Legendarni crnogorski fudbaler Predrag Mijatović dio je mreže fudbalskih agenata koji su na razne načine, uključujući fiktivne ugovore, štedjeli na plaćanju poreza, piše hrvatski Nacional.
Nacional navodi da je su podaci pronađeni u dokumentima Football Leaks do kojih je došao Špigl i podijelio ih sa mrežom EIC i da u tim dokumentima interne e-mail prepiske ukazuju na poresku utaju u Belgiji i nepoznate izvore prihoda za Mijatovića.
Autor članka Blaž Zgaga uzima primjer transfera hrvatskog fudbalera Luke Modrića, čiju karijeru, kako se navodi, vodi Vladica Lemić, ali da on nije registrovani agent FIFA i da koristi ovlašćene službenike kao posrednike u poslovima.
Nacional navodi da je novac od posredovanja za produženje Modrićevog ugovora u Real Madridu išao direktno u Bosnu i Hercegovinu, odnosno Republiku Srpsku, gdje je poreska stopa 10 odsto, u odnosnu na 33 odsto u Belgiji gdje je Lemić prijavljen.
Novac je išao u firmu Top Sports Consulting ima njegov mlađi brat Zoran i ona je registrovana za fudbalske poslove, a 2016. je ta firma bila peta na listi kompanija sa najvećim obrtom u Republici Srpskoj.
Nacional ističe da je Mijatović bio drugi čovjek u toj šemi i da je on sarađivao sa Vladicom Lemićem tokom pregovora o transferima igrača, što dokazuju otkriveni e-mailovi.
Kada bi se postigao dogovor između kluba i agenata i sve bi bilo spremno za transfer igrača, klub bi dobio fakturu firme Zorana Lemića, koja bi procesuirala troškove Vladice Lemića, pa tako njemu, niti Mijatoviću, klubovi nisu uplatili niti jedan euro za transfere. Nacional dodaje da Lemići i Mijatović nisu odgovorili na pitanja Nacionala.
Takva praksa, koju je belgijski stručnjak opisao kao 'tipičan slučaj porezne prevare', koristi se od 2014., prema dokumentima Football Leaksa, a od 2014. do 2017. je na Top Sports Consulting tako obrnuo 32 miliona eura i zaradio 23 miliona nakon oporezivanja.
Dokumenti koje je Nacional analizirao pokazuju da je barem 8,8 miliona eura ugovorne vrijednosti za fudbalske e transfere tokom te četiri godine potpisao Zoran Lemić, a e-mailovi dokazuju da su Vladica Lemić i Peđa Mijatović lično bili uključeni u pregovore i zaključivanje ugovora vrijednih najmanje 4,4 miliona eura, koja su završila na bankovnom računu firme Zorana Lemića.
Ko je bio pravi agent
Veze Lemića, Mijatovića i Modrića počinju prilikom transfera u Real Madrid 2012. godine iz engleskog Totenhema.
Modrićev dotadašnji agent Davor Ćurković je te godine prebacio zastupnička prava na belgijsku kompaniju reINA BVBA, gdje je Lemić tada imao polovinu vlasništva (40 odsto njegova supruga i kćerka).
Luka Modrić osnovao je 2012. firmu Ivano sa sjedištem u Luksemburgu, u kojoj je bilo skriveno 15 posto njegove plate u Real Madridu u formi komercijalnih marketinških prava, kako je Nacional u saradnji s Football Leaksom otkrio 2016. Zbog tog otkrića je Modrić je platio 1,4 miliona dodatnih poreskih troškova i kazni španskim poreskim vlastima, u zamjenu za osmomjesečnu uslovnu zatvorsku kaznu.
Ali korespondencija o troškovima otvaranja Ivana otkriva da Vladica Lemić i Davor Ćurković nisu bili jedini Modrićevi agenti u transferu iz Totenhema, što pokazuje e-mail koji je advokatska firma Senn Ferrero, sa sjedištem u Madridu, poslala luksemburškim poreskim savjetnicima ATOZ-u 16. jula 2013.
Španski advokati raspravljali su o dodatnoj novčanoj naknadi za svoje usluge, koje su trebali platiti ATOZ i Modrić. Nabrajajući svoje dodatne poslove u Španiji tokom pripreme skrivenih isplata komercijalnih prava Modrićevoj luksemburškoj kompaniji, napisali su pod stavkom 3: 'Sastanak s Peđom Mijatovićem kako bi se razjasnili uslovi (bio je agent sklapanja posla).'
Nacional zaključuje da su i bivši sportski direktor Reala Mijatović i Vladica Lemić bili agenti u Modrićevu transferu iz Tottenhama u Real 2012., ali su koristili FIFA agenta Davora Ćurkovića kao posrednika kako bi poštovali FIFA-ina pravila.
Povišice za Modrića i premije za Top Sports
Vladica Lemić 2014. destinaciju za honorare nakon toga seli u BiH što se vidi prilikom povišice plate za Modrića u Real Madridu.
Nakon što je Modrić potpisao novi ugovor Real Madrid je potpisao tajni agentski ugovor s Top Sport Consultingom. Naknada za obnovu Modrićevog ugovora bila je 2,4 miliona eura, u tri rate od 800.000 eura kroz slovensku Novu ljubljansku banku u vlasništvu države, koja je imala ozbiljnih problema s poštovanjem pravila protiv pranja novca.
E-mailovi razmijenjeni dan prije potpisivanja, između Vladice Lemića i direktora Real Madrida Hoze Anhela Sančeza, pokazuju da je Vladica uveo svog brata i njegovu firmu u potpisivanje višemilionskog ugovora s klubom, ali da je pregovore o obnovi Modrićevog ugovora vodio Vladica.
Sančez je pisao Vladici: 'Prijatelju, ovo je originalni ugovor s obzirom na to da se dogovorene naknade i uslovi plaćanja ne mogu poboljšati. Žao mi je zbog toga, ali molim vas imajte na umu da je i ovo prilično neuobičajena naknada prema standardima kluba. Hvala vam na vašoj kontinuiranoj pomoći, a posebno se zahvaljujemo na pomoći prilikom obnove Lukina ugovora. On je za nas ključan.'
Sat vremena kasnije stigao je odgovor, naslovljen: 'Re: ugovor agenta', u kojem je Vladica zatražio promjene u ugovoru. Umjesto četiri rate, kako je naznačeno u ugovoru koji mu je Sančez poslao, honorari za agenta trebalo bi biti isplaćeni u tri rate, predložio je ponovo. Ali predložio je nešto još bitnije: '2. prije nekoliko nedjelja poslao sam vam detalje o kompaniji u vlasništvu mojeg brata (Zorana Lemića) da s njom sklopite sporazum ... umjesto njegova, u ugovor ste stavili moje ime... '
Mnogi drugi e-mailovi koje su Zoran Lemić i Real Madrid razmijenili dodatno potvrđuju da je uz starijeg brata Vladicu, i Peđa Mijatović takođe bio uticajan saradnik prilikom obnove ugovora.
U tim mailovima službenik kluba objašnjava Zoranu Lemiću da je već objasnio Mijatoviću da je samo španska verzija ugovora valjana, a dokumenti Football Leaksa pokazuju da se Mijatović kasnije uključuje direktno u prepisku sa službenikom i dostavlja ugovor između belgijske firme reINA i Reala iz 2012.
'To je stari ugovor koji su mi poslali Vlado i njegov brat Zoran. Kao što vidite, na engleskom je i sve su ga strane potpisale. Potrebno je da učinite isto s novim ugovorom“, navodi se u Mijatovićevom mailu.
Top Sports Consulting i Real su 2016. potpisali novi ugovor po kome se isplaćuje 1.5 milion za usluge pri obnovi ugovora, i sav novac ide u Republiku Srpsku, ali novi mailovi iznova pokazuju da Zoran Lemić nije pravi Modrićev agent.
Tako mailovi razmijenjeni prilikom popunjavanja VIP lože otkrivaju da je direktor Sančez tražio propusnice za Vladicu Lemića i Mijatovića, a uz Lemićevo ime je stajalo da je Modrićev agent.
Transfer Nikole Vujnovića
Nacional kao primjer načina rada mreže agenata ističe i transfer malo poznatog crnogorskog fudbalera Nikole Vujnovića u Viljareal 2015. godine.
Vujnović je u Viljareal prešao iz srpskog niželigaša Radničkog iz Obrenovca kada je imao 18 godina.
Prema dokumentima Football Leaksa, prvi e-mail poslao je 21. februara 2015. kasno naveče direktor Viljareala Fernando Roig Negueroles, sin španskog milijardera i vlasnika kluba Fernanda Roiga Alonsa. Primalac poruke bio je Predrag Peđa Mijatović. Viljareal je poslao ponudu za Vujnovića, priloženu u fajlovima 'za Peđu 2' i 'Contracto Nicola 2'.
Dvadeset minuta kasnije Mijatović je proslijedio tu ponudu na e-mail adresu Vladice Lemića.
Sljedećeg dana kasno poslijepodne Vladica Lemić je poslao primjedbe na ugovor i dodao Zorana Lemića među primaoca preko maila firme Top Sports Consulting.
