago Bernabeu", Zizu se pojavio u društvu supruge Veronike i četiri sina - fudbalera koji nose dresove mlađih kategorija "merengesa" - Enca (20), Luke (17), Tea (13) i Eliaza (10). Poruka je bila lako čitljiva - Real je dio naše porodice, mi smo članovi velike porodice Reala.

"Daću svoje srce za klub", rekao je tom prilikom prvi Francuz koji je dobio priliku da vodi sastav madridskog fudbalskog velikana. I tek peti trener koji je do klupe stigao preko pozicija igrača i učitelja Realovog B tima.

Trojica njegovih prethodnika, Amansio Amaro, Horhe Valdano i Marijano Garsija Remon, nisu ostavili dublji trag, obogativši trofejne riznice samo jednim peharom. Istina, nisu imali ni vremena da se dokažu - Amaro je vodio tim od maja 1984. do aprila 1985, Remon od septembra do decembra 2004, a samo se Valdano duže zadržao, tako što je u periodu od jula 1994. do januara 1996. osvojio špansku krunu.

Četvrti je trenerski svetionik - Visente del Boske, nekada i Zidanov učitelj, smatra se jednim od najvećih klupskih menadžera u istoriji, sa dva trofeja Lige šampiona (2000. i 2002) i dvije domaće titule (2001. i 2003).

Mnogi će reći da Peres prepisuje recept Barselone, kojoj su njeni bivši igrači Johan Krojf, Pep Gvardiola i Luis Enrike, kao treneri donijeli četiri trofeja Lige šampiona.

Vjerovatno je to tačno. Ipak, Zinedin Zidan na klupi Real Madrida je, nema mjesta sumnji, pravi čovjek na pravom mjestu. Da li i u pravo vrijeme?

Sve ga je vodilo ka klupi Reala

U njegovoj karijeri sve je bilo postupno. Svaka naredna stepenica bila je pažljivo odmjerena i osmišljena, korak naprijed ka fudbalskoj besmrtnosti. Još od onda kada je, kao četrnaestogodišnji potomak porodice alžirskih Berbera izbjeglih u Francusku (otac radio kao noćni čuvar, dok je majka bila domaćica), iz ubogog marsejskog predgrađa „La Castellane“ 1986. prešao u Kan.

"Uspijevao je da pređe jednog, dvojicu, trojicu, šestoricu protivničkih igrača. Bilo je to uzvišeno! Njegova stopala su razgovarala sa loptom", oduševljeno se prisjećao Žan Varo, prvi trener koji je otkrio Zidanov dar, ali i protivrječnu prirodu. Spoj neprevaziđene elegancije pokreta, gladi za trijumfima i prgavog karaktera, presudno oblikovanog u getu.

Harmonični dijalog sa loptom Zidan je preko prvog tima Kana (1989-1992) nastavio u Bordou, sa kojim je 1995. osvojio Intertoto kup i godinu kasnije bio proglašen za najboljeg u francuskom prvenstvu.

Čekao ga je Juventus u kojem je izgradio status prvog fudbalera planete. Doduše, ne toliko zahvaljujući igrama u crno-bijelom dresu, koliko nastupima za "trikolore".

Dva puta - za sebe netipično, glavom - zatresao je mrežu Brazila u završnom meču Svjetskog prvenstva 1998. podigavši Francusku do trona. Dvije godine kasnije, proglašen je za najboljeg igrača Evropskog prvenstva, gdje su Francuzi proslavili titulu.

Bilo je vrijeme za pokret iz Torina. Florentino Peres ga je 2001. kao najskupljeg fudbalera u istoriji uveo u svoju "zvjezdanu galaksiju" i omogućio mu da osvoji ono što mu je nedostajalo - trofej Lige šampiona. Njegov volej u finalnoj pobjedi nad Bajerom iz Leverkuzena (2:1) u Glazgovu u maju 2002.  bio je strasni poljubac fudbala i umjetnosti...

No...

"Niko ne zna da li je Zidan anđeo ili demon", primijetio je još 2004. francuski muzičar Žan-Luj Murat.

"Ima osmijeh majke Tereze i gestikulaciju serijskog ubice".

Ta "doktor Džekil i mister Hajd" narav nikada nije bila ogoljenija nego u posljednjem poglavlju Zizuovog igračkog romana.

U finalnom meču Svjetskog prvenstva sa Italijom u Berlinu 2006. postigao je gol sa bijele tačke i bio najbolji na terenu. Sve do 110. minuta kada mu je defanzivac „azura“ Marko Materaci opsovao majku. Glavom, kojom je osam godina ranije donio „trikolorima“ pehar, Zidan je udario u grudi štopera, nakon čega mu je pokazan 14. crveni karton u karijeri.

"Mislim da sam makar 12 dobio tako što sam odgovorao na provokacije", kasnije se pravdao.

Bio je to posljednji crveni karton i posljednji meč u njegovoj igračkoj karijeri.

"Kada sam se oprostio od fudbala", kasnije je otkrio, "nisam želio da budem trener, već sam htio da se bavim drugim stvarima".

Ipak, jednom navučen na fudbalski adrenalin, nije dugo izdržao.

"Nakon svega što je prošao, nije mogao da ostane po strani", zapazio je njegov brat Nurudin.

"Nešto mu je nedostajalo:  pritisak, nervoza uoči meča, koja se ponovo može osjetiti tek kada ste trener".

Glad, ista ona koja ga je pokretala od Kana do Berlina, od igranja u francuskoj Prvoj ligi do finala Mundijala, vratila ga je 2009. u Real na mjesto savjetnika Florentina Peresa.

I sve ga je dalje - da parafraziramo Arsenovu šansonu - od pozicije sportskog direktora u eri Žoze Murinja, preko asistiranja Karlu Anćelotiju, do vođenje mladog tima "merengesa" - vodilo ka klupi Reala.

"Real mora da igra lijep fudbal"

"Čovjek koji je bio najbolji u igri koju svi obožavamo, preuzima klub koji ja i mnogi volimo... Neko ko je motivisan, strastven i ne prihvata neuspjeh, sada je konačno na mjestu koje je toliko želio. Bez dileme, najbolja osoba za taj posao!", bila je prva reakcija nekadašnjeg Zidanovog saigrača Dejvida Bekama.

Pet hiljada navijača Reala podijelilo je njegov entuzijazam, prateći u utorak prvi trening Zizua sa ekipom.

"Vidio sam koncetrisan tim, vrlo srećan i naoštren", prenio je prve utiske novinarima 43-godišnji Francuz, a zatim podvukao - Real mora da igra lijep fudbal.

Zidan je preuzeo "kraljevski klub" ostavljajući Kastilju, u kojoj je obavljao prvi samostalni trenerski posao, na drugom mjestu u Trećoj španskoj ligi, sa osvojenih 37 bodova. Simbolično, zbog istog bodovnog učinka u Primeri, sa klupe "merengesa" je otjeran Rafael Benites.

Prije samo 40 dana, Zidan je tvrdio da još nije spreman da preuzme prvi tim. Da li je sada?

Možda jeste. Ipak, više od njegove spremnosti, i više od želje da tim činom Real vrati izvornoj fudbalskoj filozofiji "madridista", Florentino Peres je unaprijeđenjem Zizua pokazao da je leđima dodirnuo zid.

To je iznuđeni potez posrnulog predsjednika da sačuva svoju fotelju, u kojoj se preznojava još od novembarskog poraza u „el klasiku” u Madridu (0:4).

Ali, tako se postaje trener. Vrijeme se ne bira: ili jesi ili nisi za taj posao.

"Osjećam se sjajno. Trener nikada nije u potpunosti pripremljen, posebno ne onaj sa malo iskustva. Motivisan sam i uzbuđen", poručio je Zidan.