LOVĆEN 10. NA POLUSEZONI, PRILIKU TRAŽI U KUPU

Cetinjani vjeruju u pravo proljeće

Prioritet nam je Kup. Cijela naša sezona može stati u ta, potencijalno, tri meča. Trudićemo se junački - kaže trener Dragan Đukanović
116 pregleda 6 komentar(a)
Đukanović, Foto: Privatna arhiva
Đukanović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 22.12.2015. 12:56h

Još Obilića poljanu griju sjećanja na jun 2014. godine, kada je Lovćen kao debitant nastupao u uvodnoj rundi kvalifikacija za Ligu Evrope.

Oslačao je Cetinjanima osjećaj igranja na kontinentalnoj sceni.

Zato su i ulazeći u sezonu, na početku avgusta, ohrabreni prelaznim rokom, sa novim trenerom Slobodanom Halilovićem, ambiciozno zacrtali - želimo evropsku vizu.

Da će se naći u raskoraku želja i mogućnosti, shvatili su brzo, primivši bolne udarce u prva dva kola (Bokelj 1:2, Mladost 0:2)...

Četiri mjeseca kasnije, u prijestonici namrštena čela podvlače crtu ispod polusezone, ne uspijevajući da sa desetog mjesta prvoligaške tabele ni pogledom dosegnu do Evrope.

Ipak, nasljednik Halilovića na klupi „crvenih“ Dragan Đukanović, koji je preuzeo tim 24. oktobra i adrenalinski i bodovno ga uzdigao, vidi prečicu za ispunjenje ambicija. Na proljeće, klub iz prijestonice igraće u polufinalu Kupa.

"U crnogorskim okvirima, a i šire, Lovćen je institucija, i Cetinjani treba da budu ponosni na njega. Ne želim da potcjenjujem nikoga, ali, uz Sutjesku i Budućnosti, čini veliku trojku našeg fudbala", odsječno kaže 46-togodišnji Nikšićanin, a zatim prelazi na planove:

"Prioritet nam je Kup. Tu tražimo svoju šansu i cijela naša sezona može stati u ta, potencijalno, tri meča. Trudićemo se junački, to je sigurno".

Đukanović je preuzeo sastav poslije 11. kola i zatekao ga na pretposljednjem mjestu, sa devet bodova i gol razlikom 11:18. Ni sami rezultati nisu bili toliki problem koliko manjak samopouzdanja.

"Iz stručnog ugla, mali broj trenera bi prihvatio da povede tim koji nije selektirao i sa kojim nije prošao pripremni period, uz to uzdrman, u nokdaunu. Međutim, ne plašim se izazova, vjerujem u svoje igračko i trenersko iskustvo. Bio sam ubijeđen da ekipa ima kvalitet i da mogu nešto da uradim".

Prvi zadatak bio je da se utvrdi „žarište“, uzrok problema.

"Polazna tačka bilo je gledanje snimaka prethodnih mečeva Lovćena. Brzo mi je sve bilo jasno. Odbrana je bila ranjiva, nesigurna, porozna... Ekipa koja ima pet-šest visokih igrača je 80 odsto golova primila iz prekida".

I, tako, nekadašnji golgeter od klase, morao je da poradi na - defanzivi.

"Ne odstupam od napadačkog stila, ali smo morali da „začepimo gdje curi”. Odbranu ne čine četiri igrača pozadi, već cijeli tim. Brojke pokazuju da smo odradili dobar posao".

U šest kola sa Đukanovićem na klupi Lovćen je, uz samo četiri primljena gola, osvojio osam bodova, okončavši sezonu serijom od šest mečeva bez poraza, računajući i dvije Kup pobjede nad Mornarom.

Nakon tretmana koji je imao „bronhi“ dejstvo, lakše se diše na Obilića poljani, ali trenerski terapeut se ne opušta.

"Biće veoma teško u drugom dijelu, jer će svi klubovi nastojati da se tokom pauze pojačaju. Najbitnije je da ostanemo u ligi. Vjerujem u ovaj tim. Uz nekoliko pojačanja svima ćemo biti tvrd orah. „Ne slomi ga, al` zube polomi...“

"Po mentalitetu sam pobjednik i želim to da prenesem na svoje igrače. Na proljeće ćemo predstavljati iznenađenje".

Jesenje rezultatske brige Lovćena, dobrim dijelom potiču od činjenice da u timu nije bilo klasičnog lijevog beka. Sva igračka rješenja na toj poziciji, a bilo ih je pet, bila su iznuđena.

"Povratkom Vuka Martinovića na Obilića poljanu riješili smo taj problem. Preostaje nam da u pauzi pronađemo rasnog golgetera i plejmejkera".

Kreativnog vezistu Cetinjani već imaju - Dejan Bogdanović je zbog povrede propustio gotovo cijelu sezonu, odigravši samo jedan meč.

"Molim se da bude zdrav. Vjerujem da ćemo ga vratiti u fudbalski život", rekao je Đukanović.

U odnosu na moje vrijeme, tereni jesu bolji, ali igra nije

Đukanović je počeo da se bavi fudbalom u rodnom Nikšiću početkom osamdesetih.

Igračko ime gradio je u OFK Beogradu (1990-1992), za koji kaže da mu je druga kuća. Svoj globtroterski put započeo je u Grčkoj (OFI sa Krita i Etnikos), nastavio na Kipru (Omonija), u Švedskoj (Orebro), Japanu (Fukuoka), Francuskoj (Rasing i Istr)...

Oprostio se od igračke karijere u Mogrenu 2004, u kome je uskoro započeo trenersku karijeru, a vodio je „žute“ i u jesenjoj polusezoni prvog samostalnog crnogorskog šampionata. Kasnije se usavršavao kao direktor ugledne omladinske škole „romantičara“ sa Karaburme, vodio je i Sinđelić, a isprobao se i u Bangladešu. U crnogorski fudbal vratio se poslije devet godina i zaključio da je...

"Napravljen iskorak po pitanju infrastrukture. Po meni, to je zasluga jednog čovjeka - Dejana Savićevića. On je institucija koju cijeli svijet uvažava i mnogo je učinio za crnogorski fudbal. Treba da se potrudimo da ga podržimo u njegovom naumu".

Da li se na boljim terenima igra i bolji fudbal?

"Nažalost, ne. Naše područje je uvijek obilovalo velikim talentima, ali posljednjih godina rad u mlađim kategorijama nije dovoljno ozbiljan. Jedini način da nađemo svoje mjesto pod suncem je da se okrenemo mladima".

Preporučujemo za Vas