U Vladičin prijedlog bili su uključeni i honorari za Vujnovićev sljedeći transfer, što ukazuje na to da su ekonomska prava igrača bila vlasništvo treće strane, a što je FIFA najavila da će zabraniti od januara 2015. U sljedeća dva dana dopisivanje Fernanda Roiga Neguerolasa i Vladice Lemića intenzivno se nastavilo, s Mijatovićem i bratom Zoranom u 'Cc-u'.
Roig je ujutro 24. februara upozorio Vladicu Lemića na FIFA-inu zabranu: 'Ima jedna stvar koju ne znamo kako riješiti i moramo potražiti način. To su budući udjeli, s obzirom na FIFA-inu zabranu od januara.'
Vladica je brzo odgovorio: 'Možemo staviti postotak od prodaje kao naknadu za agente zato što smo doveli igrača slobodnog od svakog plaćanja u nekim klubovima ili se može srediti s fudbalskom akademijom koju imamo u Srbiji, u kojoj je Nikolina mama službeno zaposlena i u kojoj Nikola ima individualne treninge.'
Kasnije još razmjenjenih e-mailova potvrđuju da Vladica Lemić vodi pregovore, a da je uloga Zorana Lemića bila uglavnom tehničke prirode – administracija, potpisivanje ugovora i prikupljanje isplaćenih provizija.
Nakon brojnih prepiski, zaključen je sporazum o skautiranju što je donijelo 250.000 eura u agencijskim honorarima za Top Sports Consulting, a uključivalo je i prodajne naknade za eventualne dalje transfere Vujnovića. Sporazum je potpisan 27. februara 2015. ali je kopija ugovora stavljena na datum 30. septembar 2014. godine, i e-mailovi i ispravke ugovora potvrđuju da je bio antedatiran da bi se zaobišla Fifa pravila, ističe Nacional.
Nekoliko mjeseci kasnije direktor Viljareala je poslao novi mail Vladici Lemiću i Mijatoviću.
'Pozdrav obojici. Kako smo telefonski dogovorili s Peđom, odlučili smo zadržati Nikolu. Međutim, nismo imali priliku pratiti igrača koliko smo željeli, s obzirom na to da je potrajalo duže nego što smo očekivali da dobije dozvolu, nakon što je zaigrao za reprezentaciju i vratio se s povredom. Prema tome, želio bih unijeti sitnu promjenu u ugovor, ako se slažete. Ako ne, svejedno ćemo to učiniti.'
'Tipični slučaj poreske prevare'
Zakon ne dopušta da, kao što dokumenta pokazuju, Vladica Lemić radi besplatno i bez ikakvih isplata od fudbalskih klubova a da prepušta profit firmi svog brata. Belgija je tako izgubila milionske prihode od poreza.
Nacional navodi da je advokat belgijske firme Bloom Law i profesor na Univerzitetu u Lijeđu Denis-Emanuel Filip analizirao anonimizirane nalaze i računice i potvrdio da je moguće da se radi o poreskoj prevari.
'U principu, ako su konsultantske usluge iz Belgije učinjene iz Belgije od kompanije X putem direktora, starijeg brata A, konsultantske naknade trebalo bi se oporezivati u Belgiji po stopi poreza na dobit od 33,99 posto na nivou firme X', napisao je.
'To se naziva fiktivnim poslom, kada uključene strane čine neku radnju čije se posljedice dogovore izmijeniti služeći se drugom radnjom koja ostaje tajna (fiktivna transakcija). U tom slučaju postoji samo jedan pravi ugovor, a to je tajni ugovor. Taj 'fiktivni posao' ili 'simulacija' predstavlja 'poresku prevaru'. A to se ne može pomiješati s legalnim izborom najmanje oporezovane rute.'
Drugi belgijski advokat i profesor na briselskom Vrije univerzitetu Mišel Maus, koji je specijalizovan za poreske zakone i poreske prevare, analizirao je ista otkrića:
'Ako mene pitate, to bi mogao biti slučaj ilegalnog premještanja profita i poreske prevare, ali samo u slučaju da bosanska firma u stvarnosti nije obavljala nikakve konsultantske aktivnosti prema belgijskoj kompaniji. U tom slučaju cijela šema s fakturama čini se da je poreskna prevara. Ako je, u suprotnom, bosanska firma obavljala neke konsultantske aktivnosti, trebalo bi ispitati je li iznos faktura skladan 'načelu nepristrasne transakcije', što znači razuman i u skladu s tržišnim standardima. Ako se čini da je iznos faktura pretjeran, tada se to takođe može smatrati poreskom prevarom.'
Bonus video:
