Sve što smo radili srušilo kao kula od karata - ocijenio je Ljubiša Tumbaković nakon poraza Crne Gore od Rumunije.
"Vidjećemo kako će se završiti", poručio je na kraju.
Fudbalska reprezentacija Crne Gore završila je prvo izdanje Lige nacija na trećem mjestu, od četiri ekipe, iza Srbije i Rumunije, a ispred Litvanije.
Reprezentacije su slično bile poređane po šeširima i na martovskom žrijebu u Lozani - razlika je samo u tome što je Rumunija bila u prvom, a Srbija u drugom šeširu. Crna Gora je svakako bila u trećoj kategoriji, Litvanija u četvrtoj...
Šeširi, naravno, nisu uvijek valjani parametar - znala je Crna Gora u prošlosti značajno da prebaci "rejting", prije sedam godina je, na primjer, iz najniže, pete kategorije, stigla do baraža za Evropsko prvenstvo.
Ne dešava se, međutim, to svaki put. Crna Gora ovoga puta nije "prebacila" nivo, ali nije ni podbacila - tačno je onamo gdje se nalazila i prije Lige nacija.
"Mjesto nam je tu gdje smo", poručio je Tumbaković, uz dozu gorčine prema pojedinim igračima.
Uefa je odlučila da formira novo takmičenje kako bi unijela malo živosti u monotone prijateljske utakmice nacionalnih selekcija.
Činilo se da je to pun pogodak: Kome je, na primjer, bila interesantna prijateljska utakmica Crne Gore i Slovenije u junu ove godine: Mi smo jedva sakupili tim na kraju sezone, pola igrača je već bilo na plaži, slično je bilo i sa protivnikom... Niti je uživala publika, ni igrači, niti je i Tumbaković imao šta da vidi...
Liga nacija je dobro počela za Crnu Goru, uprkos povredama, i to glavnih igrača, koje su je pratile od starta - remi u Rumuniji, pa sigurna pobjeda nad Litvanijom kod kuće u septembru, značajno su podigli rezultatska očekivanja, činilo se da Jovetić, Savić i društvo mogu "prečicom" do predvorja Evropskog prvenstva.
Ritam je, međutim, bio ubitačan, a Crnu Goru su nastavile da prate povrede - Savić, Jovetić, pa ponovo Savić, pa Vukčević, pa opet Jovetić, sve glavni fudbaleri...
Nisu imali kad ni da se oporave, a sve je bilo završeno: Dva poraza od Srbije vratila su Crnu Goru u početni položaj, vratila su je u realnost.
Treći na početku, treći na kraju - sve između toga bila je nerealna nada. Uz nekoliko utakmica koje su, zaiste, bile interesantnije od prijateljskih.
"Liga nacija je prevazišla naša očekivanja, još je uspješnija nego što smo mislili da će da bude", kazao je predsjednik Uefe Aleksandar Čeferin.
Iz ugla gledaoca, neutralnog posmatrača, ili navijača neke od velikih reprezentacija, pa čak i malih koje su igrale u najnižoj diviziji, Liga nacija se zaista pokazala kao pun pogodak. Iz našeg ugla je, međutim, bio neuspješan eksperiment, barem u tako jakoj grupi, čak i za treći razred evropskog fudbala - sa Srbijom i Rumunijom.
Pokazalo se, naime, ili samo potvrdilo, da Crna Gora nema dovoljan fond kvalitetnih fudbalera za tako ubitačan tempo takmičarskih utakmica - svakog mjeseca, dva meča u tri dana, bez slobodnog termina...
I dok je selektor Rumunije Kozmin Kontra postavu protiv Crne Gore u odnosu na meč protiv Litvanije tri dana ranije osvježio sa parom bekova, dok je Mladen Krstajić, selektor Srbije, bez teškoća i posljedica nadomjestio odsustva Tadića, Kolarova i Matića (povrede posljednje dvojice nisu se osjetile ni u Podgorici), Tumbaković je protiv Rumuna jedva sastavio tim - a neki igrači su jedva dočekali kraj na nogama.
Od šest utakmica Lige nacija, Crna Gora je čak pet odigrala bez Stevana Jovetića - vođe napada, igrača koji je nosio tim u prošlim kvalifikacijama. Stefan Savić, vođa odbrane, fudbaler bez kojeg Crna Gora takođe ne može - odigrao je samo dvije utakmice, od šest, i to nekompletne - na drugom je tražio zamjenu.
Nikola Vukčević, treći crnogorski igrač koji nastupa u "ligama petice", propustio je polovinu takmičenja - tri utakmice.
Uz niz drugih fudbalera koje su takođe pratile povrede, veoma značajnih u tako uskom kadru, za koje takođe nije bilo zamjena (Tomašević, Stojković...) dolazi se do toga da je Crna Gora većinu mečeva u Ligi nacija odigrala maltene sa "B" reprezentacijom.
Sličan problem bi, nažalost, mogao da bude izražen i ubuduće - Uefa je i za kvalifikacije spremila "duple termine", u ubrzanom ritmu, od marta do novembra. Za selekcije koje nemaju dugačku klupu, a čije su najveće zvijezde sklone povredama, a koje iz pozadine žele da iznenade favorite, to je sistem koji "melje".
Prije tačno godinu, Crna Gora je u važnom kvalifikacionom meču savladala Rumuniju sa 1:0, u kompletnom sastavu, odigravši jedan od najboljih mečeva u posljednje vrijeme. Još dva puta Rumuni nisu uspjeli da sruše Tumbakovićev tim (1:1, 0:0), sada su uspjeli, tek iz četvrtog pokušaja.
Mogao je Petković da odbrani šut kod jedinog gola, mogao je Janković da realizuje penal, mogao je da ga iskoristi i onaj ko je trebalo da šutira - Mugoša, moglo je da bude 1:1, mogla je Crna Gora i četvrti put da ostane neporažena od reprezentacije sa mnogo većim kapacitetima i tradicijom. Ništa od toga, međutim, ne bi promijenilo suštinu. Samo kada je kompletna, kada je “zategnuta”, kada ima svoj dan - Crna Gora može da se nosi sa većim reprezentacijama, može i da ih pobijedi. Sve ostalo je izlazak iz okvira realnosti...
Na kraju, zašto bi desetkovana reprezentacija zemlje čija je liga među najslabijima u Evropi, sa stadionom na kojem kisne i svečana loža, ponovo pobijedila Rumuniju?
"Sve što smo radili srušilo se kao kula od karata".
Tumbaković je, očigledno, bio prestrog, i prema sebi i prema fudbalerima koje je imao u najvećem dijelu Lige nacija.
Bonus video:
