Za Barselonu, bio je to još jedan „običan dan na poslu“ – 29. oktobar 2002. godine, gostovanje Brižu u petom kolu Lige šampiona i pobjeda bez talasanja 1:0, kojom je zadržan stoprocentan učinak.
Za stidljivog, na prvi pogled krhkog, ali sa loptom goropadnog osamnaestogodišnjaka Andresa Inijestu, taj meč bio je san pretočen u javu – debi u plavo-ljubičastom dresu i 90 minuta na terenu uz Rikelmea, Đovanija, Pujola, Gabrija...
„Osjećao sam se veoma prijatno te večeri“ – prisjeća se Inijesta svog prvog meča za seniorski tim Barse.
„Veći broj igrača iz B sastava je otputovao za Belgiju, jer smo ranije obezbjedili prolaz u narednu fazu. Zahvalan sam tadašnjem treneru Van Galu, koji mi je pružio priliku da debitujem i time ostvarim svoje snove. Mislim da sam odigrao prilično dobro.“
Za njegove ispisnike iz Barseloninih generacija `82-`84 Davida Sančeza, Danijela Tortolera, Serhija Garsiju, Fernanda Makedu da Silvu teško da ste čuli - svi su se utopili u prosječnost.
Samo je dječak iz pokrajine La Manča, koju je proslavio Don Kihot, dar od boga nadogradio radom i upornošću, isplivavši do statusa ravnopravnog člana svetog trojstva „blau grane“: Ćavi – Mesi – Inijesta.
„On najbolje od svih razumije fudbal: zna tačno kada treba da krene naprijed, a kada mora da se vrati“ – kazao je za njega bivši saigrač Huan Roman Rikelme.
„Bira najpogodniji mogući trenutak za sve: za dribling, za ubrzanje iili usporavanje tempa“.
Jedan od najtananijih tehničara modernog fudbala, koji je svoju igračku filozofiju opisao postulatima „primi loptu, dodaj je, otkrij se“ upijenim u „La Masiji“, za svoj matični klub odigrao je 558 mečeva (59 golova). Uskoro će prestići drugog na vječitoj listi Pujola (593).
Daleko ispred ostaje drugi ikonični kapiten Ćavi (767) sa kojim je Inijesta deceniju činio najkreativniji vezni tandem 21. vijeka, „poslušne školarce“, kako ih je opisao Zlatan Ibrahimović.
O tome koliko su dobri, pitajte Mesija.
„Uživam da gledam šta sve umije sa loptom, bilo na treningu ili na utakmici“ – rekao je o Inijesti najbolji fudbaler svijeta.
Zajedno, njih dvojica osvojili su 25 pehara – četiri Lige šampiona, dva Fifina Svjetska klupska prvenstva, sedam naslova u španskom šampionatu, tri Kupa kralja, šest španskih i tri evropska Super kupa. Posljednji, zarađen u Tbilisiju pobjedom nad osvajačem Lige Evrope Seviljom, bio je prvi koji je Inijesta podigao kao kapiten kluba u koji je došao kao dvanaestogodišnjak 1996.
Kada ga gledate, djeluje vam da nema ništa lakše od igranja fudbala. U toj čudesnoj jednostavnosti stala je i sva virtuoznost najboljeg igrača Evrope i Evropskog prvenstva (2012), Lige šampiona (2011-2012), finala elitnog takmičenja (2015), španskog šampionata (2009), finala Mundijala (2010)...
„Ovo je timski sport i sva ta priznanja su na račun ekipe“ – prokomentarisao je individualne nagrade.
Jubilej, trinaestu godišnjicu od debija, Inijesta dočekuje povrijeđen, ali će se ubrzo vratiti na teren, taman da se spremi za skori napad na novi trofej – titulu svjetskog šampiona, na prvenstvu u Japanu od 10. do 20. decembra.
„Pefekcija ne postoji“ – rečenica je Inijeste koja najbolja dočarava njegov karakter.
Možda zemljak Don Kihota ne gleda svoje utakmice...
Bonus video:
